Tomislav Jonjić, nezavisni kandidat za predsjednika Republike, predstavio se biračima na Četvrtom programu Hrvatske televizije. Istakao je kako smatra da je najaktualniji problem na hrvatskoj političkoj sceni na kojemu treba poraditi – normalizacija odnosa predsjednika države i predsjednika Vlade. Ističe da je suodnos ove dvije institucije važan oko kreiranja vanjske politike. Ukazao je i na to da treba ulagati u vojsku i tu dijeli stav s ministrom obrane Ivanom Anušićem.
Što se tiče ilegalnih migracija, kaže da treba osigurati hrvatsku granicu i sigurnost hrvatske države. Glavnim rivalom smatra Dragana Primorca i aktualnog predsjednika Milanovića. A osvrnuo se i na, kako kaže, medijsku blokadu kojoj je bilo izložen za vrijeme kampanje.
Cijelo predstavljanje Tomislava Jonjića možete pratiti i na videu:
Zašto ste se kandidirali, tko se sve stoji za vaše kandidature i koji su, u kratkim crtama, glavni naglasci vašega programa?
– Prije nekoliko dana u ovoj vašoj emisiji jedna je kandidatkinja kazala da se ona prva, ljetos, izložila dvoboju, odnosno bitci sa Zoranom Milanovićem. Sam taj podatak bio bi potpuno nebitan, jer nije bitno tko se je prvi izložio toj bitci, kada on sam po sebi ne bi govorio do koje su mjere ljudi spremni govoriti neistine, i što bi se dogodilo kad bi morali govoriti o stvarima koje nisu tako egzaktno dokazive kao što je egzaktno dokaziva činjenica da sam ja prvi najavio svoju kandidaturu. Dakle, moja je kandidatura najavljena 23. svibnja 2024. godine, dakle, prije više od sedam mjeseci, na naslovnoj stranici zadarskoga Hrvatskog tjednika, dakle, tjednika s najvećim nakladom u državi.
Ona je, naravno, medijski blokirana, medijski prešućivana, usprkos činjenici da je, recimo, moj program, koji je objavljen početkom ljeta, sredinom rujna javno podržalo 230 – u tom trenutku 230, danas je to puno veći broj – osoba hrvatskoga javnog, političkog i društvenog života. Tu su brojni akademici, sveučilišni profesori, poznati pjevači, generali, admirali, brigadiri Hrvatske vojske, ugledni novinari, publicisti, književnici… Sve je to prešućeno upravo zbog toga što je taj program takav da je mogao objediniti, da je pokazivao da postoji jedna spremnost širokoga kruga, ideološkoga i nacionalno-političkoga, da podupre, da stane iza toga programa.
>Mijić: Jonjić je zrelo i mudro izbjegao biti desničarski korisni idiot
Koji su po vama najveći problemi u Hrvatskoj? Osim ove akademske zajednice i jednog poznatijeg sloja društva, koliko je to po vama prepoznala šira hrvatska javnost?
– Šira bi javnost prepoznala da je bilo medijskoga odjeka. Kad je jedna kandidatkinja dobila potporu zamjenika Ivice Račana, onda su o tome izvijestili svi mediji, uključujući Hrvatsku televiziju. Dakle, svi mediji na naslovnim stranicama. Ovdje su potporu 230 ljudi svi mediji organizirano prešutjeli. Zbog toga je, naravno, taj program nedovoljno poznat. Taj program je upravljen prema budućnosti, iako se pokušava stvoriti fama da se on bavi samo prošlošću.
On se ne bavi samo prošlošću, nego polazi od prošlosti, jer bez poznavanja prošlosti i bez vrednovanja naše prošlosti nije moguće vrednovati ni našu sadašnjost, a nije moguće vrednovati ni našu budućnost. Program koji je koncipiran u 30 točaka bavi se hrvatskom budućnošću i to je razlog zašto je okupio toliko veliki broj pristaša i zbog čega sam ja bio kadar skupiti toliko veliki broj potpisa, više potpisa nego svi kandidati tzv. desnice zajedno. To ne bi bilo moguće da je program tako okrenut prema prošlosti.
>Jonjić o predsjedničkoj kandidaturi za Narod.hr: Neodgovorno je šutke promatrati rastakanje Hrvatske
Najakutniji problem hrvatske sadašnjosti je normalizacija odnosa između predsjednika Vlade i predsjednika države
Kad bih ga morao sažeti u tri-četiri točke, kad bih morao odgovoriti na pitanje što je najvažnije, što je najakutniji problem – ja mislim da je najakutniji problem hrvatske sadašnjosti normalizacija odnosa između predsjednika Vlade i predsjednika države jer mi godinama doživljavamo vječno međusobno natezanje, vrijeđanje, ponižavanje, koje je zapravo samo fingirano jer nitko ne odgovara Plenkoviću kao Milanović i nitko Milanoviću ne odgovara kao Plenković.
