Kako je Alfred Kinsey postao arhitekt kulture smrti?

Na današnji je dan 1894. u Hobokenu, New Jerseyu, rođen je Alfred Kinsey kao najstarije od troje djece Sarah Anne Charles i Alfreda Seguina Kinseya. Biolog, entomolog, zoolog te „seksolog i najvažniji istraživač seksualnosti 20. stoljeća“

U obitelji sve počinje

Njegov otac, Alfred Seguin Kinsey po struci mehaničar, zaposlio se u jednoj obiteljskoj tvrtki koja se bavila izumima i koja je poslije osnovala Stevens Institute of Technology. Seguin Kinsey tu će ostati cijeli radni vijek te će napornim i predanim radom steći zvanje redovitoga profesora na Institutu. Živjeli su u skromnim uvjetima. Otac je vjerovao, i tako učio svoju djecu, da rad nije samo obveza već i osnovno sredstvo napretka zajednice i spasenja čovjeka. Naporno učenje, rad, pomaganje drugima, vjera samo u Krista, ljubaznost put je spasenja. Seguin Kinsey bio je izuzetno strog, zahtjevan, dominantan, krut čovjek. Često je izbivao iz kuće zbog posla.

Kao dijete Alfred je često bio bolestan (ospice, vodane kozice, rahitis, reumatska groznica, trbušni tifus zbog kojih se nije, kao vršnjaci, mogao baviti sportom ili, poslije, služiti vojni rok) pa je vrijeme provodio kod kuće. Imao je vrlo malo prijatelja, bio je povučen, sramežljiv, zatvoren, osjetljiv. Vršnjaci i otac su ga izazivali, rugali mu se, maltretirali. Kada je imao 10 godina obitelj se preselila u bolji, bogatiji, kvart zbog očeva napredovanja na poslu. Tamo su se priključili vrlo strogim metodistima, a upravo je njegov otac slovio kao vrlo revan u držanju strogih pravila. O Bogu se govorilo kao sucu koji kažnjava i najmanje odstupanje od pravila. Razgovora o seksualnosti bilo je samo u smislu zabrane i karakteriziranja spolnosti kao nečega odvratnoga i prljavog. Mladi Alfred volio je prirodu, sakupljao je biljke i insekte, priključio se izviđačima, prvi put, s 14 godina, odlazi na kampiranje u YMCA (ljetni kamp za mlade) na jezero Wawayanda te će poslije često kampirati (vodeći svoje muške studente).

Pogrešno skretanje I.

Osjetljiv i osjećajan mladić koji većinu vremena provodi kod kuće pod budnim okom majke, odrasta uz autoritativna oca bez pokazivanja osjećaja ili izricanja pohvale, bez ljubavi, milosrđa, oprosta, uz stalno slušanje o svemogućem božanstvu koje samo čeka da pogriješi, u skromnim financijskim prilikama, a čija se seksualnost postepeno budi i razvija i o kojoj ima pitanja koja su okarakterizirana kao tabui.

Mladi se Alfred trudio živjeti kao su ga učili, no uvidjet će da to ne može. Pomalo postaje opsjednut masturbiranjem, mazohizmom i homoseksualnim žudnjama. (Možda najčešće ispričan dio o njegovoj seksualnosti je umetanje četkice za zube duboko u mokraćnu cijev i snažno ribanje). Počinje voditi dvostruki život: jedan pred roditeljima i poznanicima (do upisa na koledž svi koji su ga poznavali smatrali su ga bogobojaznim i iskrenim vjernikom) i drugi u iskrivljenoj seksualnosti. Iako je iznimno volio prirodu i želio studirati biologiju, ipak će se pod očevim utjecajem (da postane inženjer) upisati na Institut na kojem je otac zaposlen. Izdržao je dvije godine, sukobio se s ocem i upisao se na studij biologije. Otac mu uskraćuje novčanu pomoć, te će Alfred svojim silama završiti fakultet. Jaz između oca i sina je toliki da nitko od Alfredove obitelji neće doći na njegovo vjenčanje te će se prekinuti sve veze između njih.

Pogrešno skretanje II.

