Tekst nezavisnog novinara Davida Goldmana, nedavno objavljen u Jerusalem Postu pokazuje kako židovski povjesničari i sociolozi posjeduju visoku razinu svijesti o postojanju tendencija da se žrtva židovskoga naroda, podnesena tijekom Drugoga svjetskog rata, postupno pripiše – Srbima. Ove tendencije oni točno nazivaju antisemitizmom, čiji se porast zamjećuje kako na globalnoj razini, tako i na specifičan način u hrvatskom društvu.
Ono što židovska sociologinja Lea David, ali i drugi židovski povjesničari nazivaju “krađom Holokausta” posebno je vidljivo na primjeru logora Jasenovac u kojem se, osim preuveličavanja broja žrtava, svjesno manipulira pojmom holokausta koji se tako ne pripisuje više Židovima, nego Srbima. Tom narativu – kojeg promovira srpsko političko vodstvo i Srpska pravoslavna Crkva – doprinosi i hrvatski povjesničar Ivo Goldstein koji ustraje u preuveličavanju žrtava, emocionalno i ideološki pristrano pristupa temi logora Jasenovac i dovodi u opasnost znanstvenu točnost informacija koju plasira u javnost – poput ‘drobilice kostiju‘ koju Hitler šalje ustašama kako bi pred kraj rata zataškali stvarni broj žrtava.
Židovski znanstvenici svjesni da im srpska mitomanija ‘krade Holokaust’
“U vrijeme kada antisemitizam raste eksponencijalno, pri čemu svaki četvrti američki milenijalac (ljudi rođenih između 1978. i 2000. godine) vjeruje da je holokaust lažiran, dok nešto više od polovice Nijemaca vjeruje kako Židovi pretjeruju s pričom o holokaustu, Goldsteinova tvrdnja da je, dok je Berlin ruskim topništvom pretvaran u pepeo, Adolf Hitler našao vremena slati na nekakav Balkan, spravu za uništavanje kostiju – je posljednja stvar koja je Židovima trenutno potrebna. Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo”, piše Goldman za Jerusalem Post.
Ovakav poguban narativ Goldman je s pravom nazvao ugrozom i kontaminacijom povijesti holokausta, prozvavši američki Muzej holokausta ali i Yad Vashem zbog šutnje nad činjenicom da jasenovački muzej koji koristi snimke Treblinke ili snimke iz Ukrajine i Poljske, kao potkrepu preuveličanih tvrdnji o broju žrtava.
‘Znanstveni pristup? Možda za Goldsteina!’
Goldsteinovu tezu o ‘drobilici kostiju‘ zapisanu u njegovoj knjizi o logoru Jasenovac (izdana 2018.), ali izrečenu i za tjednik Globus te opetovanu u emisiji Nedjeljom u 2, komentirao je i dr. sc. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest. U recenziji spomeute Goldsteinove knjige Geiger se osvrnuo na manjak, odnosno nepostojanje forenzičkih dokaza kojima bi se mogle potvrditi ove Goldsteinove tvrdnje.
“Nedugo prije objave njegove prve znanstvene i akribične knjige o Jasenovcu, Goldstein je u tjedniku Globus od 5. svibnja 2018. iznio spasonosnu ideju kojom je objasnio što se dogodilo s mnogobrojnim leševima jasenovačkih logora:
„Na samom kraju rata, početkom travnja 1945., vratilo se nekoliko najviđenijih jasenovačkih koljača nakon dvije-dvije i pol godine u Jasenovac, jer su znali točno pozicije masovnih grobnica. Zapovijed je glasila da se ‘tragovi grobova imaju uništiti po svaku cijenu’. U Gradini, na desnoj obali Save, tih je dana oko 500 logoraša ‘spaljivalo leševe i kamufliralo masovne grobnice’. Na željeznim traverzama (koje su neki nazivali ‘roštiljem’) leševi su spaljivani, pa je u grobnice vraćan pepeo. ‘Danima se crni dim zgarišta ljudskih ostataka dizao u nebo’, zapisali su svjedoci. Osim toga, iz Reicha su dovezeni strojevi koji su lomili kosti leševa. Kada su patolozi 1964. otvorili neke grobnice, ustanovili su kako su mnogi leševi već ‘istrulili i raspali se’ te kako se ponegdje ‘ljudsko tkivo pretvorilo u sapunastu masu žućkasto-narančaste boje’. A što bi se našlo danas, 75 godina nakon zločina?”, citirao je dr. Geiger Goldsteinovu izjavu.
