“Promocija knjige „IZA SEDAM LOGORA: Od zločina kulture do kulture zločina“, naslov je objave na stranicama Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kojim se najavljuje promocija foto-monografije u izdanju beogradske organizacije forumZFD, a koja je autorski rad fotografa Hrvoja Polana, pisca Viktora Ivančića i novinara Nemanje Stjepanovića i koja će se održati u četvrtak u 18 sati u Kinu Grič.
“Na promociji će govoriti Viktor Ivančić, Hrvoje Polan i Nemanja Stjepanović, a moderatorica je Nataša Govedarica”, piše na stranicama FPZG-a.
Riječ je o promociji u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava-Hrvatska i forumZDF-a, kako stoji u Facebook najavi: “Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tokom posljednjeg rata bili pretvoreni u logore i mučilišta, knjiga sinergijom snažnih kreativnih izričaja, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motiviranog ratnog nasilja. Egzekutivni karakter ideološki oblikovane „nacionalne kulture“ – upućuju autori – efikasna je priprema terena za nastup „nacionalne torture“ i služi ponajprije proizvodnji konteksta koji legitimira nečovječnost. Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode”.
Tko je Viktor Ivančić?
Viktor Ivančić kolumnist je glasila srpske nacionalne manjine Novosti, koje se financiraju s 3,2 milijuna proračunskog novca godišnje.
Bio je glavni urednik Feral Tribunea. Feral Tribune postao je poznat po oštrom kritiziranju, vrijeđanju i ismijavanju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Upravo je Feral Tribune u vrijeme rata bio perjanica napada na predsjednika dr. Franju Tuđmana, izmišljao brojne afere (kao o navodnoj prodaji Knina ili Vukovara Srbima) – tekstove koji su destabilizirali Hrvatsku. Prvi broj tog časopisa izašao je 1993. u vrijeme dok je trećina Hrvatske bila okupirana, porušena, a Hrvati prognani i etnički očišćeni iz svoje domovine. Trojica novinara, Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović bili su pokretači „ratnog Ferala“, a značajnu ulogu u njemu imali su i Miljenko Smoje, Ćićo Senjanović, Petar Luković, Marinko Čulić i Heni Erceg.
Zgražanje velikog dijela javnosti izazvala je jedna od njihovih naslovnica kojom su se rugali činjenici da je predsjedniku Tuđmanu zbog kemoterapije otpala kosa.
Feral Tribune je bio financiran sredstvima Sorosevog Otvorenog društva, sve do 2008. godine kad je objavljen zadnji broj.
Danas jedan značajan dio novinara Ferala radi za redakciju Novosti SNV-a Milorada Pupovca.
Ivančić vrijeđa i danas
No, ni nakon propasti Ferala Ivančić nije prestao s vrijeđanjem, samo to danas čini u Novostima.
Podsjetimo na tekst “Smrt ministra kulture”, objavljen 2016. godine, kad je ministar kulture bio Zlatko Hasanbegović,u kojem se stilski slično Trafikantu Predraga Lucića obrađuje tema projekta “Europske prijestolnice kulture” i što je Rijeka dobila čast sudjelovati u tom projektu za 2020. godinu. Dvije građanke nalaze se u kafiću i njihov razgovor započinje pitanjem jedne od njih “Jesi li čula, draga? Umro ministar kulture!’”, a na pitanje “tko je umro” odgovara “Zlatko Hasanbegović. Hrvatski ministar kulture. Izgleda da je mrtav.“ Više čitajte ovdje:
Viktor Ivančić: Smrt ministra kulture – ‘satira’ na Feralov način
Prije samo dva dana objavio je tekst pod nasovom “Neka visi F. T.!”, u kojem, između ostaloga, piše: “Više od osamdeset spomenika Prvome predsjedniku dosad je niknulo diljem Hrvatske i svaki od njih na jeziv način zagađuje okolinu, a jedini što je osvanuo u prikladnom izdanju biva vandaliziran u rekordnome roku. Kakva je, zaboga, ovo zemlja?!”
Dva mjeseca prije u tekstu pod naslovom “Vođa od gline”, pisao je: “Ogrestin i Hasanbegovićev Tuđman bez sumnje se međusobno pobijaju – jer prvi pristiže iz fikcije reprezentanta umjerenoga nacionalnog centra, dok je drugi idol korifeja radikalne nacionalne desnice – no to ni Ogresti ni Hasanbegoviću ne smeta da se u Tuđmana zaklinju iz petnih žila. Odatle slijedi druga pravilnost: što se Ogrestin i Hasanbegovićev Tuđman više razlikuju, to se – paradoksalno – Ogresta i Hasanbegović pokazuju sličnijima. Kult Oca države, naime, simboličko je uporište brojnih modifikacija hrvatskog nacionalizma, a tako važan punkt nije definiran činjenicama, nego odlivom u bronci.”
