Utikejt podsjeća na to odakle kampanja za TRANSformaciju Hrvatske crpi argumente. Upoznajmo Ivu Žeguru, stručnjakinju za ‘transrodnost’.
Iva Žegura: autorica priručnika za TRANSformaciju Hrvatske
U izradi materijala za “Kampanju za informiranje i senzibilizaciju o pravima trans i rodno raznolikih osoba – Ja sam kao ti!”, LGBTIQ udruga KolekTIRV koristila se publikacijom Put u prosTRANStvo: transrodnost, transeksualnost, rodna normativnost koju je 2012. g. objavila udruga ‘LORI’. Pojedina poglavlja u toj publikaciji napisali su istaknuti regionalni LGBTIQ aktivisti: Svetlana Đurković, Kristian Ranđelović, Slavoljupka Pavlović, te – nama najzanimljivija – naša psihologica, zaposlena u Klinici za psihijatriju Vrapče, Iva Žegura.
Možda će vas zanimati
TRANSformacija Hrvatske: Nataša Jokić-Begić u podršci kampanji za normalizaciju 'transrodnosti'
Nataša Jokić-Begić misli da transformacija hrvatskog političkog i pravnog poretka na mjeru “transrodnosti” nije politički i pravni problem.
Iva Žegura bavi se LGBTIQ-om godinama. Isprva je bila aktivna unutar lezbijskog pokreta i bavila se ponajprije temama vezanima uz homoseksualnost, napose lezbijstvo. Tako se u svojoj knjizi iz 2006. godine “Coming out” bavi “autanjem”, ali ne znanstveno – da ne bi tko krivo pomislio – nego na popularni način usmene povijesti homoseksualnosti, prenoseći obilje “životnih priča”. No kako živimo u brzim vremenima, i kako LGBTIQ nikad ne stoji u mjestu nego i sam disruptivno inicira stalno nove dramatične promjene, i u Hrvatskoj se nakon 2010. godine interes sve intenzivnije prešaltava sa slova L i G na slovo T.
Tako se i Iva Žegura, koja prati silnice vremena, s problematike lezbijstva, muške homoseksualnosti, autinga, homofobije, autohomofobije, prebacuje na problematiku spola, roda, “transrodnosti”, čime se bavi i danas.
Iva Žegura nalazi se na Listi stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transseksualnim osobama koju je 2015. g. donijelo ministarstvo zdravstva i objavilo u “Narodnim novinama” (NN 59/2015). Na tom se popisu taksativno navode imena 15 psihologa, psihijatara, endokrinologa, ginekologa i kirurga koji izdaju mišljenja i medicinsku dokumentaciju na temelju koje se mijenja oznaka spola u matici rođenih i u osobnim dokumentima i eventualno kreće u medicinske postupke “promjene spola”.
>RH: Epidemija ‘promjene spola’ među mladima: Tko su stručnjaci koji im to omogućuju?
U nastavku ću se pozabaviti ranije spomenutom publikacijom Put u prosTRANStvo – na koju se naslanja aktualna kampanja za promociju “transrodnosti” – gdje je Iva Žegura napisala nekoliko poglavlja (na slici dolje označena žutom bojom).
Put u ProsTRANStvo, knjiga za djecu i mlade
Publikacija targetira mlade (djecu i adolescente) i navodi ih – kako i sam naslov sugerira – na put u “transrodnost”.
Promotrimo sada sliku na naslovnici publikacije Put u prosTRANStvo.
U središtu je slike stablo guste raskošne zelene krošnje. Nakon što se u postmoderni sa spoznajom (stablo spoznaje) raskrstilo, preostao je još obračun sa životom (stablo života). Kad bi bila ozbiljena, “transrodnost” bi bila smrt čovjeka kao takvog, smrt ideje čovjeka, i doslovna smrt svakog pojedinačnog ljudskog bića.