Ali je potrebno da hrvatska država, kao svaka normalna država, ima jedinstvenu politiku i da ne postoji predodžba o tome da postoje različite nacionalne politike. S druge strane, mislim da je potrebno, s obzirom na brojne prijetnje kojima je Hrvatska izložena, a to su prijetnje srpskim svetom, prijetnje ilegalnim imigracijama i općom nesigurnošću u Europi i svijetu, da je potrebno ozbiljno jačanje hrvatskoga sigurnosnog i obrambenog sustava, dakle, jačanje Hrvatske vojske.
Tu je ono gdje bih ja, usprkos tome što dolazim kao neovisni kandidat na ove izbore, pohvalio ministra Anušića i njegovo nastojanje da se hrvatske oružane snage ojačaju i o tome govori i državni proračun i projekcija državnog proračuna u idućim godinama. I treća stvar koja mislim da je dramatično važna je rješavanje pitanja položaja Hrvata u BiH, dakle, osiguranje njihova opstanka i osiguranje jednakopravnosti, jer bez toga, s obzirom na geopolitičku povezanost Hrvatske i BiH, nema stabilnosti hrvatske države i nema budućnosti hrvatskog naroda.
>Jonjić: Postoje nekorektne tendencije da se moj program svede samo na jednu odrednicu
Dosta smo čuli o ustavnim ovlastima predsjednika Republike. Koliko biste vi bili spremni i kadri mijenjati ih i što mislite konkretno o načinu izbora predsjednika Republike? Treba li predsjednik Republike i dalje biti izravno biran ili možda u Saboru?
– I to je pitanje među brojnim drugim pitanjima elaborirano u mom programu i vrlo je jasno i nedvosmisleno kazano da predsjednika Republike Hrvatske prema mom mišljenju i dalje treba birati neposredno, ali je njegove ovlasti potrebno u određenoj mjeri proširiti. Potrebna je jedna reforma hrvatskoga ustavnog i pravno-političkog sustava, dakle, potrebno je proširiti mogućnost raspisivanja referenduma i predsjedniku Republike dati mogućnost da samostalno raspisuje referendum i da samostalno predlaže zakone.
Nikad, ni u jednom slučaju predsjedniku Republike Hrvatske prema mojoj viziji buduće, stabilne, demokratske, zapadno orijentirane Hrvatske, Hrvatske koja je kadra osigurati budućnost našim mladim naraštajima, nikad predsjedniku Republike ne treba davati diktatorska ovlaštenja ni ovlaštenja kakva je imao predsjednik Tuđman jer smo mi pokazali da smo nakon Tuđmana kadri izabrati ljude koji su potpuno nedostojni uloge predsjednika Republike.
Ali taj moj program predviđa reformu hrvatskoga pravno-političkog sustava na način da se uvede elektroničko, odnosno dopisno glasovanje i da se taj naš ustavni poredak reformira na način da se Hrvatski državni sabor preustroji u dvodomni sabor kako bi se osigurala šira i demokratičnija zastupljenost naših sugrađana i kako bi se osigurala zastupljenost Hrvata izvan domovine u puno većoj mjeri nego što je to danas slučaj.
Već ste na neki način ocijenili taj odnos predsjednika i premijera. Kakav biste vi imali odnos?
– Aktualni predsjednik Vlade i ja dolazimo iz potpuno različitih svjetova. On dolazi iz jedne komunističke obitelji, iz obitelji koja je cijenila i slavila Edvarda Kardelja. Moji su bili politički zatvorenici, i otac i majka, i tako sam odgajan. On je novopečeni katolik, ja sam kršten kao katolik, kao dijete od mjesec dana, i do dana današnjega nastojim živjeti kao katolik. Međutim, usprkos tome što nas ništa ne veže, državni i nacionalni interesi zahtijevaju suradnju.
To znači da je od prvoga dana potrebno uložiti maksimalan trud, maksimalan napor da se ti odnosi normaliziraju i da se prema vani nastupa jedinstveno. Naravno da nije moguće izbjeći prijepore koje bi nastajali između predsjednika Vlade i predsjednika Republike, da će tih prijepora uvijek biti jer je to sastavni dio demokratskog društva. Ali ti prijepori moraju se rješavati iza zatvorenih vrata i ne smije se prema vani ostaviti dojam da smo mi slučajna država i da smo država koja zastupa dvije različite ili više različitih.