Sjećate li se afere sa stanovima?
Nakon izlaska posljednjeg broja Ferala, Nacional je pisao kako su se bivši supružnici Heni i Zoran Erceg, koji imaju kći Tenu, i Viktor Ivančić koji je s Heni izvanbračni supružnik, “bogatili izvlačeći novac iz Ferala te su stekli vlasništvo nad stanovima u užem i širem centru Zagreba i Splita, o čemu Nacional posjeduje dokaze i dokumentaciju”.
“1992. Heni Erceg prijavljena je na adresi Miroslava Krleže 8 u Splitu, a 1999. živjela je u susjednoj Kukuljevićevoj ulici na broju 3 i bila vlasnica toga stana koji je poslije prodala. Prije četiri godine bila je vlasnica stana u Omiškoj ulici 31, a poznato je da su ljudi od kojih je stan kupila kao početnu cijenu tražili 180.000 eura. Nakon što ga je kupila, stan je prodala za samo nekoliko mjeseci, a na listi dužnika obješenoj u zgradi vidljivo je da je za to razdoblje ostala čak dužna za pričuvu. Nakon toga ona i njezin izvanbračni suprug Viktor Ivančić kupili su stan na Bačvicama, na adresi Viška ulica 15. Kako se Viktor Ivančić zbog Heni Erceg rastao od prve supruge s kojom ima sina, njima je navodno također ostavio jedan stan. Pričalo se da su prije godinu dana Heni Erceg i Viktor Ivančić tražili još jedan stan za kupnju na Bačvicama. Da je to točno, potvrđuje i podatak da su se raspitivali za jedan stan u Pojišanskoj ulici na Bačvicama, petstotinjak metara od njihova stana u Viškoj. Za taj stan bili su spremni iskeširati oko 200.000 eura, a bio im je zanimljiv jer su raspolagali podatkom da je zgrada u kojoj se nalazi taj stan predviđena za rušenje, čime bi si osigurali naknadu od Grada Splita. Očito su bili jako dobro upućeni u stanje na tržištu nekretnina.
U Zagrebu je Heni Erceg prvi stan kupila 1999. Riječ je o jednosobnom stanu od 43,34 kvadrata na adresi Alage Gaje 5 na Vrbiku, petstotinjak metara od poslovnog tornja Zagrepčanka. Godinu dana poslije, u svibnju 2000. godine, kupuju stan u istoj ulici, na adresi Alage Gaje 2. Taj stan od 47,66 kvadrata kupljen je na ime Tene Erceg, njezine kćeri koja je u tom trenutku imala 25 godina. Prije toga, u svibnju 2002., Heni Erceg prodala je stan u Alage Gaje 5. U listopadu 2002. Heni Erceg i Viktor Ivančić zajedno su kupili stan od 98 kvadrata u Vojnovićevoj 19, blizu Petrove crkve u Zagrebu. Godinu dana poslije, u listopadu 2003., tada 28-godišnja Tena Erceg kupila je stan od 59,26 kvadrata u susjednoj ulici, na adresi Brešćenskog 3. Prema ugovoru, stan je platila 64 tisuće eura, što bi značilo da je kvadrat toga stana u centru grada platila 1080 eura.
U to vrijeme cijene stana na toj lokaciji bile su najmanje 50 posto više pa se postavlja pitanje jesu li manjom ugovornom cijenom na papiru htjeli smanjiti iznos poreza na promet nekretninama. Manipulirati su mogli jer su plaćali isključivo gotovinom. Zanimljivo, taj stan Tena Erceg prodala je samo četiri mjeseca poslije, u veljači 2004.
Svoj stan u Vojnovićevoj Heni Erceg i Viktor Ivančić prodali su u ožujku 2008. godine. Gotovo istovremeno kupili su stan od 56,22 kvadrata na adresi Fausta Vrančića 2 na Vrbiku, dvije ulice dalje od stana u kojem živi njezina kći Tena. U tom dvoipolsobnom stanu borave posljednjih mjeseci kad dolaze u Zagreb, ali traže još jedan stan u užem centru koji bi htjeli kupiti. Za jedan stan u centru grada u Ulici Brešćenskog, istoj u kojoj su već imali stan pa su ga prodali, interesirali su se nedavno, doznajemo iz povjerljivih izvora. Bili su spremni platiti 300 tisuća eura u gotovini, no vlasnica je tražila 350 tisuća eura. Heni Erceg nije odmah prihvatila njezinu cijenu, ali nakon nekog vremena vratila se i bila spremna platiti svih 350 tisuća eura. Vlasnica joj je rekla da je već našla drugog kupca, na što je Heni Erceg inzistirala da poništi taj dogovor jer da ona želi kupiti taj stan. Bila je jako ljuta kad joj je vlasnica rekla da ne može to učiniti jer je drugi kupac već dao polog.
