RH: Epidemija ‘promjene spola’ među mladima: Tko su stručnjaci koji im to omogućuju?

Doktor Herman Vukušić prije mjesec dana na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagrebu iznio je podatke o tome da više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj ima dijagnozu “rodne disforije”. Ta eksplozija broja djece i mladih koji pod utjecajem društvenih mreža, lobiranja transaktivističkih grupa i jednostranog, ružičastog prikazivanja “promjene spola” povjeruju da će njihove probleme, adolescentske krize i traženje svog osobnog i društvenog identiteta riješiti čarobni štapić koji se zove “promjena spola” malo je koga iznenadila.

“Promjena spola” kao rješenje za sve probleme 

Lako je razumjeti da mlade osobe, osobito oni koji su iz niza razloga ranjiviji  rješenje svojih problema potraže u priči o nečemu što se prikazuje kao “cool” i “napredno”.  I povjeruju da će “promjena spola” riješiti sve njihove probleme. Razumljivo je i da djeca i mladi ne mogu sagledati trajne posljedice tranzicije, hormonskih terapija i operativnih zahvata. 

Ministarstvo zdravstva: “Lista stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transseksualnim osobama”

Ono što iznenađuje je velik broj dijagnoza rodne disforije koje je u posljednjih sedam godina postavila mala skupina od 15 “stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transseksualnim osobama”. Tu je listu 22. svibnja 2015. potpisao tadašnji SDP-ov ministar Siniša Varga. Objavljena je 29. svibnja 2015. u “Narodnim novinama”. Dakle, postavljanje dijagnoze koja je onda prvi korak prema promjeni dokumenata, primanju hormona, operativnom zahvatu – dopušteno je samo onima koji se nalaze na toj listi Ministarstva zdravstva.

> U RH ‘lista stručnjaka’ koja se nije mijenjala od 2015. traži ‘promjenu spola’ za stotine djece i mladih

> Dr. Vukušić upozorava: Zbog utjecaja društvenih mreža i trans aktivističkih grupa više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj ima dijagnozu rodne disforije

> Žrtve ‘transrodne’ ideologije: Dokumentarac o djevojkama koje su nasjele na priču da će riješiti sve probleme ako postanu muškarci

I površnim pretraživanjem medijskih nastupa nekih od psihologa i psihijatara s te liste – zamjećuje se gotovo aktivističko navijanje za “promjenu spola”. Bez objektivnog tumačenja poznatih medicinskih činjenica i iskustava iz drugih država. Bilo povezano s rodnom disforijom kao privremenim, tranzitnim problemom kod djece i mladih. Bilo povezano s opasnosti od samoubojstva nakon “promjene spola”. A osobito u vezi s činjenicom da se u brojnim državama pokazalo da je porast broja osoba s “rodnom disforijom” društveno induciran. 

Nametanje rodne ideologije kroz zakone i institucije

Portal Narod.hr objavio je da je prodor LGBT agende i rodne ideologije  vidljiv, a možda i pripremljen nizom dokumenata – pravilnika, smjernica i listi . Oni su u dubokim strukturama administracije, odnosno državne birokracije pripremljeni još 2014. godine, odnosno 2015. i 2016. godine. “Listu stručnjaka koji imaju iskustava u radu s transseksualnim osobama” objavilo je  Ministarstvo zdravstva za vrijeme SDP-ova ministra Siniše Varge.  I to navodeći kako “suvremena znanost razlikuje spol i rod”.

Aktualni HDZ-ov premijer Plenković ratifikacijom Istanbulske konvencije 2018. godine omogućio je uvođenje rodne ideologije u hrvatske zakone i institucije. Nastavljajući političku agendu SDP-a. Unatoč ogromnom protivljenju javnosti, brojnih znanstvenika, Katoličke Crkve i drugih.

