Srpska propagandna mašinerija, puna laži, objeda i neistina, već 30-ak godina djeluje protiv veličanstvene vojne pobjede Hrvatske Vojske poznate kao Oluja, protiv Domovinskog rata i same naše domovine Republike Hrvatske. Jedna od niza laži bila je da je Hrvatska vojska pregazila kolonu srpskih civila koja se povlačila u BiH, kod sela Žirovac blizu grada Dvor na Uni. U nju se jedno vrijeme povjerovali i neki hrvatski mediji, političari i nevladine udruge. Čak je HAVC dao novce da se snimi film “15 minuta – Masakr u Dvoru” u kojem su autori iskrivili činjenice i za pokolj u Dvoru na Uni bez dokaza optužili Hrvatsku vojsku. Taj novac je morao biti vraćen jer se radilo o laži.
Istina je potpuno drugačija, sama srpska vojska, prepuna straha i kukavičluka, pregazila je u panici starce, žene i ljude u koloni kod Žirovca. Tome je svjedok Sonja Radman Livaja, koja kaže da je Hrvatska vojska pomagala i zbrinula nesretne ljude koje je pobila srpska vojska tzv. SAO Krajine.
Žena koja traži mir i pokazuje ambicije
Časnica Hrvatske vojske Sonja Radman Livaja, vojnikinja je posebnog kova. Ova iznimno energična žena sinjskog je podrijetla, no već 40 godina živi na zaprešićkoj adresi. U zelenom okruženju prepunom ljekovitog bilja, Sonja je unutar svoje okućnice stvorila pravu oazu mira. Upravo njezina težnja prema miru dovela ju je 1991. godine u redove HV-a, piše zagreb.info
“Čim sam se prijavila u stožer, ljudima koji su bili zaduženi za obranu bilo je jasno da će zbog mojeg poznavanja strategije, oružja, ali i načina nabave – od mene imati višestruke koristi.
>6. kolovoza 1995. – treći dan Oluje oslobođena Petrinja – kako je tekla velika i dramatična bitka za hrvatski grad-mučenik?
Moja obitelj ima ratnu tradiciju, pa su tako moj otac, djed i oni prije njega, u različitim ratovima bili istaknuti vojnici. Slušajući priče mojih predaka, shvatila sam da u meni teče ratnička krv”, kaže nam umirovljena časnica koja se danas prisjeća najposebnijeg trenutka Domovinskog rata.
“Meni je pripala čast da unesem hrvatsku zastavu u tek oslobođenu Petrinju. Teško je opisati taj osjećaj… Vrhunac pobjede. Svaka prethodna akcija poput Bljeska ili Ljeta ‘95. na neki je način bila vrhunac, ali Oluja je značila konačan kraj”, prisjeća se.
Što se same akcije tiče, Radman Livaja ju uopće ne pokušava romantizirati ni uljepšati.
“Nitko nije smio pipnuti civile”
“S jedne strane pobjeda, s druge strane napaćeni civili koji idu – a nemaju pojma kamo idu. Bili su izbezumljeni, s vrećicama u rukama, potpuno izgubljeni i preplašeni. Potpuni užas. Pobjeda nam je bila važna, no jednako tako nam je bilo važna humanost i da se akcija odradi bez ikakve mrlje. Bio je to kaos u kojem je teško kontrolirati svakog pojedinca, pa sam zato odmah stala pred kolonu i našim vojnicima poručila ‘tko pipne civila, morat ću ga ubiti’.
Rekla sam i kome to pada na pamet, da prvo mora ubiti mene. I bila sam vrlo ozbiljna. Zna se da smo došli odraditi vojnu zadaću i osloboditi okupirana područja, a ne iživljavati se nad starcima, djecom i ženama. I uspjela sam u tome. Na tom području nije bilo niti jednog civila koji je stradao od naše ruke”, ponosna je ova ratnica.
>Mons. Košić pri posveti crkve Preobraženja u Petrinji: U žrtvi branitelja vidimo najveću ljubav
No, stradalih je bilo u Žirovcu, mjestu na kojem je kolona traktora i osobnih vozila, doslovno pregažena. Događaj u Žirovcu je, naime, od konca Oluje pa sve do danas tema oko koje se Hrvatska i Srbija međusobno optužuju.
Srbija do danas tvrdi da je kolonu pregazila Hrvatska vojska, dok hrvatski branitelji koji su bili na tom području svjedoče kako su kolonu srpskih civila gazili srpski tenkovi koji su odlazili u žurbi. Sonja Livaja je ne samo jedan od svjedoka, nego je stravične prizore fotografirala i našem pravosuđu priložila kao dokaz nevinosti HV-a.
Užas u Žirovcu
“Naletjeli smo na stravičan prizor: isprevrtane, pobacane stvari, pregaženi osobni automobili, odgurane prikolice i traktori… Toga je bilo oko 20 kilometara. Organizirala sam Crveni križ za te nesretne Srbe koji su preživjeli gaženje, tako da nema govora o tome da smo im to mi učinili. Obzirom da smo mi bili prvi hrvatski vojnici koji su došli u Žirovac, bilo je jasno da su ih u velikoj žurbi zgazili vlastiti tenkovi”, kazuje nam naša sugovornica.
“Ističem da sam kao svjedok tog vremena i autor tih fotografija pomno saslušana i vrlo ozbiljno shvaćena. Ne može o tome pričati netko iz Beograda ili Zagreba, nego samo netko tko je bio tamo. Zadovoljna sam i ugodno iznenađena spremnošću određenih službi da se u ovom slučaju konačno sa Hrvata skine stigma ljudi koji su pregazili srpske civile”, dodaje.
>Posljedice srpske agresije osjećaju se i danas: Kako je počeo krvavi rat na Banovini?
Sonja Radman Livaja bila je važna karika tijekom cijelog Domovinskog rata, a unošenje zastave u Petrinju bila je samo kruna njezina djelovanja od 1991. do 1995. godine. Poznato je kako je, između ostaloga, upravo ona vlastitim novcem kupila VBR i 100 granata za obranu brane Peruča, a nabavljala je oružje i za obranu Nuštra.
Potaknuta svojim iskustvima iz Domovinskog rata u kojima se, kaže, nagledala unesrećenih ljudi, organizirala je humanitarnu pomoć zaraćenoj Siriji u koju je osobno odvezla tri šlepera namirnica, deka, kozmetike i slično zbog čega joj je 2014. godine dodijeljeno priznanje Ponos Hrvatske.
Sonja Radman Livaja: Unijela sam u Oluji hrvatsku zastavu u Petrinju
Tekst se nastavlja ispod oglasa
