Postoji li ‘crkveni razvod’ i što se pod tim najčešće misli?

U svakodnevnici, pa i u medijima, često se mogu čuti pojmovi ”crkveni razvod” ili ”poništenje crkvene ženidbe”, no istina je da ni jedan ni drugi pojam u praksi ne postoji. Ono što se pod tim pojmovima obično misli je ”proglašenje ništavnosti ženidbe”. To je ispravan termin kojega upotrebljava Kanonsko crkveno pravo. On označava da ženidba ustvari uopće nije bila ni sklopljena. Odnosno da ono što je na izvanjskom području vidljivo, i što je bilo sklopljeno, zapravo pred Bogom nije sakrament ženidbe.

Da bi ženidba bila valjano sklopljena moraju biti ispunjeni neki uvjeti, a oni se odnose na tri datosti – kanonsku sposobnost za sklapanje ženidbe, ženidbenu privolu i zakoniti kanonski oblik.

Kao jedan od primjera može se istaknuti važnost slobodnog ulaženja u ženidbu, svjesno, bez ikakvih uvjeta ili prisile. Također je važno i da zaručnici znaju što je sakrament ženidbe. Osobito pod vidom svrhe ženidbe, a to je da je svrha ženidbe u prvom redu dobro bračnih drugova, potom rađanje djece i odgoj djece. Ako pojedini uvjeti nisu zadovoljeni govorimo o ništavnosti ženidbe. Drugim riječima ženidba zapravo nije ni sklopljena u pravom smislu riječi.

U nastavku teksta donosimo pojašnjenje koje zaprjeke i okolnosti mogu dovesti do ništavnosti ženidbe.

>Papa kao motu proprio donio kraći postupak za proglašenje nevaljanosti braka

Valjano sklopljena ženidba je sama po sebi nerazrješiva

Jednom valjano sklopljena ženidba uvijek je valjana i sama po sebi je nerazrješiva. Valjanom se ženidbom u kanonskom pravu smatra ženidba koju Crkva priznaje kao valjanu. To je ženidba koju su sklopile osobe kanonski sposobne za ženidbu, koje su imale pravu ženidbenu privolu i ženidbu su sklopile u zakonitom kanonskom obliku.

Kanonska se ženidba temelji na trima bitnim elementima – na pravnoj sposobnosti osoba koje sklapaju ženidbu, na davanju valjane privole od strane obaju supruga i na obdržavanju kanonskoga oblika prema načinima određenima od Crkve. Sa sustavne točke motrišta i parnice za proglašenje ništavosti ženidbe su podijeljene u tri temeljne kategorije. A odnose se na: osobnu sposobnost stranaka (zapreke), ženidbenu privolu i kanonski oblik.

Kad je netko nesposoban za sklapanje ženidbe?

U važećem zakonodavstvu postoji 12 kanonskih zapreka božanskog ili crkvenog prava koje čine osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe. Zapreka je takva vrsta ženidbenih smetnja koja izvjesnim osobama, zbog neke njihove osobne vlastitosti ili svojstva ili manjka, ne dopušta sklapanje valjane ženidbe.

S obzirom na razlog osobne zapreke se mogu podijeliti u 4 skupine. U prvu skupinu spadaju zapreke koje se odnose na fizičku nesposobnost. To podrazumijeva pomanjkanje životne dobi i prethodna (prije privole) i trajna spolna nemoć.

U drugu skupinu spadaju zapreke koje se odnose na pravnu nesposobnost. To podrazumijeva prijašnju ženidbenu vezu, različitost vjere, sveti red te javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi.

U treću skupinu spadaju zapreke koje se odnose na neko kažnjivo djelo. Tu se misli na otmicu ili zadržavanje ženske osobe radi sklapanja ženidbe te zločin brakoubojstva.

U četvrtu skupinu spadaju zaprjeke koje se odnose na neki rodbinski odnos. Tu se misli na krvno srodstvo, tazbinu, javnu ćudorednost te zakonsko srodstvo.

Osoba koja bi sklopila ženidbu, a od zapreke od koje je moguće dobiti oprost nije zatražila i dobila oprost, sklapa nevaljanu ženidbu.