Promjena spola o kojoj odlučuje 15 stručnjaka s Liste

Kao što smo naveli – “Lista stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transseksualnim osobama” iz 2015. određuje 15 stručnjaka odgovornih za gotovo sve odluke u vezi s tzv. “promjenom spola”. Pa onda i moguće uporabe blokatora puberteta kod djece i mladih s ciljem “promjene spola”. Ti su stručnjaci zaposleni u više institucija Republike Hrvatske, mnogi rade i privatno. Gotovo svi stručnjaci navedeni na toj listi na stranicama Ministarstva zdravstava – prije su međusobno surađivali. A od njih 15, čak je 11 sudjelovalo u pisanju rada kojim se zahtjeva uspostavljanje “dijagnoza nepodudarnosti spolova za pretpubertetsku djecu”.

Ovdje donosimo podatke koje smo do objave ovog članka uspjeli istražiti o “Listi”.

>U RH ‘lista stručnjaka’ koja se nije mijenjala od 2015. traži ‘promjenu spola’ za stotine djece i mladih

Bračni par Nataša Jokić Begić i Dražen Begić

Već smo naveli da se na toj listi uz 14 odabranih stručnjaka nalazi i Nataša Jokić Begić. Ona je starija sestra poznatijeg Borisa Jokića, nesuđenog nositelja “Kurikulne reforme”. Jokić Begić je zaposlena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za psihologiju, Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju. Vodi poslijediplomski specijalistički studij iz kliničke psihologije. Jedini takav u Hrvatskoj kojim se stječe stručni naziv klinički psiholog.

Isto tako radi privatno, te u svojoj privatnoj ordinaciji prima na psihoterapije osobe, osobito mlade, koji smatraju da je “promjena spola” rješenje problema koji ih muče. Uz Natašu Jokić Begić na “Listi” koja mu omogućuje rad s transseksualnim osobama je i njezin suprug, psihijatar Dražen Begić. On je profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Radi na Klinici za psihijatriju KBC Zagreb. Uz bračni par Jokić-Begić na Listi iz 2015. godine su i:

1 od 14

Iva Žegura 

Iva Žegura zaposlena je u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu.  Prema lezbijskoj aktivističkoj udruzi LORI, čija je stručna suradnica, pripada  “LGBT friendly” psiholozima. Ona u Vrapču radi već 18 godina. Od 2004. godine kao psihologinja u kliničkoj praksi pri Odjelu polikliničke i dispanzerske službe. A od 2012. godine do danas kao klinički psiholog pri Zavodu za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju.

Radila je u savjetovalištu lezbijske grupe Kontra. I u savjetovalištu Ženske sobe, a bila je i stručna suradnica LGBT udruge Iskorak. Žegura je 2006. osnovala Sekciju za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda pri Hrvatskom psihološkom društvu. Od 2012. do 2013. bila je predsjednica lobističke udruge kolekTIRV za prava “trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba”. Ta je udruga nedavno plaćenim oglasom u Večernjem listu napala psihijatra, dr. Hermana Vukušića koji je prije mjesec dana objavio podatke o velikom povećanju broja maloljetnika koji u KBC Zagreb traže “promjenu spola”.

Žegura iza sebe ima nekoliko studijskih posjeta europskim kliničkim i savjetodavno-psihoterapijskim centrima koji rade s “LGBTIQ klijentima”, a uz dodatnu edukaciju navodi se završeni “3. stupanj kibernetike psihoterapije”.

Godine 2021. izabrana je u upravni odbor EPATH-a (Europsko profesionalno udruženje za transrodno zdravlje). Iste je godine u sklopu konferencije EPATH-a održala predavanje “Pregled godine: Zdravstvena zaštita transrodnih osoba u Hrvatskoj ‘Jesmo li spremni za sljedeći korak'”.

Iva Žegura: postoji li sukob interesa?

Žegura također na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji vodi Nataša Jokić Begić predaje izborne kolegije: Primijenjena psihologija – teme „Psihološke specifičnosti LGBT populacije kroz životni vijek“ i „Afirmativan psihologijski pristup u radu s LGBT populacijom“ te izborni kolegij “moderne” obitelji pri Katedri za socijalnu psihologiju s temom „Moderne obitelji – psihološki aspekti LGBT obitelji i roditeljstva“.

Kad gospođa Žegura govori na konferenciji EPATH- a o spremnosti za “sljedeći korak” – nije jasno govori li to kao aktivist ili kao psiholog? I postoji li sukob interesa između aktivističkog djelovanja Ive Žegure i njezina sudjelovanja u odlučivanju o tome je li u interesu pacijenta koji dolazi tražiti pomoć u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče – da “promijeni spol” ili ne. 

