Prema misli Francisa Fukuyame koju je 1992. objavio u svojoj knjizi Kraj povijesti i posljednji čovjek, čovječanstvo je u tom trenutku došlo do kraja “povijesti kao takve”, do “krajnje točke ideološke evolucije čovječanstva i univerzalizacije zapadne liberalne demokracije kao konačne forme ljudskog političkog upravljanja”.
Koliko god to zvučalo kontroverzno, pokazuje kako se naš svjetonazor mijenja putem procesa političke devolucije koja se odvija na više razina, piše David Goldman za američki magazin americanthinker.com.
Postoji stvarna opasnost od mijenjenja povijesti holokausta. Konac povijesti holokausta odvija se pred našim očima – rastućim antisemitizmom u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugdje gdje se događa proces degradacije, relativizacije, infantiliziranja i zamjene strahovite patnje židovskoga naroda tijekom Drugoga svjetskog rata.
Neki američki mediji prenosili su kako se tamošnji Židovi suočavaju s razinama antisemitizma neviđenima još od 1930-ih, a polovica ih tvrdi da su svjedočili antisemtiskim ispadima tijekom protekle godine. “Progresivci tvrde da smo napredovali, ako hoćete, onkraj antisemitizma. ‘Ne živimo više u takvom svijetu. Ne budite paranoični! Nasilje na ulicama nije odraz nekog pokreta!’ Primijetite kako isti ljudi koji tvrde da Amerika nije ni za jotu napredovala u nadvladavanju rasizma u isto vrijeme tvrde da smo riješili glavni problem Židova koji seže još do Isusovog vremena. Sigurno”, pisao je nedavno Barry Weiss za New York Times.
“Štoviše, sada kongresnici pokušavaju optužiti izraelsku vojsku za sustavni rasizam, služeći se složenim idejama francuskog filozofa kojeg nikada nisu čitali, tematizirajući sukob kojeg jedva da razumiju”, nastavlja Weiss.
Ovakvo ponižavanje židovskog iskustva leži u temeljima suvremenoga antisemitizma. Infantilizacija patnje Židova tijekom II. svjetskog rata jednako je raširena kao i etiketiranje pridjevom “nacistički” kojeg komičari lijepe uz nepopularne američke predsjednike. Uz takvo razvodnjavanje pojma nacizma, sve je rašireniji stav o demoniziranju Izraeolovog prava na samoobranu. To je zlostavljanje koje negira holokaust tako što negira Izraelu pravo da brani vlastitu zemlju.
“Pretvarajući židovsku državu u silu zla, prisilili su Židova da se brani. Stvorili su prostor koji dijeli Židova od Amerike i u tom su prostoru legitimizirali nasilje protiv Židova jer ‘brani neobranjivo’: ‘apartheid’, ‘kolonijalizam’, ‘bijelu prevlast’,’etničko čišćenje’, ‘genocid'”, pisao je Weiss.
Ne iznenađuje što je ova bolest zahvatila i Europu, kako je nedavno pisao Joel Kotkin: “Prema istraživanju iz 2015., više od polovice Nijemaca sada smatra da Židovi preuveličavaju holokaust, dok ih trećina svaljuje krivnju za antisemitizam na same Židove. Druga studija pokazuje 60% antisemitskih poruka u Njemačkoj dolazi od obrazovanih ljudi. Najnovije istraživanje navodi kako jedva polovina Europljana smatra da Izrael ima pravo postojanja, dok je eksplicitni antisemitizam britanske Radničke partije bio šokantan.”
Međutim, jedan od najpodmuklijih pokušaja relativizacije holokausta događa se oko logora Jasenovac u Hrvatskoj, gdje povijest holokausta krade jedna druga skupina.
Iako nema sumnje da je Jasenovac bio brutalno mjesto, također ga se koristi kao izvor lažnih vijesti za potporu “mučeništva” Srba. Srpski povjesničari preuveličavaju brojke smrtno stradalih ne bi li silom “dokazali” da je njihova patnja bila ‘jednaka’ ili čak ‘i veća’ nego patnja Židova, pa onda montiraju istinu o Jasenovcu tako da Židove koji su ondje bili zamijene Srbima.
Jasenovac, kojeg je bivša Jugoslavija 1979. prozvala “balkanskim Auschwitzom”, jedini je od bivših koncentracijskih logora za kojeg tvrdnje o navodnom broju stradalih nikada nisu potkrijepljene forenzičkim dokazima. Istovremeno su objavljivane ukradene fotografije nacističkog terora u Treblinki, Ukrajini, Latviji i Poljskoj i prikazivane kao stradanje Srba.
Štoviše, nedavno provedeno neovisno istraživanje pokazalo je da je čak 84% podataka o navodnim žrtvama tog logora falsificirano. U isto vrijeme, službeni broj žrtava od 1945. povećao se 40 puta – i još uvijek raste u 2021.!
Ta namjerna manipulacija povijesti holokausta legitimirala je veliki dio liberalne elite da podupiru farsu promoviranu od istih onih ljudi koji su 1995. koristili Jasenovac kao izliku za genocidni pokolj u Srebrenici.
Ova zamjena židovskog holokausta mitološkim “stradanjima Srba” ili, kako to neki nazivaju, “otmica Šoe”, predstavlja egzistencijalnu prijetnju prihvaćenoj povijesti. Primjer je za to srpski nacionalist Vuk Drašković koji je svojedobno pogrješno tvrdio: “Isti su krvnici istrijebili i Srbe i Židove u istim koncentracijskim logorima, zaklali ih na istim mostovima, palili žive u istim pećima, zajedno bacili u iste jame.”
Kako se pripadnost Šoe Židovima sve više razvodnjuje, sve su glasnija upozorenja stručnjakinje na temu holokausta, profesorice Lee David sa Sveučilišta u Haifi. “Srpska politička elite otela je slike i simbole holokausta kako bi predstavila Srbe kao pravovaljane žrtve i tako opravdala novu srpsku nacionalističku ideologiju“, kazala je David.
To su samo neke od prijetnji za povijest holokausta koje potpisuju ne bijeli suprematisti, nacionalistički populisti ili radikalni džihadisti, nego upravo oni ljudi čiji je zadatak častiti i štititi lekcije iz holokausta – ne samo za Židove, nego za cijeli svijet, zaključuje David Goldman.