“Transrodnost” – koja je smrt čovjeka – ustrajno se želi predstaviti kao jedini spas od samoubojstva i dakle kao jedino jamstvo života. S obzirom na to da je LGBTIQ sav sazdan od laži, ne treba čuditi da se smrt predstavlja kao život.
Boje s onoga svijeta
Zašto je raslinje ljubičasto? Ljubičasta boja dobiva se miješanjem plave (koja simbolizira muški rod) i crvene (koja simbolizira ženski rod). “Transrodnost” je miješanje i stapanje te dakle ukidanje dvaju rodova. Otud je ljubičasta boja simbol “transrodnosti”. Gornji dio slike prikazuje nebo. Čitav je horizont prekriven oblacima, pa ipak atmosfera je izrazito svijetla. Budući da je sunce zastrto, kako izvor tako i narav ovolikog svjetla ostaju nepoznati, što sugerira da je na putu prema “transrodnosti” najbolje ne postavljati suvišna pitanja. U donjem dijelu slike, asfaltna cesta račva se u dva smjera. Smjerovi su zakrivljene linije, koje se u perspektivi jedna od druge udaljuju beskonačno. Jednodimenzionalnost linija u oštroj je suprotnosti s višedimenzionalnošću “prostranstva” iz naslova. To ni najmanje ne treba čuditi, jer svatko tko krene prema “transrodnosti” mora prigrliti kontradikciju kao jedino načelo mišljenja.
Vrijedi primijetiti i to da prije i poslije račvanja cesta ima isprekidanu liniju, što sugerira da je kretanje moguće bez ograničenja u oba smjera. U kontekstu “transrodnosti”, dvosmjernost ceste simbolizira tobožnju potpunu reverzibilnost tretmanā (npr. blokatori puberteta) u sklopu procedura “promjene spola”. Ni ovdje nema mjesta čuđenju, jer svatko tko krene prema “transrodnosti” mora prihvatiti život u laži. Naposljetku, silueta leptira. Leptir je simbol psihe to jest ljudske duše.
LGBTIQ se bori za ljudske duše.
Opća mjesta o “transrodnosti”
U publikaciji Put u prosTRANStvo, na četiri stranice poglavlja o “transrodnosti” kod djece i adolescenata, Iva Žegura iznosi niz propagandnih općih mjesta o “transrodnosti”.
Ponudimo sažetak tih općih mjesta koja su prisutna u pozadini kampanje “Ja sam kao ti!”:
Djeca mogu biti “transrodna”. Da je dijete “transrodno”, moguće je vidjeti već u njegovoj drugoj ili trećoj godini života, po tome kakve igračke i kakvu odjeću dijete voli. Kod “transrodnosti”, pojedinac ima genitalije “muškog” spola (navodnici IŽ), a žena je, ili pak ima genitalije “ženskog” spola (navodnici IŽ) a osjeća se muškarcem.
“Transrodna” djeca imaju osjećaj da su rođena u krivom tijelu. Taj osjećaj nije ugodan. Kod “transrodnosti”, uzrok neugode, nesretnosti i patnje nipošto nije “transrodnost” sama po sebi, nego nerazumijevanje i neprihvaćanje od strane okoline i društva. S “transrodnom” djecom sve je u najboljem redu.
“Transrodnost” je prirodna. “Transrodnost” nije poremećaj ni bolest.” “Transrodnost” nije nova pojava, nego postoji oduvijek: uvijek je bilo “transrodne” djece i “transrodnih” odraslih. – “Transrodnost” nije rezultat ovakvog ili onakvog odgoja ili ovakve ili onakve traume, nego je uvjetovana biološki. “Transrodna” djeca rodila su se takva. “Malo je vjerojatno” (citat IŽ) da će se “transrodnost” vidljiva kod djeteta promijeniti s godinama. Dijete koje je “transrodno” “najvjerojatnije” (citat IŽ) će ostati “transrodno” cijeli život. “Ništa što roditelj ili netko drugi čini ne može promijeniti [‘transrodnost’]” (citat IŽ). “Transrodnom” djetetu treba omogućiti da samo sebi bira odjeću, frizuru, igračke.