Vesna Antičević 

Psihologinja prof. dr. sc. Vesna Antičević je od 2014. do 2021. bila zaposlena na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Prije toga je od 2002. do 2014. bila zaposlena u KBC Split. Ona je 2017. godine zajedno s Natašom Jokić Begić, Velimirom Altabasom, Srećkom Budijem, Miroslavom Dumićem, Marinom Grubić, Jasenkom Grujić Koračin, Nenadom Jakušićem, Gordanom Stipančić, Davorkom Šarić i Goranom Begićem objavila rad “Hrvatskoj je potrebna dijagnoza nepodudarnosti spolova za pretpubertetsku djecu”.

Inače, svih 11 autora stavljeno je za vrijeme ministra Varge na “Listu stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transseksualnim osobama”. I svi navedeni smatraju kako u Hrvatskoj treba biti prepoznato kao znanstveno utemeljena mogućnost – dijagnoza da dijete koje nije niti ušlo u pubertet ne živi u pravom “rodnom identitetu”. Iako je, naravno, dijagnoza disforije od ranije postojala. Iz svega se može zaključiti da je ovaj rad bio ključan za  “opravdavanje” procesa “promjene spola” na institucionalnoj razini.

Prema ovom radu, rodna disforija više nije “puka rodna neskladnost”, a shodno tome i poremećaj.  Navodi se d se radi o varijaciji jednog od spolova odnosno rodova. Autori tako u radu navode “slažemo se i podržavamo sve napore protiv patologizacije i stigmatizacije osoba različitih spolova” te zahtijevaju uspostavljanje takozvanih “trans-zdravstvenih usluga”.

Marina Grubić

Marina Grubić je od 1986. godine zaposlena kao klinički psiholog na Klinici za pedijatriju KBC Zagreb. Radi na području dječje kliničke i pedijatrijske psihologije. Upravo se na toj Klinici djeca prijavljuju za tzv. “promjenu spola”, a u zadnjih sedam godina, kako navodi dr. Herman Vukušić, zbog “problema” sa svojom seksualnom orijentacijom pomoć je potražilo 587 djece, od kojih 336 natalnih dječaka i 251 djevojčica.

Marina Grubić je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila poslijediplomski studij iz područja dječje i adolescentne psihijatrije. Godine 1993. stekla je naslov magistra medicinskih znanosti. Godine 2010. stekla je titulu doktora znanosti iz područja biomedicine i zdravstva. Grubić je jedan od autora UNICEF-ovih radionica za roditelje djece s teškoćama „Rastimo zajedno +“.

Grubić tvrdi da 50% onih kojima nije omogućena tranzicija pokuša izrvšiti samoubojstvo?

U sklopu akademskih aktivnosti Grubić je suradnica u nastavi na Odsjecima za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskih studija. Kao i u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Član je Hrvatskoga psihološkog društva. I Američkog saveza psihologa, Sekcije za pedijatrijsku psihologiju. Predsjednica je Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore.

“Dokazano je da djeca koja krenu u tranziciju u početku adolescencije, nemaju psihičkih problema i kasnije u odrasloj dobi ne razlikuju se od ljudi koji nisu transrodni. S druge strane, poznato je da 50 posto onih kojima nije omogućena tranzicija pokuša samoubojstvo”, ustvrdila je 2021. Grubić u razgovoru za RTL, gdje se navodi kako oko 200 ljudi u Hrvatskoj čeka tzv. “promjenu spola”. Podaci o broju samoubojstava mladih osoba  kojima je u Hrvatskoj omogućena tranzicija – ne iznose se ni u ovom ni u drugim intervjuima.

Goran Arbanas  

Goran Arbanas je psihijatar i seksolog te radi u Klinici za psihijatriju Vrapče. Radio je u Ambulanti za liječenje seksualnih smetnji u Općoj bolnici Karlovac. On je seksolog koji između ostaloga za Gloriu navodi da je pornografija “fantastična, inspirativna, primamljiva, uzbuđujuća, zadovoljavajuća, ali nije edukativna”, no “kako su neke zemlje napravile videouratke, mogu se čak nazvati pornografijom, koji na realan način prikazuju neke seksualne probleme”.