Na Bowdoin Collegeu upisuje biologiju, izvrstan je student. Pomalo mu znanost postaje religija. Od religije je cio život kroz iskrivljenu poduku svog oca dobivao samo osudu, bez jasnih putokaza kako ostvariti ciljeve koji mu se zadaju, dok je znanost je bila ravnodušna prema stilu života koji je izabrao. Budući da je diplomirao s odličnim uspjehom, upisuje se na Harvard te će tamo i obraniti doktorsku disertaciji. Na Harvardu upoznaje direktora Bussey Institutea Williama Mortona Wheelera koji će ga impresionirati. Wheeler intelektualac, znanstvenik, javno zastupa ateistička uvjerenja, svijetu nije potreban Bog, svijet u kojem živimo u suprotnosti je s puritantskim protestantizmom, snažno zagovara eugeniku pa i Kinsey počinje vjerovati da društvo treba odbaciti religiozna ograničenja i ponovno se izgraditi u skladu s eugeničkim načelima darwinizma. Sav je svoj istraživački rad Kinsey fokusirao na ose šiškarice na kojima će i doktorirati 1919. – The Gall Wasp Genus Cynips: A Study in the Origin of Species (iznimno detaljno istraživanje, opisao 93 vrste, 48 nove) U desetomjesečnom putovanju po zemlji skupio je više od 5 milijuna uzoraka insekata te razvio sustave klasifikacije koji će mu poslije poslužiti u prikupljanju podataka o seksualnim navikama ljudi. Postaje profesor zoologije na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu.

Biti najbolji

U svemu što je radio Kinsey je imao potrebu biti izvrstan, najbolji. Pokazivao je strast prema složenim i teškim aktivnostima, nikad nije bio zadovoljan da u nečemu bude „samo“ dobar. Obožava je ozbiljnu glazbu i bio je izvrstan pijanist, strastven i učen poznavatelj ptica (s 16 godina napisao je znanstveni rad: Što ptice rade kad pada kiša? koji je rezultat višesatnog pažljivog, a vjerojatno i mokrog promatranja), izvrstan čak i u šetnji šumom (odlikovan visokim skautskim odlikovanjem). Također je imao potrebu (masivno) skupljati stvari, već je u djetinjstvu počeo skupljati suho cvijeće, insekte, poslije je skupljao ploče, zmije, ose, podatke o seksualnosti. Skupljanjem počinjemo i kontrolirati to što skupljamo. U represivnom okruženju u kojem je odrastao i u kojem nije mogao ništa kontrolirati (ni svoje bolesti, financijsko stanje, odnose u obitelji), imati nadzor nad malim stvarima bilo je utješno i potrebno. Skupljanje mu s vremenom postaje opsesija, a svoje će kolekcionarstvo pretvoriti u znanost.

No uz sav doprinos koji je dao na području biologije i uz mnoge knjige i znanstvene radove koje je napisao, Kinsey nije bio do kraja zadovoljan jer ga je „žuljala“ činjenica da se za njega ne zanima nijedno od uglednih sveučilišta na istoku zemlje što bi mu omogućilo da se makne iz mrtvila i neuglednosti sredine u kojoj je živio i radio.

Pogrešno skretanje III.

Na Sveučilištu u Indiani seks postaje vruća tema, jer raste stopa spolnih bolesti pa studenti traže informacije o bolestima, zaštiti, da im postanu dostupna istraživanje o toj temi. Kada je, 1936., administracija počela tražiti nekoga tko bi držao takva predavanja, logičan izbor bio je sredovječni, sretno oženjeni otac i biolog koji je 18 godina proučavao ose – Alfred Kinsey. Njegov je zadatak bio držati tečaj o braku i seksualnosti. Tečajevi su bili hit. Na njima je pokazivao dijapozitive seksualnih odnosa, genitalija, tehnike samozadovoljavanja, a sve bi završio lijepim slikama iz prirode.

Istraživao je podatke o toj temi, ali je bio nezadovoljan svime objavljenim pa je počeo provoditi vlastito istraživanje. Prvo je podatke uzimao od studenata koji su nakon nastave dolazili tražiti savjete od njega (od njih je tražio da što detaljnije opisuju svoja seksualna iskustva), a onda je započelo njegovo sustavno prikupljanje podataka po cijeloj Americi. Sastavio je upitnik s oko 350 pitanja (imao je sustav bilježenja simbola, koji je razvio kod izučavanja osa tako da je relativno brzo zapisivao što su anketirani govorili na mičući pogled s njih i ne prekidajući razgovor). Sa svojim je suradnicima putovao Amerikom i ispitao 18 000 osoba, a materijale je objavio u dvije knjige.

