Jutarnji list se priključio značajnom broju medija glavne struje u kampanji normalizacije “transrodnosti”.
Kampanja udruge KolekTIRV formalno je okončana, ali mediji glavne struje nastavljaju ponavljati osnovne točke zahtjeva za normalizacijom “transrodnosti” u Hrvatskoj.
Dijagnostika Jutarnjeg lista
Nakon N1, Večernjeg lista i drugih, ovom se trendu priključio i Jutarnji list koji je objavio “initmnu ispovijest” djevojke koja tvrdi kako ju je “tranzicija” u muški rod spasila od suicida.
>Eksplozija na ‘trans’ frontu: Procurili interni dokumenti globalnog autoriteta za ‘transrodnu skrb’
Članak je u osnovi ispovijedni razgovor s osamnaestogodišnjom djevojkom koja je došla u pratnji majke. U Jutarnjem listu o njoj govore, kao i ona o samoj sebi, u muškom rodu. Na Facebook profilu udruge KolekTIRV čitamo odlomak iz razgovora:
“Nikad nisam pokušao suicid, ali tješilo me da uvijek postoji izlaz van. Ako postane preteško, uvijek mogu reći – gotovo, ne moraš više. Govorio sam si – uvijek možeš reći, meni je dosta i zaustaviti svu ovu patnju. Ipak, drago mi je da nisam, da sam našao drugi način”, priča nam 18-godišnji Zagrepčanin (podaci poznati redakciji). On je transrodan i posljednjih godinu dana je u tranziciji.”
Komentar KolekTIRV-a nad objavom glasi:” “Kako tranzicija spašava život ”
Samoubojstvo i “rodna skrb”
Pretpostavka je dakle kako je posrijedi mlada osoba koja bi, da nije došla u ruke stručnjaka za “rodnu skrb”, izvršila samoubojstvo.
Dana 14. ožujka 2024. g. Jutarnji je list preko dvije i pol stranice objavio članak o 18-godišnjoj >transrodnoj< djevojci koja tobože želi „postati muškarac“ i koja je prije godinu dana započela >tranziciju<.
Iako punoljetna, djevojka je na razgovor s novinarkom došla u pratnji… pic.twitter.com/sUoZHvUBFk— Gospa tužnog lika (@utikejt) March 17, 2024
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podsjetimo, ‘rodna disforija’ je kovanica koja je u medicinski riječnik ušla 2013. g. unosom Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM-5) te zamijenila raniji termin ‘poremećaj rodnog identiteta (eng.: gender identity disorder, GID), koji je pak zamijenio raniju dijagnozu ‘transseksualnosti’.
Treba imati u vidu kako je od ova tri termina jedini koji zapravo predstavlja dijagnozu u pravom smislu riječi onaj posljednji – transseksualnost, jer se odnosi na kompulzivno neprihvaćanje vlastitog spola koje se onda nastoji liječiti psihijatrijskim metodama.
>TRANSformacija Hrvatske: Nataša Jokić-Begić u podršci kampanji za normalizaciju ‘transrodnosti’
‘Rodna disforija’
‘Rodna disforija’ nasuprot tomu nije poremećaj, nego reakcija na društvenu neprihvaćenost ‘transrodne osobe’, koje kod nje izaziva cijeli spektar poremećaja, a u najgorem slučaju završava samoubojstvom. Stoga se liječenje rodne disforije zapravo stavlja na odgovornost društvu, odnosno pretpostavlja se da se izabrani rod i rodni izraz ‘transrodne osobe’ mora bespogovorno prihvatiti od strane društva. Taj izbor je ono što se naziva “tranzicijom”, a riječ je o čitavom spektru društvenih, pravnih i medicinskih zahvata: od promjene osobne zamjenice do kirurškog uklanjanja neželjenih spolnih karakteristika.
>Utikejt predstavlja: Iva Žegura, stručnjakina za transrodnost
Međutim, realnost navodnog rizika samoubojstva kod mladih koji se, uz poticaj “stručnjaka” izjašnjavaju kao ‘trans-osobe’, sve više se stavlja u pitanje.
Studije pokazuju drugačiju ekspertizu od Jutarnjeg lista
Dobar primjer toga je nedavno objavljena finska studija pod vodstvom dr. Rittakertte Kaltiale, koja je ustanovila kako taj rizik nije ništa viši nego kod mladih koji ne pate od ‘rodne disforije’.
>Studija finske psihijatrice potresla medicinski transrodni lobi
Ona varijabla za koju se ustanovilo da indicira rizik na samoubojstvo je učestalost posjeta stručnjacima za mentalno zdravlje, što pak upućuje na prisutnost teških mentalnih tegoba.
Otud su istraživači izvukli dva zaključka: prvo, da su slučajevi samoubojstva češći, ali još uvijek rijetki kod mladih koji pate od “rodnog stresa”; i drugo, da je povećana stopa samoubojstva u toj populaciji povezana sa teškom psihijatrijskim problemima, a ne sa njihovim dvojbama oko rodne pripadnosti.
Kako neimenovana djevojka iz Jutarnjeg lista očigledno pati od brojnih tegoba – od samoozljeđivanja do odbijanja hrane – nema nikakve indikacije da je ‘rodna skrb’ ono što će joj pomoći.
Osim, naravno, ako se kao jedini kriterij uzmu u obzir njezin osjećaji koji se veoma lako mogu promijeniti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa