Naslovnu fotografiju na Facebook profilu predsjedničkog kandidata Kukuriku koalicije Ive Josipovića ovih dana krasi natpis “Zaokruži 1. za biranje zastupnika imenom i prezimenom.”
Ne bi bilo ništa neobično da se radi o još jednom u nizu obećanja koje Josipović nudi hrvatskim biračima u nadi da će dobiti koji glas više. Nije ništa neobično ni u tome da računa na uobičajenu hrvatsku amneziju kad je u pitanju prošlih 5 godina jer mu većina obećanja zvuči kao da se natječe za prvi, a ne za drugi mandat.
No, tvrdnja da će se zauzeti za biranje zastupnika imenom i prezimenom nije samo još jedno trivijalno obećanje, nego plagiranje slogana Udruge U ime obitelji. Slogan “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” bio je moto jesenske inicijative koja je prikupljala potpise za referendum kojim bi se temeljito promijenilo izborno zakonodavstvo. Ta promjena izbornog zakonodavstva, zajamčena Ustavom, bila bi korak naprijed u demontaži starih struktura i doprinos daljnjoj demokratizaciji društva kao nužnom okviru političkog, društvenog i gospodarskog napretka.
Inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” bila je sabotirana najviše od strane vladajućih garnitura koje su išle toliko nisko da su ljude plašili kako se sve radi samo da bi jedna osoba ušla u Sabor. Kada se vidjelo da su određene promjene u izbornom zakonodavstvu nužne, Ivo Josipović ponudio je “šećernu vodicu” u vidu preferencijalnog glasovanja s pragom, umjesto onog kojeg je nudila UIO. Podsjetimo, to nije bila jedina promjena koja je trebala doći kroz referendum. Važne izmjene ticale su se zabrane zajedničkih izbornih lista, uvođenja dopisnog i elektronskog glasovanja (čiji nedostatak vidimo ovih dana u dijaspori) i mnogih drugih stvari, što se često prešućivalo u medijima.
A budući da se ovih dana radi sve da jedna osoba ostane na Pantovčaku, ne čudi nikoga agresivna Josipovićeva kampanja uzrokovana strahom da bi mogao izgubiti izbore. Međutim, ići plagirati (da ne upotrijebimo nepristojniju riječ) slogan udruge protiv koje je dva puta otvoreno ustao radi zaštite sebe i starih okoštalih struktura koje ga i drže u fokusu javnosti, zaista nije primjereno. Jasno nam je da je politika umjetnost mogućega, da cilj opravdava sredstva, ali ako je plagiranje “pravednost” i “pravi put”, kakva nam je budućnost?
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