>Bulj, Jonjić, Lozo i Tokić Kartelo odgovaraju za Narod.hr o pobačaju, rodnoj ideologiji, Hrvatima u BiH
Dakle, hoćete reći da bi, da dobijete povjerenje građana, odnos s aktualnom vladom bio posve drugačiji? Znamo da Vlada i predsjednik zajedno kreiraju vanjsku politiku.
– Bio bi sasvim drugačiji odnos. Ja sam inače čovjek koji ne bježi od polemika, objavio sam i knjigu polemika. Dakle, spreman sam ja na svađu u svakom trenutku i u svakom obliku. Ali kad se radi o nacionalnim i državnim interesima, onda te osobne animozitete treba gurnuti u drugi plan. Treba ih potisnuti kako bi se rješavala nacionalna pitanja, kako bi se odlučivalo o sudbini države na način koji je u korist njezinih državljana, koji je u korist hrvatskoga naroda i koji je takav da ne demoralizira mlade ljude, da ih ne goni i ne sili na iseljavanje iz Hrvatske.
Rekli ste, u tih 30 točaka programa među prve tri točke upravo je položaj Hrvatske vojske. Znamo da je predsjednik zapovjednik Hrvatske vojske. U zadnjih mjesec dana dosta ste o tome govorili. Kakvu vidite budućnost Hrvatske vojske i treba li izdvajati više novca za nju?
– Apsolutno. U prvom redu Hrvatskoj vojsci potrebno je vratiti dostojanstvo. Mi smo nakon dolaska Račana i Budiše na vlast, i, naravno, Mesića kao predsjednika države, doživjeli jedan udar na Hrvatsku vojsku i od tada zapravo postoji jedno sustavno ponižavanje te vojske koje je kod Zorana Milanovića kulminiralo s jedne strane u onoj izjavi da treba HOS-ovu spomenploču baciti u smeće, dakle, da treba baciti u smeće spomenploču ljudima koji su poginuli u borbi za Hrvatsku, a s druge strane je ova cirkusarija koju je Milanović sebi dopustio oko dopuštanja, odnosno nedopuštanja načelniku Glavnoga stožera da se pojavi pred Odborom za obranu Hrvatskog sabora, što je zapravo skandal sam po sebi.
Predsjednik Republike jest izabran neposredno. Dakle, ne bira ga Sabor. Međutim, Sabor je vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo. Onog trenutka kad vi kao predsjednik države zabranjujete načelniku Glavnog stožera da se pojavi pred odborom toga najvišega zakonodavnog i predstavničkog tijela, vi zapravo to tijelo, bez obzira na to što vi mislili o sastavu tog Sabora i bez obzira na to što vi mislili o intencijama toga odbora i te sjednice – dakle, ne možete jednostavno radi digniteta države dopustiti sebi takav cirkus. Milanović ga, nažalost, sebi dopušta.
>Jonjić: ‘Uvjeren sam u ulazak u drugi krug, gledate pokret koji će živjeti i bez mene’
Ulaganje u vojsku
Što se ulaganja u vojsku tiče, već sam rekao da pozdravljam napore aktualnoga ministra obrane, gospodina Anušića, da se izdvajanja za vojsku povećaju i mislim da u ovom trenutku, kratkoročno gledano, s obzirom na intenzitet ugrožavanja stabilnosti, pa čak i opstanka Republike Hrvatske, da ta 2% – dakle, to je onaj NATO standard – da zapravo nije dovoljan i da bi trebalo kratkoročno gledano, dakle, u idućim godinama povećati to znatno iznad tog limita, možda čak do 4%.
Međutim, to su, naravno, pitanja koja zahtijevaju stručnu obradu i pitanja kod kojih je lako razmetati se brojevima, a druga je stvar kad dođete, naravno, u poziciju da morate stvarno odlučivati i kad imate državni proračun koji ima prihode tolike koliko ima.
Jesmo li se možda u ovoj kampanji naslušali razmetanja nekim mišljenjima i najavama, ako bi netko došao na mjesto predsjednika, da bi koristio vojsku za suzbijanje ilegalnih migracija?
