Je li nešto službeno bolest ili nije definirano je u dokumentu Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB) koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija. Ta se klasifikacija mijenjala tijekom desetljeća, a u svijetu je trenutačno aktualna najnovija verzija MKB 11. U Hrvatskoj je na snazi službeno i dalje deseta verzija, no uskoro ćemo i mi prijeći na najnoviju. Što je dakle novog u MKB 11? Osim što je pedofilija izbačena iz poremećaja, osim ako osoba ne djeluje po svojim sklonostima, na što je Narod.hr već ranije upozorio, nova klasifikacija izbacila je razne seksualne poremećaje iz kategorije poremećaja u kategoriju stanja.
Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, na nedavno održanoj zajedničkoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku te Odbora za obitelj, mlade i sport o porastu djece i mladih s rodnom disforijom (od 34. minute u videu), navela je da je u Hrvatskoj još uvijek u upotrebi deseta verzija Međunarodne klasifikacije bolesti u prema kojoj transseksualnost i rodna disforija spadaju u ”poremećaje spolnog identiteta, šifra F64, a koji se dijele u transseksualizam F64/0, transvestizam F64/1 i poremećaj spolnog identiteta u djetinjstvu F64 2″.
”Hrvatska jednako kao i druge zemlje svijeta, a posebno Europska unija, upravo radi na uvođenju medicinske klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih stanja (MKB 11, op.a.). Danas ta verzija, koju je Svjetska zdravstvena organizacija pripremila i objavila, ali se još nije implementirala u zdravstveni sustav jer to zahtijeva veliki angažman svih nas koji radimo i vremenski i financijski, zapravo ukida ovo pitanje kao F dijagnozu, psihijatrijsku dijagnozu i prelazi se na terminologiju koja govori o stanju, odnosno nove kategorije uključuju rodnu inkongruenciju adolescenata i odraslih HA60, rodnu inkongruenciju HA61 i nespecificiranu rodnu inkongruenciju HA67”, objasnila je Pavić Šimetin.
Klasifikacija bolesti služi za mijenjanje stava?!
Ona pak naglašava kako će se time ”smanjiti stigmatizacija i promijeniti stav društva prema ovom pitanju i ovim osoba”.
>Ljevica napustila sjednicu o ‘transrodnoj’ djeci; otkriven pritisak ‘trans’ aktivista na stručnjake i institucije
Zanimljiva konstatacija zamjenice ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo da se ovakvim službenim dokumentom koji izdaje Svjetska zdravstvena organizacija “mijenja stav društva”?
Čemu onda klasifikacija uopće služi? Mijenjanju stavova? Mijenjanju ideoloških stavova ili definiciji onoga što bolest i poremećaj jest, a što nije?
>Udruga U ime obitelji oglasila se o neistinitim informacijama o dr. Markić i tematskoj sjednici o transrodnosti djece
Što više nije poremećaj?
Zanimljivo je da su iz najnovije verzije klasifikacije bolesti i poremećaja (MKB 11) koja će se uskoro početi primjenjivati i u Hrvatskoj, kako smo i ranije upozoravali, izbačeni iz sektora “poremećaji” cijeli niz tzv. parafiličnih poremećaja koji su kao takvi postojali u staroj verziji klasifikacije (MKB10).
U parafilične poremećaje spadaju ekshibicionistički, voajeristički, pedofilični, froteristički poremećaji, poremećaj seksualnog sadizma, seksualni mazohizam i transvestitski poremećaj.... Oni se prema novoj klasifikaciji smatraju poremećajima tek ako osoba koja pati od njih tako i djeluje. Dakle, ako netko razmišlja o seksualnom odnosu s djetetom, to nije poremećaj.
Poremećaj je tek ako to pokuša ostvariti.
Klasifikacija: Iz patološkog u normalno
Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM-5) Američke psihijatrijske udruge, također je na tom tragu. O tome piše dr. Goran Arbanas, koji je uz pokojnog. dr. Vladu Jukića, suurednik hrvatskog izdanja.
Loading...
