Jedan od najvećih satiričara u ljudskoj povijesti bio je Josif Visarjonovič Džugašvili Staljin. Taj pravoslavni bogoslov koji se u svojoj satiričnoj biografiji od kršćanina obratio na ateista pa poslije proganjao kršćane bio je toliko duhovit da je kao ateist često citirao svetog Pavla. Jedna od najčešćih rečenica bila mu je ona iz Pavlove poslanice: “Tko ne radi neka i ne jede.” O Staljinovu obilnom citiranju Biblije napisane su znanstvene studije, jednu od njih imam u svojoj privatnoj biblioteci, piše Ivica Šola u Glasu Slavonije.
Ni-kita
Ali nije Staljin imao satiričan odnos samo prema kršćanstvu i kršćanima nego i prema medicini, posebno prema psihijatriji. Bio je toliko duhovit da je političke neistomišljenike umjesto u zatvor slao na psihijatriju, na liječenje. U politološkoj literaturi ova satira poznata je kao “psihijatrizacija neprijatelja.”
Prva psihijatrijska bolnica za političke neistomišljenike u SSSR-u otvorena je 1940. godine u Kazanu. Do 1970. godine u toj ludnici umrle su 1802 osobe, od kojih je 470 bilo hospitalizirano sukladno članku 58 Sovjetskog kaznenog zakona koji govori o luđacima iz političko–svjetonazorskih motiva.
Prvi put o ovoj satiričnoj praksi trpanja mentalno zdravih ljudi, ali političkih neistomišljenika, na psihijatriju progovorio je Nikita Hruščov 25. svibnja 1959. (koja satira, na dan Titova rođendana, Dana mladosti), za satirični partijski list satirično-sarkastičnog naziva “Pravda”, što znači “Istina” (koja dobra fora, u jednoumnom SSSR-u glavno glasilo zove se Istina). Tu Hruščov kaže: “Zločin je kršenje normi prihvaćenih od (socijalističkog) društva, koji je često posljedica čovjekove psihičke disfunkcije… Osobe koje se bore protiv komunizma, kako se čini, ne nalaze se u mentalno normalnom stanju.” Tko ne misli kao ja je za ludnicu, da crkneš od smijeha. Ova satira dobila je sedamdesetih godina i svoje umjetničko ostvarenje, film pod nazivom “Naš Nikita Sergejevič” gdje Nikita Hruščov izgovara jednu šaljivu rečenicu: “Protiv komunizma može biti samo luđak!” Ova njegova tvrdnja u filmu uistinu je teška satira, izjava je toliko komična da se možete samo od srca nasmijati. To kažem ozbiljno, jer povezivati psihičko zdravlje sa svjetonazorskim uvjerenjem uistinu je komično.
Inače, Nikita Hruščov utemeljitelj je rodne ideologije u kojoj biološki muškarac rodno može biti žena i obrnuto. Naime, on je kao komunist biološki bio muškarac, ali, kako mu samo ime kaže, on nije imao kitu, Ni-kita, ali Ni-vagina. Bio je transrodna osoba.
“Rod luđaka”
Ova vrsta sovjetske satire zvana psihijatrizacija neistomišljenika u Hrvatskoj je, zahvaljujući satiričkom listu “Novosti” u vlasništvu Srpskog narodnog vijeća gospođe Milorada Pupovca, preživjela do dana današnjeg, na najboljoj sovjetskoj tradiciji. U petak na naslovnici “Novosti” imaju fotografije pet osoba iz javnog života, hrvatske nacionalnosti, katoličke vjeroispovijesti, ispod čijih fotografija piše “Rod luđaka”. To su ludi kardinal Bozanić, luđakinja Željka Markić, luđak Davor Ivo Stier, luđak Vice Batarelo i luđak Ladislav Ilčić, sve istaknuti protivnici uvođenja Ni–kita Ni–vagina rodne ideologije u hrvatski pravni i odgojno-obrazovni sustav. Naslovnica koja se igra sintagmom “Brod luđaka” duhovita je do ludila, satira kakve nema ni u jednoj državi svijeta, osim u bivšem Sovjetskom Savezu. Iako je naslovnica genijalna, ipak joj ne bih dao čistu peticu, već minus pet jer ispod fotografija ovih petero iz “roda luđaka” nema genijalne Ni-kitine rečenice iz filma: “Protiv rodne ideologije može biti samo luđak!” Šteta, mogli su i bolje. Ali O.K., nemojmo tražiti dlaku u jajetu, dečki su ovo genijalno izveli, baš u skladu s člankom 58. Sovjetskog kaznenog zakona, tako da svatko tko pomisli na tužbu jamačno gubi, jer ovaj članak odavno je satiru uzdigao na razinu psihijatrizacije neistomišljenika. Inače, nikada mi neće biti jasno zašto je vođa srpske pubune u Hrvatskoj za Srbe rekao da su lud narod, kada su oni za rodnu ideologiju, kao i njihovo satirično glasilo. Netko je tu lud.
Kod ovog glasila satira nije samo na naslovnici i u tekstovima. Glavni urednik ovog satiričnog lista srpske manjine u Hrvatskoj gospođa Ivica Đikić u mladosti je veličao ustašu Maksa Luburića, koljača Srba. Da se upišaš od smijeha.
Budući da i ja volim satiru i satirički izričaj, oni s kojima se ne slažem su – luđaci. Milorad Pupovac je luđak samo zato što se ne slaže sa mnom, a koalicija u kojoj je i on je duševno poremećeni fenomen. Dobra satira, zar ne? Skoro kao ova srpskih “Novosti”. Oni su nedostižni, to su već više puta pokazali.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