– Jasno da kandidati obećavaju koješta, računajući na to da su birači kratkog pamćenja i da birači zapravo ne znaju kakav je ustavni položaj i kakva su ustavna ovlaštenja predsjednika Republike, pa onda slušamo kojekakve floskule, “ja ću raspisati pet referenduma” i tako dalje, pri čemu se, naravno, zaboravlja da predsjednik Republike prema sadašnjem ustavnom uređenju uopće nije u stanju, nema tu ustavnu mogućnost raspisati referendum, ni jedan jedini. I zbog toga je ono za što se ja zalažem promjena ustavnog poretka, donošenje novoga ustava. Jer ustav se ne donosi samo dvotrećinskom većinom, kao što se ostalim protukandidatima čini, nego se ustav donosi i referendumom.
Dakle, treba potaknuti raspravu o donošenju novog ustava, treba na referendumu nametnuti to donošenje novog ustava u kojem će predsjednik države dobiti mogućnost i samostalnog raspisivanja referenduma. Ali ponavljam, između njegove volje i ozakonjenja njegove volje uvijek mora postojati kočnica, mora biti pregrada. Bilo u obliku narodne volje, dakle, referenduma, bilo u obliku volje Hrvatskoga državnog sabora.
Potrebno je osigurati hrvatsku granicu i sigurnost hrvatske države. Ako za to nije dovoljna policija, naravno da je potrebna vojska, jer nije vojska neki organizam koji je izdvojen i koji nema neku drugu svrhu, nego samo za to da bude u odorama i vojarnama.
>Jonjić: U svjetonazorskim pitanjima ravnat ću se naukom Crkve
Koji je vaš stav prema drugim državama u, prije svega, susjedstvu, a posebno vaše mišljenje o položaju Hrvata u BiH?
– O položaju Hrvata u BiH sam već govorio, evo i sada, ali ponovit ću to da je opstanak i jednakopravnost Hrvata u BiH uvjet opstanka hrvatskog naroda i hrvatske države. To je ono što je naše središnje i vojno-političko i unutarnje-političko pitanje. Ono se, naravno, ne može rješavati bez dogovora i s našim saveznicima u Sjevernoatlantskome savezu i Europskoj uniji, ali to je ono što u svakom trenutku i u svakoj prilici treba nametati.
Što se drugih susjeda tiče, naš je interes, naravno, da živimo u miru i suradnji. Mi nemamo nikakva razloga, niti smo ikad imali, niti smo ikad željeli ratovati i sukobljavati se s bilo kim od susjeda. Međutim, neki su od naših susjeda kroz povijest pokazivali imperijalističke ambicije, a pokazuju ih i danas. Naravno, između Hrvatske i Srbije postoji čitav niz otvorenih pitanja. Srbija još uvijek od 1991. godine pod okupacijom drži 12.000 hektara hrvatskog tla.
Mi uopće ne potičemo rješavanje tog pitanja, dakle, uređenje te granice. Srbija ne priznaje hrvatski jezik, Srbija svojata hrvatsku književnost, svojata hrvatsku kulturu, čini sve da se odnarode Hrvati u Vojvodini, koji se proglašavaju nekakvim posebnim narodom, Bunjevcima, i koje se nastoji odnaroditi svim silama. A povrh toga, dakle, postoje ona otvorena pitanja, kao što su pitanja naših nestalih, pitanja opljačkanoga kulturnoga i drugoga blaga.
”Naš interes je opstanak Crne Gore”
Vidjeli smo i koliko odnosi relativno dobri ili loši mogu biti s Crnom Gorom, koji su se promijenili kada se promijeni vlast u susjednoj državi.
– Mogu. Međutim, naš interes je opstanak Crne Gore, dakle, Crne Gore kao članice NATO-a i Crne Gore kao države susjednoga naroda koji bi nam mogao biti i bio nam je u određenim razdobljima prijateljski raspoložen. Naravno, Crna Gora, odnosno tadašnja garnitura na vlasti u Crnoj Gori, sudjelovala je u agresiji na Republiku Hrvatsku i o tome nema apsolutno nikakve dvojbe. Međutim, naš je interes da Crna Gora opstane kao država i da ta Crna Gora bude neovisna država.
S obzirom na ovlasti, po vama, je li Ured predsjednika preskup? Biste li možda mijenjali njegovu organizaciju?
– To je ono na što će valjda svaki kandidat kazati da bi trebalo to pojeftiniti jer je to ono što birači žele čuti. Ja ću kazati ono što doista mislim. Dakle, ja zapravo ne znam na što se troši taj novac. Ako se taj novac troši na vozikanje helikopterom, kao što ga troši gospodin Milanović, i ako se njegovi ručkovi u zagrebačkim restoranima plaćaju iz proračuna tog ureda, onda je naravno da tome treba stati na kraj, da to treba onemogućiti.