Na Medicinskom fakultetu u Rijeci je prošle, 2021., godine održao predavanje “Spol, rodni identitet, rodna uloga, seksualna orijentacija – značenje pojmova”.

U tom je predavanju između ostaloga ustvrdio: “Dok je spol biološki determinirana pripadnost muškarcima ili ženama, tj. posjedovanje određenih bioloških (tjelesnih) karakteristika, rodni identitet jest vlastiti doživljaj pripadnosti svijetu muškaraca ili žena.

Drugim riječima, to je osjećaj (znanje ili iskustvo) da imamo „muški“ ili „ženski“ način reagiranja, razmišljanja, interesa i da se poistovjećujemo s jednom ili drugom skupinom. Rodna uloga je socijalni konstrukt, tj. očekivanja određenog ponašanja i odijevanja muškaraca, odnosno žena, pristupa određenim zanimanjima ili biranja određenih interesa. Rodna je uloga ovisna o vremenu u kojem živimo i prostoru (kulturi) kojoj pripadamo.”

Arbanas o seksualnosti ima slične stavove kao i Štulhofer

U nastavku je dodao: “I konačno, seksualna orijentacija jest izbor onoga što nas seksualno privlači, što u nama budi seksualnu želju i izaziva seksualno uzbuđenje. Seksualna orijentacija označava spol osobe koja nam je poželjni seksualni partner.

Dvije su predrasude vezane uz ove pojmove. Jedna je da sva četiri obilježja imaju isti predznak (ili smjer), tj. da osoba ženskog spola ima ženski rodni identitet, da će prihvatiti žensku rodnu ulogu i da će je privlačiti muškarci. No, moguće su sve kombinacije. Druga je predrasuda da su ovi pojmovi binarni, tj. muško – ženski. A uistinu postoje sve nijanse sive (ili možda plave ili roze) između ovih binarnih krajnosti”.

Slično je govorio i na sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova.

Arbanas je 2014. godine bio predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, koji surađuje i s Udrugom “Trans Aid” koja promiče teme transrodnosti i transseksualnosti. Arbanas, kao i Aleksandar Štulhofer, ponavlja tezu kontroverznog Alfreda Kinseya da ni jedna osoba nije ni potpuno heteroseksualna ni potpuno homoseksualna. Kinsey je bio kontroverzni seksolog. Između ostalo je seksualna istraživanja provodio na djeci. Tumačio je da s njima eksperimentira kako bi izmjerio koliko puta se u određenom vremenskom razmaku kod malih beba može izazvati orgazam. Zbog toga ga se često dovodi u vezu s pedofilijom.

>Dr. Reisman: Žena koja je razotkrila Kinseya, ali i profesore Zakošeka i Štulhofera

>Kako je Alfred Kinsey postao arhitekt kulture smrti?

>Tko je Theo Sandfort, zagovornik legalizacije pedofilije koji je surađivao sa Štulhoferom?

Davor Moravek

Davor Moravek je bio zaposlen na Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od 1992. do 2016. godine. Od 1996. do 2012. sudski je vještak za medicinu – psihijatriju. Posebno područje interesa su mu alkoholizam, supstitucijska terapija osoba ovisnih o opijatima, psihijatrija i nadzor nad obveznim liječenjem ovisnika, obiteljska terapija, višegrupne obiteljske terapije, perinatalna psihijatrija te savjetovanje i obiteljska terapija osoba s poremećajem rodnog identiteta.

Od ove godine radi u privatnoj bolnici – Specijalnoj bolnici “Sveta Katarina” u Zagrebu. Aktivan je član Hrvatskoga psihijatrijskog društva.