Način na koji je postavljao pitanja bio je specifičan. Nije pitao jeste li nego kada ste i koliko često ste. Na taj je način sugerirao da sve što su ispitanici činili je posve normalno i prirodno. Ne „Jeste li imali izvanbračnu vezu?“, nego „Koliko ste izvanbračnih veza imali?“ „S koliko ste životinja imali spolni odnos?“ kao da je to posve normalan odnos. Po njegovim istraživanjima skoro da ima više zoofilnih nego heteroseksualnih odnosa.

Dva bestselera – konačno slavan

Sexual Behavior in the Human Male, 1948., i Sexual Behavior in the Human Female, 1953. dvije su knjige koje preko noći postaju bestseleri u Americi te su iznimno snažno utjecali na oblikovanje društvenog mnijenja u SAD-u i svijetu o tome što je ljudska spolnost. Zastupa mišljenje da nema nenormalnog seksualnog ponašanja. Svako seksualno ponašanje (heteroseksualno, homoseksualno, pedofilija, zoofilija, grupni seks) normalno je jer je prirodno, a što je prirodno ne može biti loše. Znanost nas oslobađa iracionalnih predrasuda, u koje su vjerovale prethodne generacije, jer ne postoji nijedan znanstveni razlog zbog kojega bi neke oblike seksualnog ponašanja prema njihovom biološkom podrijetlu smatrali normalnima a druge nenormalnima. Tabele, postoci, znanstvena terminologija, statistika (Clyde Martin, Kinseyev ljubavnik, nije imao nikakvu stručnu izobrazbu u statistici, a ipak je bio odgovoran za statističku analizu svih podataka) trebaju nas uvjeriti da je njegov rad znanstveno utemeljen.

Zaključak njegova istraživanja je da je tradicionalno spolno, tj. heteroseksualno, ponašanje abnormalno jer je produkt društvene uvjetovanosti, a promiskuitetno ponašanje te silovanje, incest, pedofilija, zoofilija sasvim normalan dio ljudske spolnosti. Zaključio je i da se mali broj ljudi ponaša heteroseksualno, „…nitko nije stvarno heterospolan“.

U prikupljanju podataka koristio se još jednom metodom koju je razvio prikupljajući uzorke insekata, poticao je ispitanike da mu pošalju svoje prijatelje i druge kontakte te je slao zahvalnice potičući sudionike da preporuče jedni druge. Dakle, na ispitivanja su dolazili dobrovoljci, ciljano birani ispitanici, a ne osobe slučajno odabrane. „Seksualnu kartu Amerike“ crtao je sa svojim istomišljenicima. Na taj je način stvorio mrežu kontakata. U Chicagu je ušao u podzemlje muških homoseksualaca i escort muškaraca te se preko njih povezao sa sličnim skupinama u drugim gradovima. Zatim je intervjuirano zatvorenike, samo seksualne prijestupnike, pa prostitutke (koje će prekvalificirati u udane žene), pedofile (on ih naziva ljudi sa znanstvenom izobrazbom koji nisu poznati znanstvenici), psihopate. Godinama je primao pisma u kojim su pedofili detaljno opisivali kao su zlostavljali svoj žrtve. Posebno su uznemirujući podaci o zlostavljanu beba.

Veći dio podataka prikupljao je od 1941. do 1945. dakle u vrijeme Drugoga svjetskog rada, kada su Amerikanci ratovali na trima kontinentima (protiv njemačkog nacizma, talijanskog fašizma i japanskog militarizma) te su bili mobilizirani općom mobilizacijom. 69% Kinseyevih muških ispitanika bili su zatvorenici, pedofili, svodnici. Unatoč tome svoje je istraživanje okarakterizira kao spolno ponašanje prosječnoga Amerikanca.

