U zadnjem broju Hrvatskog tjednika Joško Buljan objavio je članak potaknut ubojstvom obitelji Štefančić tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ubijena je i djevojčica Martina Štefančić stara 4 i pol godine. Tvrdi da je riječ o ubojstvima koje su uvježbavale snage srpskih terorista pod izravnim zapovjedanjem iz Srbije, dakle planiranom genocidu!
Četvorica srpskih zločinaca upala su noću u kuću Štefančićevih u kojoj su spavali, na jednom krevetu baka Bernadica i malena Martina, a na drugom stric Željko. Bez ikakva upozorenja i ijedne izgovorene riječi srpski teroristi ispalili su svoje rafale. Pogođen u trbuh i lijevu nogu ranjeni Željko bespomoćno ležeći slušao je majčin plač, preklinjanje da ne ubiju, začuo je rafale i izgubio svijest. Srpski zločinci nisu imali milosti. Ubili su i djevojčicu Martinu, imala je samo četiri i pol godine.
“Sredinom rujna, točnije 14.9.1991. srpski teroristi i JNA odlučili su iz Srbije napasti istočnu Slavoniju. Operacija je povjerena zapovjedniku 1. vojne oblasti (1.VO) iz Beograda generalu Životi Paniću. On je formirao izdvojeno zapovjedno mjesto u Karađorđevu. Zapovjednicima 1.VO u Karađorđevu pridružit će se zapovjednik TO Vojvodine general Mandarić i Radovan Stojičić-Badža, zapovjednik specijalnih policijskih snaga MUP-a Srbije, koji je još prije s tajnom srbijanskom službom organizirao obuku „specijalnih srpskih postrojbi“ po Hrvatskoj, a u stvari terorista.
Pod njegovom izravnom zapovjedništvom bile su tri terorističke postrojbe kojima je prikriveno upravljao MUP Srbije. Upravo te postrojbe, ” Dušan Silni”, “Crnogorac” i srpska dobrovoljačka garda (SDG) Željka Ražnatovića zvanog Arkan, koje je organizirala Miloševićeva tajna služba počinit će mnoge zločine u istočnoj Slavoniji. S druge strane, prikriveno, protiv Hrvatske rat je vodila i JNA, a časnici vojne sigurnosti JNA u Hrvatskoj sprovodili su srpsku politiku nizom tajnih operacija, usmjeravajući postupke lokalnih političkih vođa hrvatskih Srba, pružajući potporu lokalnoj srpskoj policiji i teroristima, dovodeći u Hrvatsku srpske dobrovoljačke postrojbe, pružajući im svu vojnu, materijalnu i financijsku potporu.
Preko generala Aleksandra Vasiljevića, načelnika Uprave vojne sigurnosti (UB SSNO) , JNA je kontrolirala i koristila državna sredstva javnog informiranja da bi manipulirala javnim mnijenjem širenjem preuveličanih i neistinitih vijesti o nacionalno motiviranim napadima Hrvata na srpski narod kako bi se među Srbima koji žive u Srbiji i Hrvatskoj stvorila atmosfera straha i mržnje.
Propaganda koju je stvarala vojna služba sigurnosti JNA preko sredstva javnog informiranja bila su važno oruđe koje je u veliko doprinijelo da se u Hrvatskoj počine strašni zločini. Taj svojevrsni obavještajni kaos, točnije dualizam JNA i SRBIJE u napadu na Hrvatsku nije bio slučajan, već detaljno osmišljen i organiziran da bi se maksimalno otežalo pravno dokazivanje agresije Srbije i njenih planova o stvaranju „Velike Srbije“. S druge strane, sadržaj te propagande može se svesti na dvije riječi: „povampireno ustaštvo“, a te su i takve riječi izabrane da se izazove efekt dehumanizacije protivnika što je preduvjet da se od običnih ljudi, često mirnih susjeda, učini bestijalne zločince.
