Poprilično medijske prašine podiglo se ovih dana zbog najave da će Zagrebački holding krenuti u nabavu usluge protuprislušnog pregleda.
Na stranu to što je potpuno neopravdano ulagati 190 tisuća kuna u dvojbenu nabavu u trenutku kada Zagrebački holding trpi ogromne gubitke. Zanemarimo čak i to da Zagrebački holding ima svoju službu sigurnosti i povjerenstvo za prijavu nepravilnosti, ali ipak odlučuje plaćati i privatni detektiv.
> Tomaševićeva uprava istražuje ima li u Holdingu prislušnih uređaja: Čega se boje?
> Tomašević se ne drži predizbornog obećanja: Evo što nam je odgovorio Zagrebački holding
SEEbiz iz pravosudnih izvora koji žele ostati anonimni doznaje kako su u DORH-u iznimno nezadovoljni najavama iz Holdinga. Razlog je jasan – takvi bi uređaji mogli kompromitirati pojedine izvide i istrage koje su u tijeku u toj tvrtki. Osim toga, najave iz Holdinga “plešu” po samom rubu Zakona. Nije jasno kako bi se mogli detektirati “počinitelji inkriminiranih radnji”. Jer, ako takvo što postoji, to bi trebalo biti prijavljeno policiji, a ne Upravi Holdinga.
Nameću se dva legitimna pitanja. Koji je povod ovoj javnoj nabavi i što se njime zapravo želi postići. Jer, opravdanje koje je izrekao gradonačelnik Tomašević kako želi unaprijediti korporativnu sigurnost, posebno s obzirom na Uskokove optužnice, čini se smiješnim. Nije baš jasno kako bi bilo tko u Holdingu mogao nešto provjeravati “unatrag”. Spomenute optužnice su, naime, podignute odavno, a i njima se trebaju baviti istražna tijela a ne uprava bilo koje tvrtke.
Zato se čini logičnije da su u Upravi Holdinga ovakve potuprislušne preglede odlučili nabaviti zbog aktualnog vodstva Holdinga i njegovih članica. Točnije, zbog sebe samih. Očito postoji dosta toga što se želi prikriti, čemu se želi sakriti trag. Čega se trebaju bojati ako rade odgovorno i po zakonu?
Sve se ovo događa neposredno nakon objavljenih katastrofalnih rezultata zagrebačke mega tvrtke. Zagrebački holding prošli je tjedan objavio da je lani ostvario gubitak od 794 milijuna kuna. Uprava ovog najvećeg javnog poduzeća u Hrvatskoj trebala bi se, dakle, baviti poboljšanjem poslovanja, a ne prisluškivanjem zaposlenika, bez obzira na to koji ih motivi na prisluškivanje naveli.