Pad Asadova režima u Siriji sve je iznenadio. Sve se odigralo nevjerojatnom brzinom, u svega par dana. Kao po nekom savršeno pripremljenom i dobro izvedenom planu. Kako je netko u šali rekao, kao da je netko htio demonstrirati Putinu “kako se u tri dana ruši režim”. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
Zbog svega toga, počele su na sve strane bujati razne teorije o tome tko bi mogao stajati iza tako besprijekorno izvedene vojne operacije.
Prvi na listi “osumnjičenika” bili su, naravno, Amerikanci, koji su se “specijalizirali” za slične operacije promjena režima po Bliskom istoku. Nakon Sadama, Gadafija i Mubaraka, Asad se činio kao još jedan u nizu. A onda je isplivala priča kako iza “mirnih prosvjednika” koji su srušili Asada stoji Turska.
Ali, kad je Izrael pokrenuo akciju zauzimanja Golanske visoravni, više nitko nije mogao sumnjati u to tko je glavni igrač “iza zavjese”.
Smisao teorija zavjere
Sve ove teorije imaju neki svoj rezon. Ali je problem s tim teorijama, uostalom, kao i sa svim teorijama zavjere, to što imaju smisla sve dotle dok ignorirate dijelove priče koji baš i nemaju puno smisla.
Recimo, kome bi odgovaralo stvaranje novog kaosa u regiji? Izraelcima svakako nije kanula suza za Asadom. Ali, koliko je bolja alternativa imati gomilu do zuba naoružanih mudžahedina na svojoj granici?
Slično je i s Amerikancima. Poznato je kako je njima Asad bio trn u oku kao saveznik Irana i Rusije. Ali je pitanje koliko im ovakav preokret na terenu ide u prilog. Jer im to samo poskupljuje čuvanje sirijskih naftnih polja, što im je trenutno prioritet.
Asad na vlasti bio je skupa igračka za Ruse i Iran. Što nije bilo u sukobu s idejom Washingtona da se oni preko Sirije financijski i vojno iscrpljuju održavanjem Asadova režima.
Igrači na terenu
Potom imamo same igrače na terenu. Prvo imamo sirijski ogranak ISIL-a. Odnosno, Tahrir al-Sham koji je za zapadne medije preimenovan u HTS, koje podržavaju Turska, Katar i SAD koji su izveli famozni marš na Damask. A čijeg vođu zapadni mediji zaljubljeno opisuju kao novog Che Guevaru.
On želi Siriju pretvoriti u šerijat. Premda trenutno malo glumi da je mekša i civiliziranija verzija isilovskih glavosjeka.
Ostaci Asadova režima, oni koji se nisu razbježali, sada su koncentrirani u obalnom pojasu i na Golanskoj visoravni. Odnosno, tamo gdje živi alavitska etnička skupina. Preko njih će, vjerojatno, Rusija i Iran nastaviti održavati svoj utjecaj u regiji.
Potom imamo Kurde, koji imaju američku podršku. Ali su trn u oku Erdoganu, koji ih želi uništiti. Pa imamo još i “nereformirani” ISIL, s utjecajem među lokalnim plemenima, itd.
I da ne nabrajamo. Sve u svemu, imamo na malom prostoru šarenu lepezu raznih ekstremističkih skupina koje se međusobno ne podnose. Što će izvjesno rezultirati u sveopćem građanskom ratu, s nesagledivim ishodom za sve strane. A to je ishod koji sigurno ne odgovara nikome tko ima bilo kakav interes u Siriji. Anarhija, poput one u Libiji, sigurno ne odgovara nikome tko ima ulog na Bliskom istoku.
Svijest sazdan od vladavine gluposti
Svi znamo kako je interes važna stvar u ovom svijetu. Ako želite znati tko stoji iza neke operacije čiji uzroci nisu odmah vidljivi, najbolje je gledati tko ima najviše koristi od svega toga. No, ova mala analiza daje nam negativan rezultat na pitanje “čemu sve to?”. Jer su stvari sada puno gore za sve strane nego što bi bile da je ostalo po starom.
Tko je, uostalom, mogao očekivati da će trideset tisuća pobunjenika u par dana poraziti armiju od pola milijuna ljudi? Kaos u Siriji je prije primjer kratkovidosti velikih igrača u regiji, nego dobrog planiranja. Kada bi samo interes vladao svijetom, ne bi to bio loš svijet.
Ima jedna jača sila koja vlada svjetskim poslovima od same sile interesa moćnih. A to je kratkovidost i glupost moćnih.
Dovoljno je baciti samo kratak pogled na aktualno stanje svijeta, pa ćemo se lako uvjeriti u snagu gluposti. Sirija je samo jedan od primjera u dugom nizu vladavine gluposti od koje je sačinjena povijest čovječanstva.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