Da ubojstvo obitelji Štefančić i mnogih drugih u Slavoniji ne spada u ratne strahote „građanskog rata“, kako to želi predstaviti srpska peta kolona u Hrvatskoj, nego da se radi o planiranoj, pripremanoj i provođenoj srpskoj genocidnoj politici lako je dokazati. Stoga objavljujemo dokument koji je 26. listopada 1991. „Organ sigurnosti“ 1. VO poslao u Upravu sigurnosti JNA. U tom dokumentu Mile Babić (Mazin, Gračac, Hrvatska 20.12.1935.) general major JNA, Srbin, izvještava Načelnika Uprave vojne sigurnosti (UB SSNO) generala Aleksandra Vasiljevića o ponašanju komandanta specijalnih snaga Slavonije, Baranje i Z. Srema Željka Ražnjatovića – Arkana u Erdutu.
Srpski teroristički centar u Erdutu bio je pod direktnom kontrolom MUP-a Srbije, pod izravnim zapovjedništvom Radovana Stojičića-Badže, zamjenika ministra unutrašnjih poslova Srbije, koji je ujedno bio i zapovjednik Teritorijalne obrane tzv. „SAO SBZS“. Srpska dobrovoljačka garda (SDG) od samog početka rata nalazila se je u „centru za obuku“ u Erdutu. Postrojba je bila promjenjivog brojnog stanja, od nekoliko desetaka do nekoliko stotina pripadnika. „Arkanova“ povezanost s MUP-om Srbije bila je očita. Pripadnici njegove „garde“ imali su službene iskaznice MUP-a Srbije. Više dokumenata vojne sigurnosti JNA (UB SSNO) pokazuje da su za dobro naoružanje „arkanovaca“ zaslužni SDB-ovci MUP-a Srbije. Kako je stanje bilo u tom terorističkom gnijezdu MUP-a Srbije, kakva je bila obuka, kako su rađeni strašni zločini opisuje sam pripadnik te zločinačke organizacije BALAĆ ŠPIRE MILOVAN kojeg je Arkan izbacio iz centra za obuku jer je inzistirao da se bori u Klisi kod Osijeka gdje su mu živjeli roditelji. Milovan Balać je bio Srbin, diplomirani pravnik, rođen 06.10. 1955. godine u Bosanskom Grahovu, BiH, zaposlen u PTT-u Kutini odakle je pobjegao 23.9.1991.
Uputstva o likvidaciji iz Srbije
Kako piše general Babić, po dolasku u Erdut jedan od Arkanovih dobrovoljaca (čitaj: djelatnk SDB MUP-a Srbije) u ulozi „organa za bezbednost“ obavio je sa njim razgovor na okolnosti njegovog bijega iz Kutine i eventualne obavještajne djelatnosti za hrvatske obavještajne službe. Kada je prošao provjeru uključen je u „obuku” koju je uspješno završio, gdje je bio jedan od najboljih strijelaca.
Obuka počinje tako da se svako jutro u terorističkom kampu DIŽE ZASTAVA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, da dobro ste pročitali, zastava srpske pravoslavne crkve a zatim svira himna „Bože pravde“. Na obuci su težišno uvježbavali kretanje po bojištu, uporabu osobnog naoružanja, izučavanje mina i miniranje. „Svakog dobrovoljca uče da pri upadu u hrvatsku kuću sve što se zatekne u kući da se ubija , bez razlike da li su djeca, stari, nemoćni, žene i sl. Uče ih da ubijanje vrše otvaranjem vatre s desna u lijevo“, piše general Babić Vasiljeviću! Kao što vidite obitelj Štefančić upravo je ubijena na način kako je Srbija obučavala ove zločince u Erdutu. Nakon završene obuke svaki srpski terorist mogao je ostati u SDG, a ako nije, poslan je u mjesne jedinice Teritorijane obrane (TO). Zato je srpski teror u Hrvatskoj bio tako brutalan sa svim elementima genocida.
