Psihologinja Marina Grubić u Nu2: ‘Transrodnost je biološki uvjetovana, to nije bolest’

“Transrodnost je pojava da se rodni identitet osobe ne poklapa s njezinim biološkim spolom i ta je pojava biološki uvjetovana i to nije bolest“, “Ako se  djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji , trideset do pedeset posto njih pokuša samoubojstvo” – neke su od tvrdnji koje je danas u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 iznijela psihologinja Marina Grubić. Ona je također kazala da se transrodnost u ranom djetinjstvu može prepoznati već samo po tome što dijete odbija igrati se s djecom istoga spola, preferira igračke za djecu drugog spola itd.

Također je govorila o proceduri promjene spola te iznijela podatak da djeca mogu primati hormonske terapije za “promjenu spola”. Kao problem je navela što se operacije “promjene spola” osim mastektomije, ne rade u Hrvatskoj i ne pokriva ih HZZO.

Tko je Marina Grubić?

Marina Grubić je dječja psihologinja zaposlena u na Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb, kroz koju je i prošao najveći broj djece koja “traže promjenu spola”. Nalazi se na listi stručnjaka koje, prema pravilniku ministarstva iz 2015., a koji je još uvijek na snazi, ovlaštenih za medicinsko-psihološki rad s transrodnim osobama. Podsjetimo, upravo je nedavno jedan od liječnika koji je bio na toj listi, dr. Goran Arbanas, napustio tu poziciju te javno progovorio da su na njega vršile pritisak aktivističke udruge. “Uplitali su se u način kako bismo mi trebali raditi naše procjene”, otkrio je u Hrvatskom saboru dr. Arbanas.

> Dr. Arbanas napustio listu stručnjaka za ‘promjenu spola’ zbog pritisaka aktivističke udruge

> Dr. Vukušić o aferi Zambija, poplavi zahtjeva za tzv. promjenom spola i “listi stručnjaka” koji to omogućuju

> U RH ‘lista stručnjaka’ koja se nije mijenjala od 2015. traži ‘promjenu spola’ za stotine djece i mladih

O spomenutoj listi stručnjaka nedavno je pisao i dr. Herman Vukušić, koji je spomenuo mnoge koji su napustili tu poziciju te iznio: “Netom prije izbijanja ove afere (Afere Zambija) na psihijatre u Hrvatskoj počeo se vršiti pritisak (da ne kažem ucjena) od strane krnje ‘Liste stručnjaka’ za medicinsko-psihološki rad s transrodnim osobama da liječnici u svojoj budućoj praksi primjenjuju standarde koji do danas nisu priznati od NITI JEDNE STRUČNE hrvatske medicinske udruge, a propisuju snižavanje dobne granice u tranziciji spola kod djece, uključivo s dokazano štetnom hormonalnom blokadom puberteta i kirurškim operacijama.”

Transrodnost kod djece u vrtićkoj dobi?

– Od druge do negdje treće godine, dijete, ako je riječ o curici, bira aktivnosti koje su tipične za dječake, igračke, preferira igre za dječake, rekla je.

Ističe da postoji razlika među djecom. Naime, neki će se izjasniti, izboriti za sebe da ne žele nositi haljinice, ali ističe da djeca još u ranoj dobi nisu svjesna o različitosti svog roda.

– Također, postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjela igrati s dječacima, ali se nisu usudila, rekla je.

– Počinje izazivati stres uz to da se ne osjećaš dobro u tom rodu koji ti je dodijeljen rođenjem i postepeno taj stres postaje sve veći, izaziva patnju, izjavila je.

Kaže da je patnja i nesigurnost s dobi sve više i više izražena te da se tada javljaju anksioznost, depresivnost i suicidalnost.

– Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema, rekla je.

Grubić: “Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju”

Kaže da su djeca koja dođu k njoj već bila kod dječjih psihijatara.

– Ovi koji dođu kod mene su već oni za koje stručnjaci sumnjaju da imaju rodnu disforiju. Oni koji dođu kod mene, odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna, rekla je.

> Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola

> Žrtve ‘transrodne’ ideologije: Dokumentarac o djevojkama koje su nasjele na priču da će riješiti sve probleme ako postanu muškarci

> Kako je sestra Borisa Jokića stvorila jaki ‘transrodni’ lobi koji je preuzeo hrvatsku psihijatriju?

Ističe da od 2015. postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravlja, koji se brinu o transrodnim osobama i djeci. Dodaje da je sigurno kako postoji veći broj tranzicije spola zbog same organizacije da mogu negdje potražiti pomoć, ali i tolerancije.

– Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju. Treba im puno više vremena da izađu, za razliku od transdečki, rekla je.

> Dr. Vukušić upozorava: Zbog utjecaja društvenih mreža i trans aktivističkih grupa više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj ima dijagnozu rodne disforije

“Ako im se ne dopusti tranzicija u adolescenciji, 30-50 % njih pokuša samoubojstvo”

Potrebno je imati edukacije, kaže, za roditelje, za djecu, da shvate o čemu je riječ, kako se to radi.

– Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo.

Istraživanja, kaže, pokazuju da je anksioznost, depresivnost šest puta češća, a suicidalnost četiri puta češća.

Na pitanje je li transrodnost bolest, odgovara:

– Transrodnost nije bolest. Tretira se kod psihologa i psihijatara zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest, rekla je.

O protokolu promjene spola: U dječjoj dobi se ne radi kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju

Govorila je i o protokolu promjene spola.

– Moraju najmanje godinu dana biti kod psihologa ili psihijatra. Nakon tih godinu dana idu kod drugog stručnjaka i ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, onda ih se može uputiti na hormonalnu terapiju, objasnila je.

U dječjoj dobi se ne obavlja kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, kaže.

– Velik dio skrbi je pokriven HZZO-om, jedino što kod nas operacija se ne radi ovdje, rekla je.

Operacije promjene spola: “Problem je što se operacija genitalija ne radi u Hrvatskoj”

Na pitanje o operacijskim zahvatima kod promjene spola, Grubić odgovara:

– U Hrvatskoj se tek sad počela raditi mastektomija, ali donja operacija genitalija se ne radi u Hrvatskoj i ne pokriva je HZZO. To je isto problem jer je to medicinski indicirani zahvat, zaključila je.

O razlozima anksioznosti

Činjenica je da postoji porast anksioznosti kod djece.

– Jako se naglašava nakon pandemije, ali taj rast je počeo desetljeće prije, jasno se vidi. U praksi smo svjesni koliko je taj rast išao i prije pandemije. Jedan od razloga je sigurno i to da su jedne od promjena u društvu velike, da adolescenti koji jesu u toj fazi da im je samima teško i da se moraju prilagođavati na životne promjene. Dakle, ima tu brzih promjena, sve je nekako brže i zahtjevnije, rekla je.

Kaže da na anksioznost kod adolescenata utječe i digitalizacija. Tvrdi da se adolescent tada sam po sebi ne uspoređuje s vršnjacima, nego s tisućama ljudi na društvenim mrežama.

– Naravno da je veće očekivanje da će imati niže samopouzdanje jer ne može nikako udovoljiti nekakvim kriterijima da bude dobar, uspješan i lijep, rekla je Grubić.

“Naš školski sustav velik je uzročnik stresa”

Stres utječe na anksioznost kod adolescenata, neki osjećaju strah od klimatskih promjena pa i samog rata u Ukrajini, kaže.

– Veliki uzročnik stresa je naš školski sustav. Ja to često kažem, da je naš obrazovni sustav opasan za zdravlje, nažalost nekada i za život. Dakle, ta razina stresa koju imaju naša djeca, ta kompetitivnost, odmah misle na ocjene, rekla je.

Pritisak postoji jer je sustav takav, kaže.

Danas je teško pronaći pomoć za djecu iz spektra autizma.

– Mi radimo procjenu, pratimo djecu, ali zapravo, ono što njima treba je rana intervencija i rehabilitacija. Čak ni u Zagrebu nemate dovoljno mjesta, a da ne govorim o ovim manjim mjestima, rekla je.

Poručila je da je malo psihologa u školama i kliničkih psihijatara koji bi mogli pomoći djeci.