Biti drugačiji od svoga oca

Oženit će se Clarom Bracken McMillen, tada studenticom kemije s kojom će imati četvero djece. Njihov prvi sin umrijet će kao dijete. Za razliku od svoga oca, Kinsey je nježan, brižan otac i muž, često je provodio vrijeme sa svojom djecom, igrajući se s njima i razgovarajući. Trpeći u roditeljskom domu i stvarajući rane koje su mu obilježile život, a i živote drugih ljudi, Kinsey se pobrinuo da njegova djeca dobro upoznaju seksualnost i da ne osjećaju krivlju istražujući svoje tijelo. Roditelji su djecu poticali da po kući i ograđenom vrtu šetaju goli. Ljeti su se goli kupali u planinskim brzacima. Kinsey je često gol hodao pred svojim studentima kada ih je vodio na znanstven ekskurzije. Supružnici su se dogovorili da mogu imati seksualne odnose s drugima.

Anythig goes

Alfred Kinsey smatra se pretečom rodne teorije. Rodna ideologija smatra da je spol biološka odrednica koja nema utjecaja na rod. Rod je stvoren socijalizacijom i kulturalizacijom, dakle društveni je konstrukt i treba ga srušiti jer je glavni krivac nejednakosti spolova i rodnih uloga. Rod je, po rodnoj teoriji, fluidan, varijabilan. (Kate Bornstein: „ (Rod)… sposobnost da čovjek može slobodno i svjesno za sebe izabirati određeni rod ili neograničen broj rodova za neko određeno vrijeme, mijenjajući ga koliko hoće. Fluidnost rodova ne poznaje ni granice ni pravila.“)

Posljednjih se godina rodna teorija pokušava progurati i u Hrvatsku, u škole preko građanskog odgoja i to kao najsuvremeniji i jedini ispravni znanstveni pristup ljudskoj spolnosti. A rodna je teorija vrlo daleko od znanosti. Nema nijednoga empirijskoga uporišta (to je bio i jedan od razloga zatvaranja Nordijskoga rodnog instituta). Protagonisti rodne teorije su filozofi (Beauvoir, Foucault, Butler, Irigaray), filolozi, profesori jezika i književnosti (Millet, Anzaldúa, Sedgwick, Berlant) i ostali koji svoju akademsku poziciju rabe u svrhu promoviranja vlastitih nazora (Kinsey, Money).

U životu Alfreda Kinseya očita su mjesta na kojima je pogrešno skrenuo što je rezultiralo da se na kraju strmoglavio u provaliju. Iako je internetska verzija da je umro od srčana zastoja, umro je od upale testisa kao posljedice perverznih seksualne igara. Cijeli je život živio dvostruki, podvojen život. Izgradio je imidž ozbiljna znanstvenika, koji je završio visoke škole, u odijelu s leptir-mašnom, visok, podšišan u vojničkom stilu, četvrtastog oblika čeljusti, a zapravo vodeći život pun mazohističkih čina, sa grupom suradnika koji su međusobnom spolno općili „u interesu znanosti“ i prikupljali podatke od istomišljenika i seksualnih prijestupnika i manijaka. „Znanstveno“ istraživanje ili kult seksualnih perverzija. Seksolog ili seksualni manijak?

Godine 1947. Kinsey osniva Institut za istraživanje seksualnosti, danas Kinseyev institut za istraživanje seksualnosti, rodnih pitanja i reprodukcije koji, kako se tvrdi: „predstavlja vodeću znanstveno-istraživačku instituciju koja njeguje interdisciplinarni pristup i pruža najkvalitetnije usluge ne samo svojem matičnom Sveučilištu u Indiani i cjelokupnom američkoj javnosti, već i široj međunarodnoj zajednici. Istraživački projekti provedeni na Institutu, baze podataka, bogate kolekcije tekstualnih i grafičkih materijala od neprocjenjive su vrijednosti znanstvenicima, političarima, liječnicima u pokušajima razumijevanja seksualnosti“.

Kad se stekne uvid u to tko je bio Kinsey, kakav je život vodio, koliko je znanstvena „znanost“ kojom je opravdavao svoj životni stil- zdrav razum nam govori treba li se kao mjerodavno prihvaćati Kinseyjevo tumačenje spolnosti. Pred čovjekom je uvijek sličan izbor: Anything goes ili kultura života?