> Osvrt dr. sc. Geigera na Goldsteinovu knjigu o Jasenovcu: ‘Ono čega nema moguće je izmaštati’
“Priču o navodnim posebnim strojevima iz Njemačkog Reicha kojima su u Jasenovcu lomili kosti leševa, usitnjavali ih, i tako prikrili zločin, Goldstein je ponovio 17. lipnja 2018. na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u 2, gostujući kod Aleksandra Stankovića. Koliko je tih strojeva (“drobilica kostiju”) bilo, i kada i kako im se izgubio svaki trag, Goldstein nije pojasnio“, nastavlja Geiger.
“Navedenim izjavama o drobilici Goldstein je uskovitlao široke narodne mase, kao i pažnju “poštene inteligencije”. Očekivalo se da će u svojoj prvoj znanstvenoj i akribično napisanoj knjizi konačno donijeti konkretne podatke o postojanju navedene njemačke drobilice u Jasenovcu. No, svi koji su to očekivali ostali su razočarani”, piše dr. Geiger u svojoj recenziji Goldsteineove knjige.
“U samoj knjizi Goldstein je cijelu priču ponovno zakukuljio na novi način. Ponavlja da je Zapovjedništvo logora Jasenovac na kraju rata težilo prikriti tragove zločina i da se „tragovi grobova” moraju uništiti po svaku cijenu. Dalje nam objašnjava: „Iako neposrednih dokaza nema, način na koji su ustaše spaljivali leševe u Jasenovcu napadno je sličan metodi spaljivanja leševa koju su nacisti primjenjivali od 1941. (u Babin Jaru i drugdje u SSSR-u).“
Zatim Goldstein skrupulozno dodaje da su ustaše o uništavanju leševa „mogli učiti” i od pripadnika SS-divizije Prinz Eugen, budući da je među njima bilo i bivših čuvara u logoru Chelmno gdje su se primjenjivale takve metode, kao i od neke nejasno definirane „druge grupe“ Nijemaca koji su krajem 1943. i početkom 1944. spaljivali leševe u logoru Jajinci kraj Beograda (str. 726.-727.).”
“Nije teško doći do osnovnih podataka o Babin Jaru i kako su nacisti tamo uništavali tragove svojih zločina (vidjeti: Babi Yar). Također je lako doći do podataka o njemačkom stroju za drobljenje kostiju (vidjeti: Bone crushing machine). Taj se stroj na njemačkom jeziku zvao Knochenmühle. Također su dostupni i podatci o njemačkom logoru Chehnno (njemački: Vemichtungslager Kuimhof, u okupiranoj Poljskoj), primjerice vidjeti: Chełmno extermination camp.”
“Ne raspolaže Goldstein ni bilo kakvim konkretnim izvorima da su ustaše „mogli učiti” bilo što od pripadnika SS-divizije Prinz Eugen. No, bojim se, navedene tvrdnje Goldsteina mnogi će „objeručke prihvatiti”, te uporno ponavljati, bez obzira na to što Goldstein za njih nema relevantnih izvora. Tako se Goldstein zapravo visoko pozicionirao u katalogu razno-raznih izmišljotina o logoru Jasenovac. No, ono za što Goldstein nema izvora, on će pronaći u svome umu. Dakle, spasonosna formula kojom se Goldstein, u pomanjkanju vjerodostojnih, pa i ikakvih, pokazatelja, koristi je jednostavna – ono čega nema moguće je izmaštati. Znanstveni pristup? Možda za Goldsteina!”, piše dr. Geiger.
Tekst se nastavlja ispod oglasa