Reload document 
Open in new tab ”DSM-5 je uveo novost u pogledu parafiličnih poremećaja s obzirom na to da razlikuje parafiliju (koja se ne smatra patologijom, poremećajem) i parafilični poremećaj (koji je patologija, poremećaj). Da bismo parafiliju mogli smatrati parafiličnim poremećajem, mora postojati patnja osobe koja ju ima ili patnja žrtve (partnera koji nije pristao na takvu aktivnost). Ova podjela prihvaćena je i u MKB-11. Još jedanput naglašavamo da su parafilični poremećaji u MKB-11 dio duševnih poremećaja, a ne stanja vezanih uz seksualno zdravlje.
Među parafiličnim poremećajima u MKB-11 navode se ekshibicionistički, voajeristički, pedofilični, froteristički poremećaji i poremećaj seksualnog sadizma s prisilom. U DSM-5 uključeni su još poremećaj sa seksualnim mazohizmom i transvestitski poremećaj, koji se u MKB-11 više ne smatraju patologijom (poremećajima).
Drugim riječima, novom klasifikacijom smanjen je broj parafilija koje se smatraju patološkima i koje nalažu liječenje, a proširuju se broj i opseg seksualnih ponašanja koji time postaju dio normalnoga, nepatološkog varijabiliteta ljudske seksualnosti.
Nova klasifikacija: Seksualna orijentacija potpuno je isključena
MKB-11 uvodi znatne promjene u području dijagnosticiranja i klasificiranja seksualnih poremećaja i stanja. Najvažnija jest izdvajanje kategorije stanja povezanih sa seksualnim zdravljem u zasebnu kategoriju (i njihovo izdvajanje iz kategorije duševnih bolesti), što je povezano sa stvaranjem posebne (sup)specijalizacije iz seksualne medicine. Rodna neusklađenost (prije rodna disforija) time je prestala biti duševni poremećaj.
U kategoriji duševnih poremećaja ostali su parafilični poremećaji, čiji je broj znatno smanjen. Seksualna orijentacija potpuno je isključena iz MKB-11, čime se ona više ni u kojem obliku (čak i kad je egodistonička) ne može smatrati poremećajem”, piše dr. Arbanas u stručnom članku.
Pritisci na dr. Arbanasa
Goran Arbanas, dr. med., psihijatar, forenzički psihijatar, terapeut i seksualni terapeut i zaposlenik Klinike za psihijatriju Vrapče, nedavno je na već spomenutoj tematskoj sjednici o transrodnosti otkrio kako napustio Listu stručnjaka Ministarstva zdravstva za ”promjenu spola”.
>Dr. Arbanas napustio listu stručnjaka za ‘promjenu spola’ zbog pritisaka aktivističke udruge
Tražio je da ga se makne s Liste ”jer su postojali pritisci na njega osobno i na Kliniku za psihijatriju Vrapče od strane aktivističke udruge. Uplitali su se u način kako bismo mi trebali raditi naše procjene”, otkrio je u Hrvatskom saboru na sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbora za obitelj, mlade i sport na temu: Porast broja transrodne djece i mladih ljudi u Republici Hrvatskoj: Mogući uzroci i kliničke posljedice.
Dodao je da se treba razlikovati transrodnost od rodne neujednačenosti pri čemu je rodna neujednačenost na popisu bolesti, dok se kod transrodnosti radi o neslaganju “spola i roda” koje ne predstavlja ogromne intenzitete patnje. Jer to tim transrodnim osobama ne predstavlja prioritet u životu. Kako se ne bi manipuliralo učestalosti transrodnosti predložio je da na listi stručnjaka ne budu aktivisti, nego jednostavno stručnjaci jer se pri ulasku u ambulantu nikome ne bi smjelo dogoditi da mu se odmah dade papirologija potrebna za “promjenu spola”, ili da mu kaže kako će si time uništiti život. On također ističe da se učestalost rodne neusuglašenosti smanjuje s dobi.
Dr. Vukušić o pedofiliji
Kako smo pisali prošle godine, po novoj definiciji pedofilije u MKB-11 klasifikaciji bolesti, koja u Hrvatskoj još nije zaživjela jer nije prevedena i uvedena u CEZIH, pedofilija nije patologija sve dok osoba ne djeluje.