Ako on te ručkove plaća iz svoga džepa, onda naravno da u tom pogledu ne bih imao nikakvih prigovora. Međutim, onog trenutka kad bih došao u taj Ured predsjednika, nastojao bih da on bude što funkcionalniji i što jeftiniji.
>Jonjić: Zalažem se za lustraciju i ne odričem se svojih političkih i ideoloških uvjerenja
Koga smatrate glavnim rivalom?
– Aktualnog predsjednika i Dragana Primorca, koji je Hrvatskoj demokratskoj zajednici nametnut kao kandidat, jer on, kao što svi znademo, nije kandidat Hrvatske demokratske zajednice, ne izvire autentično iz toga stranačkog tijela. On je iz te stranke, u krajnjoj liniji, kao što znademo, 2009. godine izbačen zbog miniranja kandidature tadašnjega stranačkog kandidata dr. Andrije Hebranga. Njih dvojica su glavni protivnici, njih dvojica su zapravo u ovom trenutku glavna negacija hrvatske državne ideje.
Unatrag 30 i nešto godina imali smo zapravo posve drugačiju situaciju, veliki broj kandidata za predsjednika Republike koji dolaze s tog, ‘ajmo reći, konzervativno-desnoga spektra, među njima ste, naravno, i vi, i nekako mi se čini da je to otegotna okolnost za sve kandidate koji dolaze.
”Nitko nije bio izložen takvoj blokadi kao što sam bio ja”
– Naravno da je otegotna i to je ono što sam upravo kazao. U prvoj polovici rujna objavio sam popis ljudi koji me podupiru. To su ljudi koji dolaze s tzv. lijevog dijela biračkog tijela, dakle, ljudi koji su nekad u mladosti, pa i kasnije bili članovi Komunističke partije, do ljudi koji su pripadali tzv. ustaškoj emigraciji. Dakle, postignut je jedan široki konsenzus oko moje kandidature i upravo da se ta kandidatura minira, da se ta kandidatura onemogući po prokušanom receptu, receptu koji doživljavamo u svakim izborima.
To se nije dogodilo meni prvome. Kod mene se dogodilo najdrastičnije jer nitko nije bio izložen takvoj blokadi kao što sam bio ja. Izvučeni su iz šešira kandidati koji su poslani tu da bi onemogućili tu kandidaturu i da bi osigurali drugi mandat Zoranu Milanovića.
>Jonjić predao potpise i upozorio na medijsku blokadu kojoj je izložen
Koliko ste potrošili novca u kampanji?
– Potrošio sam relativno malo, ne znam točan broj u ovom trenutku, ali prije nekoliko dana je objavljeno službeno izvješće koje je govorilo, mislim, oko 12.000 eura. To je, naravno, smiješno mali iznos u odnosu na ono što je potrošio Dragan Primorac. Dragan Primorac je u tom izvješću naveo da je potrošio skoro 800.000 eura.
Dakle, to je ono što je javno i to je ono što je dokumentirano. Ova instrumentalizacija državne i stranačke mašinerije za potrebe kandidature Dragana Primorca tu vjerojatno nije uračunata. Dakle, to je otprilike 70 puta, malo manje od 70 puta više od onoga što sam ja potrošio i od onoga što ću ja potrošiti. Međutim, uvjeravam vas da će izborni rezultati bitno odudarati od utroška novca.
Završno obraćanje Tomislava Jonjića
– Hrvatice i Hrvati, pred nama su predsjednički izbori, pred nama je prigoda da Hrvatsku okrenemo u drugome smjeru. Pozivam vas da iziđete na izbore, pozivam vas da proučite kandidate, proučite njihove životopise i njihove programe, da ne nasjedate jeftinim frazama i jeftinim floskulama. Nastojmo svi zajednički okrenuti Hrvatsku u pravome smjeru, nastojmo našoj djeci i unucima osigurati budućnost.
Kad se mene optužuje ili kad mi se predbacuje da sam okrenut prošlosti, onda pročitajte moj program pa ćete vidjeti da se radi o kleveti i da tu klevetu šire samo oni koji žele potkopati tu kandidaturu jer žele previdjeti, žele potisnuti u drugi plan činjenicu da je čitav moj program okrenut u budućnosti, ali te budućnosti nema bez raščišćavanja s prošlosti, nema bez obračuna, duhovnoga i kulturno-političkoga, s jugoslavenskom i komunističkom baštinom. Zbog toga zagovaram promjenu hrvatskoga pravno-političkog sustava i zbog toga zagovaram Hrvatsku budućnosti, Hrvatsku koja je okrenuta zapadu, demokratskim vrijednostima i svojoj kršćanskoj tradiciji, prenosi HRT.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