Osim obuke, kako navodi general Babić i njegov suradnik Balać, za primjer u centru za obuku Erdut Arkan ubija zarobljenike koje mu dovedu „mjesne teritorijalne jedinice“. Balać je osobno, promatrao kako su jednog Hrvata „tukli bejzbol palicom, a potom ga stavili na najlon da iskrvari i tako umre“. Isto tako Balać je gledao kako su četvorici hrvatskih zarobljenika stavili cijevi od pušaka sa prigušivačem na potiljak i tako ih usmrtili. Poslije ubojstva te četvorice „lično je čistio krv“, a isti su bačeni u Dunav.
Od ovih strašnih zločina prošlo je dvadeset i sedam godina, a mi i dalje gledamo iste političke elite koje zadnje desetljeće odlaze do Beograda na ugodna čavrljanja sa srpskim dužnosnicima „u ime starih vremena i mlađih generacija“ dok cijela Hrvatska, a posebno istočna Slavonija čeka izlazak iz sumraka pravosuđa. Vrijeme je da otvorite oči, oni koji su prepustili suđenje za Ovčaru, Lovas i duge zločine u Slavoniji Srbiji nisu ništa nego hulje, najveći hrvatski smrad, srpska peta kolona i najgori izdajnici. Kako je bilo moguće da se suđenja za tako strašne zločine u Istočnoj Slavoniji, iako su se svi dogodili na teritoriju Hrvatske, prepuste Srbiji koja je bila agresor i koja je uspostavljala terorističke centre kakav je bio i ovaj u Erdutu s očitim ciljem genocida, Drugim riječima, suđenje za zločine prepustili smo upravo onima koji su te zločine i počinili i k tome su to još i planirali i uvježbavali!. Zapitajte se napokon, koje su to stranke i koji političari ostavili obitelj Štefančić bez pravde, a nas Hrvate učinili građanima drugog reda, pretvorivši tako Hrvatsku u državu koja se mora opravdavati agresoru. Dok ti teški srpski zločini pomalo padaju u zaborav oslobađajućim presudama u Srbiji, ruganje žrtvama upotpunjuje Milorad Pupovac , predsjednik SDSS-a, stranke srpskih terorista koja je koalicijski partner i ove HDZ-ove Vlade. Dok tankoćutne srpske duše smeta redoslijed polja na grbu, ne smetaju ih najgori zločinci i razbojnici u njihovoj stranci. Dok se bavimo time je li ovaj ili onaj pozdrav „zakonit“, što god to značilo, ne smeta ih potpuni izostanak bilo kakvog progona najtežih kršenja zakona u Europi nakon 2. Svjetskog rata.
Usporedimo li medijski razvikan i umjetnički zloupotrebljen i falsificiran slučaj Zec sa zločinima u istočnoj Slavoniji, od kojih je ubojstvo obitelji Štefančić samo jedan primjer, odmah uočavamo razliku. Ubojice obitelji Zec razbojnici su koji su se obukli u hrvatske odore i iskoristili ih za svoju zločinačku aktivnost. Jedan od njih pokajao se i našao neki mir za svoju savjest u vjeri. U svakom slučaju, to je bilo tipično razbojstvo koje je pošlo po krivu – time se, naravno, ne umanjuje sama težina zločina. Zločin nad obitelji Štefančić ima sasvim drugu dimenziju.
Radi se o planiranom državnom ubojstvu, ubojstvu za koje je odgovorna Republika Srbija. Radi se o izvršenju plana genocida nad Hrvatima, plana u kojemu je sudjelovala i srpska pravoslavna „crkva“ sa svojim razbojničkim vladikama i smrdljivim bradatim popovima koji su poticali na ubojstva i zločine.
Popuštanje tim srpskim razbojnicima danas – a to gledamo svakodnevno, od popuštanja Milorada Plenkovića Miloradu Pupovcu i pristajanja na njegove ucjene do bizarnih odluka Ustavnog suda koji kao da uopće ne pripada hrvatskoj državi, nego Republici Srbiji – nije ništa drugo nego ohrabrivanje tog srpskog ološa da u budućnosti pokuša ponoviti isto. Zato treba spriječiti i jedne i druge.”, piše Joško Buljan u Hrvatskom tjedniku.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i koemntarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