“Trasrodnost” nije poremećaj, neprihvaćanje od okoline jest
Kod “transrodnih” mladih, slučajevi depresije, ovisnosti, suicida, zaraze HIV-om višestruko su učestaliji nego kod njihovih netransrodnih vršnjaka. Roditeljska podrška djetetu u njegovoj “transrodnosti” može prevenirati djetetov suicid. Kod dijela djece koja u najranijoj dobi pokazuju “rodnu disforiju” radi se o homoseksualnosti.
Djeci i adolescentima s “rodnom disforijom” u dobi od 12 do 16 godina daju se blokatori puberteta, tj. hormoni za supresiju puberteta. Blokatori puberteta služe da dijete dobije više vremena za svoju odluku o “promjeni spola”. Uzimanje supresora puberteta sprečava neželjene tjelesne promjene i omogućuje da osoba lakše “prođe kao osoba suprotnog spola” (citat IŽ). Osim toga, psiholozi i liječnici time dobivaju više vremena za postavljanje i potvrdu dijagnoze “rodne disforije”.
Djelovanje blokatora puberteta potpuno je reverzibilno. Adolescentima s “rodnom disforijom” u dobi od 16 do 18 godina daju se hormoni suprotnoga spola. Adolescentima ženskoga spola na taj način, između ostaloga, prestane menstruacija, produbljuje se glas, povećava se klitoris, narastu brkovi i brada, a adolescentima muškoga spola tako, između ostaloga, narastu dojke, gubi se erekcija, atrofiraju testisi. Učinci uzimanja hormona suprotnoga spola jesu djelomično reverzibilni. Kirurški zahvat “promjene spola” vrši se nad punoljetnom osobom. Učinci kirurških zahvata „promjene spola“ jesu ireverzibilni.
Žegurina reciklaža LGB argumenata u novom kontekstu
Iva Žegura svjesna je da smo analogne teze i argumente koji se sada iznose u vezi “transrodnosti” već bili susreli u kontekstu homoseksualnosti prije koju godinu ili desetljeće, pa ih sada reciklira, računajući na to da će oni postati općeprihvaćeno mnijenje i za “transrodnost” kao što su postali za homoseksualnost. Upadljivo je međutim da, općenito govoreći, u argumentaciji u prilog “transrodnost” izostaju neka nekoć opća mjesta: spomen “gena za transrodnost”, i to ne samo zato što taj gen nitko niti traži, niti je tražio, niti će tražiti, nego i zato što je iz LGBTIQ perspektive poželjno da se propali projekt traženja analognog “gena za homoseksualnost” što prije pomete pod tepih.
Također nema ilustriranja “transrodnosti” primjerima iz životinjskog svijeta. Dok smo sa svih strana bili zasipani primjerima “homoseksualnih” pingvina, pasa, dupina itd., zagovornici “transrodnosti” nisu skloni davanju primjera “transrodnosti” iz životinjskog svijeta.
Reciklirajući dakle stare teze i argumente o homoseksualnosti i prenamjenjujući ih za “transrodnost”, Iva Žegura kaže: “transrodnost” je prirodna; “transrodnost” je uvjetovana biološki; “transrodna” djeca su se takva rodila. Nadalje, “transrodna” djeca „najvjerojatnije“ će ostati “transrodna” cijeli život; “transrodnost” je nepromjenjiva; “transrodnost” postoji oduvijek i susreće se svugdje. Konančno: “transrodnost” nije poremećaj ni bolest. Uzrok neugode, patnje, nezadovoljstva i distresa nije “transrodnost” sama po sebi, nego nerazumijevanje i neprihvaćanje “transrodnosti” od strane okoline i heteronormativno ustrojenog društva.
Dekonstruirati to društvo, cilj je kampanje “Ja sam kao ti!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