>Mirjana Anđić: Ženidba je neopozivi savez i u svojoj naravi obvezujuća

Od zapreka crkvenog prava može se dobiti oprost, ali od zapreka božanskog prava ne može

Od zapreka crkvenoga prava može se dobiti oprost od mjerodavne crkvene vlasti jer je te zapreke ustanovila Crkva i one ostaju pod njezinom vlašću. Zapreke crkvenoga prava su: pomanjkanje dobi u određenim granicama, različitost vjere, sveti red, javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi, otmica ili zadržavanje ženske osobe, zločin brakoubojstva, krvno srodstvo u pobočnoj liniji, tazbina, javna ćudorednost i zakonsko srodstvo.

Zaprekama crkvenoga prava podložni su samo oni koji su kršteni u Katoličkoj crkvi ili koji su u nju primljeni nakon krštenja.

Od zapreka božanskoga prava ne može se dati oprost jer Crkva nad njima nema nikakve vlasti. Općenito je mišljenje da su zapreke božanskoga prava, naravnoga ili pozitivnoga, sljedeće: potpuna spolna nemoć, prijašnji ženidbeni vez i krvno srodstvo u pravoj liniji. Zaprekama božanskoga prava podložni su svi ljudi, pa i oni koji nisu kršteni.

U sudskoj praksi vrlo se rijetko pojavljuju zapreke kao kanonski razlog ništavosti ženidbe.

Ženidbena privola najčešći je razlog za pokretanje parnice za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe

Najčešći razlog pokretanja parnice za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe jest neki nedostatak u ženidbenoj privoli. Općenito govoreći, privola je susret dviju ili više volja zbog utemeljenja i uređenja nekog zajedničkog pravnog odnosa. Ženidbena je privola čin volje kojim muška i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu.

U slavljenju sakramenta ženidbe, prije davanja privole, svećenik pita zaručnika i zaručnicu o slobodi, o vjernosti te o prihvaćanju i odgajanju djece, a oni odgovaraju svatko za sebe. Nakon odgovora na ta pitanja, svećenik poziva zaručnika i zaručnicu izraziti privolu. Zaručnik i zaručnica pruže jedan drugome desnu ruku i izražavaju privolu: ”Ja, I., uzimam tebe…”

Ženidba nastaje privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast. Ženidbena privola mora biti osobna, unutarnja i izvanjska, slobodna, promišljena, namjerna, potpuna, uzajamna, istodobna i neopoziva.

Privola je najvažniji dio ženidbe

Privola je bitni i najvažniji element ženidbe “u nastajanju”. Nakon očitovane privole nastaje ženidba kao trajno stanje. Izvanjsko očitovanje privole traži se za valjanost ženidbe. Bez izvanjskoga očitovanja pravni čin ne može postojati. A još manje može postojati sakrament koji je, po svojoj naravi, vidljivi znak milosti.

Očitovanje ženidbene privole mora se ostvariti u pravnom obliku propisanim zakonom. Jer je ženidba, pod društvenim aspektom, jedan od najvažnijih i najzahtjevnijih čina muža i žene. Samo sklapanje ženidbe potpuno je prepušteno slobodnoj volji. Međutim, ako netko odluči sklopiti ženidbu, mora je sklopiti na zakoniti način da bi pred Crkvom bila priznata.

Ženidbena je privola, kao i svaki drugi voljni čin, posljedica djelovanja razuma i volje. Zato sve okolnosti koje mogu neposredno utjecati na razum ili na volju, utječu i na ženidbenu privolu. Zbog takvih utjecaja ženidbena privola može biti posve isključena ili tako manjkava da je po odredbi zakona pravno nevaljana, te nema pravnog učinka.

>Dijanović: Rat protiv braka, obitelji i djece vodi se na svim frontovima

Zbog kojih nedostataka u privoli ženidba može biti ništavna?

Nedostaci u privoli mogu se odnositi na slobodu osobe, njene sposobnosti te ispravnost njenih namjera.