>Hrvatski stručnjaci zabrinuti: Svjetska zdravstvena organizacija uvela novu definiciju pedofilije
”Novo izdanje MKB-a uvodi novosti u definiciju pedofilije na način da iz iste izbacuje riječ ‘spol’ i kaže kako pedofilija postaje poremećaj tek kada osoba DJELUJE temeljem svojih nagona spram djece, ili je zbog tih nagona jako uzrujana. Svjetska zdravstvena organizacija nigdje poslije ne definira kako bi to “djelovanje” trebalo izgledati da se osobu dijagnosticira kao pedofila, niti pedofilske fantazije (ma koliko degutantne bile) ne smatra patologijom osim ako ih sama osoba koja ih ima ne doživi uznemiravajućima”, upozorava psihijatar dr. Herman Vukušić s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
>Nakon šokantne izjave španjolske ministrice, prisjetimo se kako je 2013. počela kampanja puzajuće legalizacije pedofilije
Po MKB-10 pedofilija je svrstana među psihičke poremećaje i definirana je kao ”seksualna sklonost djeci, dječacima ili djevojčicama ili obim spolovima, obično u pretpubertetskoj ili ranoj pubertetskoj dobi”.
”Nemali broj onih koji imaju pedofilske fantazije dođu opasno blizu toga da djeluju”
Kao takva, pedofilija je u Hrvatskoj trenutačno zakonski svrstana u kategoriju kroničnih psihijatrijskih bolesti za čije se cjelokupno liječenje zdravstvene usluge plaćaju iz državnog proračuna.
”Inače, iz iskustva dosadašnjih programa prevencije pedofilije (kao što je Dunkelfeld u Njemačkoj) poznato je da nemali broj onih koji imaju pedofilske fantazije dođu opasno blizu toga da djeluju”, napomenuo je dr. Vukušić.
> Šola: Zapad namjerava riješiti problem pedofilije. Naravno, legalizacijom
Dr. Buljan Flander: Tko će predvidjeti granicu kada maštanje više neće biti dovoljno
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, osnivačica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba također je izrazila zabrinutost na novu klasifikaciju pedofilije u međunarodnoj klasifikaciji bolesti upozorivši da su se i dosad počinitelji branili tvrdnjama da bez penetracije nema zlostavljanja, da su i djeca to htjela.
“Kao stručnjak koji je radio s više od 1500 seksualno zlostavljane djece i koji zaista poznaje njihove duše, iznenađena sam i razočarana stavom Svjetske zdravstvene organizacije koja u novoj MKB klasifikaciji pedofiliju dijagnosticira samo ako je osoba DJELOVALA u skladu sa svojim nagonima spram djece ili vezano za te nagone osjeća osobnu uznemirenost.
Što znači DJELOVANJE? Djeluju li kada djecu slikaju, snimaju, skupljaju takve sadržaje online, djeci pokazuju seksualne sadržaje…? Tko će predvidjeti granicu kada maštanje više neće biti dovoljno, kad će se čovjek dovoljno opustiti da fantazije prebaci u realnost?
I dosad su se počinitelji branili tvrdnjama da bez penetracije nema zlostavljanja, da su i djeca to htjela, da im je bilo ugodno, da su ih htjeli naučiti životu, da su ‘samo’… (npr. skupa gledali filmiće)”, upozoravala je prof. dr. sc. Buljan Flander.
”Istovremeno istraživanja govore da je više od 30 posto onih koji skupljaju dječju pornografiju već na neki način DJELOVALO. Djeca nemaju jednako snažan glas kao pojedine skupine, često ne znaju kako i osjećaju da ne smiju govoriti i boriti se. Znači li to da će se struka boriti za veća prava pedofila nauštrb njihove sigurnosti i zaštite?
Seksualno zlostavljanje nije problem koji tek tako prolazi. Žrtve se ponekad i cijelog života nose s osjećajima srama, krivnje, straha, obilježenosti i ozbiljnim posljedicama za mentalno zdravlje. Primjerice, iskustva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu predviđaju suicidalnost više nego dijagnoza depresije, pokazuju istraživanja.
Što riskiramo ovakvim promjenama u stavu struke? Pod koju cijenu? Zašto?”, pita se prof. dr. sc. Buljan Flander.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 izbacila je razne seksualne poremećaje iz kategorije poremećaja u kategoriju stanja){kind=link}