Moravek je inače također doprinosio u pisanju članaka na internetskoj enciklopediji Wikipediji, koju može uređivati svatko, te je sudjelovao u stvaranju i uređivanju 400-tinjak stranica na hrvatskoj Wikipediji među kojima su: Heteroseksualnost, Seksualna orijentacija i mentalno zdravlje, Istospolna seksualnost, Transseksualne osobe, Transseksualnost i Parafilija. U početku se zalagao za unošenje hrvatskih izvora, medicinski pristup, bez slijepog prevođenja Wikipedije na engleskome jeziku koja je pod snažnim utjecajem LGBT aktivista uz podršku same Zaklade Wikimedija čiji je Wikipedija projekt. U međuvremenu su neki tekstovi obrisani, poput “Istospolne seksualnosti”, gdje se može vidjeti da je Moravek tražio odgovore zašto je to obrisano, a možda i većina članaka na kojima je imao značajan doprinos, preoblikovani su doprinosima, između ostalih, i otvorenih LGBT aktivista, koje je financirala Zaklada Wikimedija.

Nenad Jakušić, Davorka Šarić, Velimir Altabas 

Nenad Jakušić je voditelj Poliklinike za dječju i adolescentnu psihijatriju, a Davorka Šarić je subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije pri Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu. Velimir Altabas je zaposlen na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma “Mladen Sekso” pri Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice.

On je uz Ivu Žeguru i Srećka Budija autor “Priručnika za medicinske stručnjake/inje i zdravstvene radnike/ce o pružanju usluga i podrške trans osobama u procesu tranzicije” izdanog u Sarajevu 2018. godine. Transseksualnošću se počeo baviti tijekom subspecijalizacije iz endokrinologije i dijabetologije, s obzirom na to da dio problema povezan s tranzicijom transrodnih osoba zalazi u navedeno subspecijalističko područje.

Tijekom vremena sudjelovao je u razvoju sustavne suradnje između nekoliko hrvatskih ustanova koje pružaju psihološku, psihijatrijsku, endokrinološku, ginekološku te kiruršku skrb transrodnim osobama, što je prepoznato i postalo prihvaćeno u Hrvatskoj, ali i šire. On je 2013. godine ustvrdio kako je “smisao uspješne tranzicije da čovjek napravi sa svojim tijelom ono što je htio napraviti, te da nastavi normalno živjeti u tijelu željenog spola”.

Srećko Budi

Srećko Budi specijalizirao je opću kirurgiju 1996., a subspecijalizaciju iz plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije završio je 1998. pri Odjelu za plastičnu kirurgiju Klinike za kirurgiju KB-a „Dubrava“, Zagreb; 2000. pri Sveučilišnoj bolnici Zürich, Švicarska – Klinika za kirurgiju šake, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju te za opekline; i 2003.  pri Odjelu za plastičnu kirurgiju KB-a „Dubrava“.

Titulu doktora znanosti stekao je 2003., a od 2017. angažiran je kao izvanredni profesor u području biomedicinske znanosti na Katedri za kirurgiju Medicinskog fakulteta.

Osmislio je „Fixclip-kopču za tie-over“ i „Kompjuterski program određivanja pozicije bradavica-areola kompleksa kod opeklina, transseksualaca i ginekomastije“. Član je Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskoga kirurškog društva, Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog društva za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju (CSPRAS) i nekoliko inozemnih medicinskih udruženja.

Miroslav Dumić, Gordana Stipančić, Dražen Butorac i Jasenka Grujić

Miroslav Dumić je prof. emeritus na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

“Promjena spola nije nikakav hir, to su duboko nesretne osobe koje žele živjeti ono što jesu. Odlučili smo da, nakon stupanja u pubertet mladima koji imaju dokumentaciju i jasno određenje da su rođeni u krivom spolu, dajemo terapiju za supresiju puberteta, a tek nakon 16. godine počnemo davati hormone suprotnog spola“, ustvrdio je Miroslav Dumić za Jutarnji list još 2015. godine, kada je najavljeno da će sve operacije potrebne za promjenu spola biti na račun HZZO-a.

Gordana Stipančić zaposlena je u Klinici za pedijatriju pri Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice. Ona je jedna od autorica rada “Transrodnost u Hrvatskoj: Ignorirani medicinski problem”.

Dražen Butorac zaposlen je u Klinici za ženske bolesti i porodništvo pri Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice. Docent je Medicinskog fakulteta u Rijeci i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu te znanstveni suradnik Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Predsjednik je Hrvatskog društva za kolposkopiju i bolesti vrata maternice Hrvatskoga liječničkog zbora.