Kada mislimo na nedostatak slobode u privoli to podrazumijeva da je nevaljana ona ženidba koja je sklopljena zbog prisile ili velikoga straha. Riječ je o prisili i strahu koji je nanesen izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu da bi ga se oslobodio.

Nevaljano sklapa ženidbu i onaj tko ulazi u nju zaveden, zbog zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenoga života. Ženidbu čini nevaljanom i zabluda u osobi, kao i zabluda u osobini osobe, ako druga stranka izravno i u prvom redu sklapa s njom ženidbu zbog te osobine.

S obzirom na one koji su nesposobni za sklapanje ženidbe, tj. za davanje valjane ženidbene privole tu spadaju oni koji ne posjeduju dovoljnu uporabu razuma.

Misli se i na one koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba uzajamno davati i primati.

A nesposobni su i oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze. Kao što su doživotna vjernost, zajedništvo svega života te rađanje i odgajanje potomstva.

Nesposobnost mora postojati u vrijeme davanja privole, mora biti sigurna, teška. U dokazivanju nesposobnosti, ovisno o parnici, zahtijeva se mišljenje vještaka: psihologa, psihijatra, ginekologa, pa je i sudjelovanje stranke u postupku, koja se treba podvrgnuti vještačenju, nužno potrebno.

>Prof. Hrabar za Narod.hr o razvodu braka kod javnih bilježnika: Obezvrjeđuje se brak kao društvenu i pravnu instituciju

Ženidba nije valjana ukoliko netko o vjernosti, rađanju i odgajanju djece te dobru supruga u trenutku sklapanja ženidbe ima stav suprotan onome koji izgovara u privoli

S obzirom na nedostatke u namjeri nevaljano se sklapa ženidba ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključi samu ženidbu.

Nadalje, ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključi neki bitni sastavni dio ženidbe: dobro vjernosti, dobro rađanja i odgajanja djece, dobro supruga.

Kao i ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključe neko bitno svojstvo ženidbe. Kao što je jednost ženidbe (što isključuje mnogoženstvo), iz koje proizlazi obveza vjernosti, ili nerazrješivost ženidbe, iz koje proizlazi obveza doživotnosti.

Primjerice ako je netko od zaručnika prilikom izgovaranja privole u kojoj obećava vjernost budućem supružniku istovremeno u paralelnoj romantičnoj vezi s nekom drugom osobom. Ovdje se podrazumijeva da (nevjerni) zaručnik/ca nije iskren (po pitanju vjernosti) prilikom izgovaranja privole. (Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštivati u sve dane života svoga).

Kanonsko pravo polazi od pretpostavke da je unutarnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenim u slavljenju ženidbe, tj. u očitovanju ženidbene privole. Na sudu nije lako dokazati himbu u privoli budući da je riječ o unutarnjem voljnom činu, ali je moguće. Nije jednostavno nabrojiti sve kanonske razloge ništavosti ženidbe koji se odnose na nedostatke u privoli. Zbog toga je, prije pokretanja parnice, potrebno posavjetovati se s kompetentnom osobom.

>Ugovoreni brakovi?

Nedostaci u kanonskom obliku

Nedostaci kanonskoga oblika ne odnose se na sposobnost osoba, nego izravno na valjanost čina, tj. slavlje sakramenta ženidbe. Redoviti oblik sklapanja ženidbe primjenjuje se na redovite slučajeve u kojima se mogu održavati svi propisi glede kanonskoga oblika.

Valjane su samo one ženidbe koje se sklope pred prisutnim mjesnim ordinarijem ili župnikom, ili svećenikom ili đakonom koje ovlasti jedan od njih dvojice. Kao i pred dvojicom svjedoka i to prema pravilima navedenim u kanonima Zakonika kanonskoga prava.

Ženidba je nevaljana ako sposobne stranke nisu osobno prisutne ili ako po zastupniku ne očituju ženidbenu privolu u propisanom obliku. Veoma rijetko pojavljuju se u sudskoj praksi nevaljane ženidbe zbog nedostatka kanonskoga oblika, piše na stranicama Međubiskupijskih sudova u Zagrebu.

Izvor: narod.hr/Međubiskupijski sudovi u Zagrebu