Treba napomenuti da su u gotovo svaki od kupljenih stanova Heni Erceg i Viktor Ivančić uložili dodatna sredstva za preuređenje, no koliki su iznosi bili u pitanju, teško je utvrditi. Nije poznato ni koliko su novca uložili u kompletnu obnovu kuće u Nečujmu na Šolti, koju je Heni Erceg naslijedila od oca. No cijela je redakcija znala da dolaze pločice iz Italije. A na Šolti, u Grohotama, kupila je i kuću s dvorištem od 500 kvadrata i voćnjak od 379 kvadrata.
Osim navedenih, postojala su i dva stana, jedan u Splitu i jedan u Zagrebu, koje su Feralu ostavila dva vjerna čitatelja. Za te stanove znala je cijela redakcija, ali detalje o tim stanovima držali su se u strogoj tajnosti. Nacional je uspio doznati da je jedan od tih stanova najvjerojatnije onaj u Požeškoj ulici 1 u Splitu, jer su kao njegovi vlasnici bili upisani svi glavni ljudi Ferala – Heni Erceg, Viktor Ivančić, Zoran Erceg i Predrag Lucić. Stanu u Zagrebu još nismo uspjeli ući u trag. Osim toga, postoji stan na splitskim Mejama čiji je vlasnik Zoran Erceg.
Drugim riječima, dok su javno uređivali Feral Tribune, urednici toga lista potajno su se bavili kupovinama i špekulacijama s nekretninama vrteći stotine tisuća eura. Naravno, svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo raspolagati svojim novcem kako želi, pa tako može i ulagati u nekretnine. Ali pitanje je čijim su novcem raspolagali Heni Erceg i Viktor Ivančić, očito uz blagoslov Zorana Ercega i Predraga Lucića. Da to utvrdimo, potrebno je vratiti se u vrijeme osnivanja Feral Tribunea.
Feral su kao satirički podlistak tjednika Nedjeljna Dalmacija još 1984. pokrenula trojica dobrih prijatelja i mladih intelektualaca, Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović, koji su djelovali pod imenom Studio Viva Ludež. Nakon što je Miroslav Kutle početkom 90-ih kupio Slobodnu Dalmaciju, a na račun feralovaca počele stizati razne optužbe o “protuhrvatstvu”, odbili su dalje pisati za taj list i 1993. pokrenuli Feral Tribune kao neovisne novine. Kao jedna od utemeljiteljica pridružila im se i novinarka Jelena Lovrić, koja je također u taj posao uložila vlastiti novac”, pisao je Nacional 2008. godine.
O svemu su se tada oglasili ViktorIvančić i Heni Erceg.
“Supruga i ja posjedujemo stan od 60 kvadrata u Splitu i stan od 53 kvadrata u Zagrebu, s tim da je ovaj splitski bio društveni stan, dobiven još u socijalizmu, pa smo ga samo otkupili. U odnosu na prije dvadeset godina, dakle, “teži” smo za tih zagrebačkih 53 kvadrata”, kazao je Danima Ivančić.
“Neistina je i potpuna izmišljotina da smo moja obitelj i ja vlasnici stanova u zgradama čije je fotografije Nacional pompozno objavio: većinu tih objekata vidjeli smo prvi put na stranicama vaših glupih novina”, poručivala je tada Heni Erceg u demantiju Nacionalu.
Zašto Ivančić, a ne netko drugi?
FPZG poslali smo upit o kriterijima objave ove najave, s obzirom da nije riječ o njihovom izdanju, a inače samo njih oglašavaju. Također, zanimalo nas je je li riječ o plaćenom oglasu i znači li to da svatko može oglašavati svoje promocije knjiga na službenim stranicama FPZG-a? Ako ne, zašto?
Usporedbe radi, u utorak 11.12 u 19 sati u dvorani Vijenac nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a bit će predstavljena trilogija Višnje Starešine, koja u tri knjige prati hrvatski put kroz međunarodni ratni, mirovni i sudski laboratorij, od Haaga 1991. i bitke za međunarodno priznanje države do Haaga 2017. i posljednje presude Haaškoga suda, političkom i vojnom vrhu Herceg- Bosne. Zašto nije objavljena npr. njezina najava?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