Jasenka Grujić je ginekologinja poznata po oštrom protivljenju priziva savjesti koji naziva “odbijanjem vršenja dužnosti”. Pobornica je pobačaja, negira da život počinje začećem, podržavanja usvajanje/udomljavanje djece “istospolnih partnera”. Vodi ginekološku polikliniku Grujić na čijim se stranicama mogu naći informacije o transseksualnosti i “promjeni spola”. Također je članica Savjeta stranke Možemo.

Među “LGBTQ friendly” psiholozima i Plavi telefon, savjetovalište za studente

Kako je vidljivo iz navedenih biografija i međusobno isprepletenih organizacija, jasno je da je rodna i transrodna ideologija u Hrvatskoj uzela maha nekritičkim kopiranjem trendova psiholoških društava iz SAD-a i EU-a. Nažalost, za sada, izostaje korištenje iskustvima SAD-a i EU-a – osobito Velike Britanije i skandinavskih zemalja – koja ukazuju na pravu društveno induciranu epidemiju “promjene spola”.

Pri tome treba dodati da prema listi koju je objavila LGBT udruga LORI, u Hrvatskoj trenutačno djeluju 83 “LGBTQ friendly” psihologa, 50 u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, 11 u Primorskog-goranskoj županiji, 8 u Zadarskoj županiji, 3 u Osječko-baranjskoj, 2 u Varaždinskoj, Požeško-slavonskoj i Splitsko-dalmatinskoj te po 1 u Krapinsko-zagorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Virovitičko-podravskoj, Istarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Pri tome je popis narastao za sedam osoba između 27. siječnja i 13. listopada ove godine.

Na listi se  nalaze i kompletni centri poput Psihološkog centra TESA, PsihoPLANETa Centra za savjetovanje, edukaciju i osobni razvoj, Udruge Plavi telefon i Savjetovališta za studente Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Djeca izložena procesima koji se ne mogu poništiti – kastraciji i sterilizaciji

Kada je riječ o listi “LGBTQ friendly” psihologa, na kojoj se u praksi nalazi i navedenih 15 stručnjaka koji donose odluke o tzv. “promjeni spola”, postavlja se pitanje što taj termin znači, odnosno po čemu se “LGBTQ friendly” psiholozi razlikuju od ostalih psihologa? Implicira li se tom listom da psiholozi koji nisu na njoj – nisu prijateljski raspoloženi prema LGBTQ pacijentima/klijentima?

NGO-medicinsko-poslovno-politički lobi transrodnih ideologa vjerojatno bi odgovorio da su takvi psiholozi bolje upoznati s problematikom LGBT populacije.

No isti taj lobi i njima pridruženi psiholozi u javnosti, nažalost, ne adresiraju, sa svom potrebnom ozbiljnošću, rastuće pomodarstvo u odabiru tzv. “promjene spola”, kao primjerice u SAD-u, gdje je najveći školski okrug u Marylandu zabilježio porast od 582 posto po pitanju učenika koji tvrde da nisu tradicionalnog spola odnosno roda.

>Profesorica na TikToku predstavila knjige o orgijama: ‘Dostupna je i učenicima’

Takav porast vezan uz socijalni inženjering sa sobom nosi katastrofalne posljedice poput porasta suicida među tinejdžerima koji u velikoj mjeri tek naknadno shvate da su procesi, koji su u suštini kastracija i sterilizacija – ireverzibilni. Istim se pitanjem nije bavio, ne bavi se niti će se baviti – HDZ, danas stranka liberalnog centra čija ustavna većina i jest “prepoznala” da se spol može mijenjati operacijom i pukim formularom.

Dok su se promjene u vezi s dostupnošću i uopće opravdanošću blokatora za maloljetnike počele događati u Švedskoj, UK i Finskoj – na koje SAD sada radi pritisak – u Hrvatskoj 15 stručnjaka koji odlučuju o tzv. “operacijama promjena spola” ne samo da ignorira stope samoubojstava koje su dvadeset puta veće među odraslima koji uzimaju hormone suprotnog spola i prođu “operaciju promjene spola” već žele da takve operacije postanu i nova standardna “zdravstvena usluga” za djecu.