Povjesničar Hrvoje Klasić, u HRT-ovoj emisiji Otvoreno koja se bavila UDBA-škim ubojstvima, u četvrtak ponovno je iznio niz svojih osobnih tvrdnji, koje su, najblaže rečeno, pristrane i snažno obojane ekstremno lijevim svjetonazorom. Te tvrdnje nije dovoljno provjerio, pa su mu se potkrale i netočne tvrdnje.
> Klasić i Goldstein na N1 izbjegli ‘neugodna pitanja’ o seksualnom uznemiravanju na FFZG-u
> Član programskog vijeća HRT-a: U Klasićevoj seriji o NDH predstavljena su tri falsifikata
> Hrvoje Klasić i Dragan Markovina u Beogradu na osnivanju Regionalne antifašističke platforme
Hrvoje Klasić inače je izvanredni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Njegovi kolege povjesničari često ga kritiziraju upravo zbog neprovjeravanja povijesnih izvora, pretjerivanja, nepoznavanja događaja o kojima piše, nedostatka odgovarajuće metodologije te stalnog iznošenja ničim potkrijepljenih tvrdnji. U nastavku ćemo se osvrnuti samo na moguće razloge Klasićeve pristranosti kada je o UDBA-i riječ.
> Julienne Bušić: Klasić je iznio netočan podatak, Zvonka nikad nisu osudili za terorizam
> Američki sudac koji ga je osudio suprotno Klasiću je ustvrdio: ‘Zvonko Bušić nije terorist’
U emisiji je odmah reagirao general Tolj
Klasić je tako u Otvorenom rekao da je “bilo hrvatskih emigranata koji čak nisu bili ekstremnog svjetonazora, ali i jako puno onih koji su sami sebe nazivali teroristima i koje su njemački, američki ili kanadski sudovi i različite službe proglasile teroristima jer su i sami bili spremni ubijati ili su ubijali.”
“Apsolutno nema opravdanja za nijedno ubojstvo, kao ni za ubojstvo nakon Bleiburga, nema za Goli otok, nema opravdanja niti za ubojstva nakon Oluje. Tako nema ni ovdje. Međutim, ne smijemo sve emigrante staviti u isti kompleks”, poručio je Klasić.
Ustvrdio je da je 1972. godine skupina hrvatskih nacionalista ulazila s oružjem u Jugoslaviju da bi podigla ustanak.
“Zamislite kako bi danas izgledalo da skupina ljudi iz Srbije s četničkim šubarama uđe u Liku i kaže: “Mi ćemo to vratiti””, rekao je Klasić.
Što Klasić uči studente na Filozofskom fakultetu?
Umirovljeni general-bojnik Ivan Tolj Klasiću je odgovorio da relativizira neka hrvatska nacionalna pitanja na potpuno neprihvatljiv način. Pritom je spomenuo Zvonka Bušića.
“Razmišljati o Zvonku Bušiću, hrvatskome mučeniku koji je 35 godina robijao da bismo mi imali slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu, da ga se naziva teroristom…”, rekao je Tolj.
Klasić je pitao tko je Bušića zatvorio, a Tolj je odgovorio da su to učinili Amerikanci i pitao što to ima veze.
“Zatvoren je zato što su ga proglasili teroristom”, ustvrdio je netočno Klasić.
General-bojnik Tolj upozorio je Klasića da relativizira neka hrvatska nacionalna pitanja na potpuno neprihvatljiv način te je posebno istaknuo zabrinjavajućim da osoba s takvim tvrdnjama predaje hrvatskim studentima povijest.
Što je sudac rekao o Zvonku Bušiću?
Američki sudac John R. Bartels izjavio je u zapisnik kako gospodin Bušić “nije terorist i kriminalac” i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnošću. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatražio da se Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.
Hvalospjevi Miki Špiljaku
Dok olako lijepi etikete hrvatskim borcima za slobodu, povjesničar Klasić piše hvalospjeve jugoslavenskim komunističkim političarima, posebno Miki Špiljku, za kojega neki mediji navode da je njegov nećak.
Narod.hr pokušao je od gospodina Klasića dobiti odgovor je li u rodbinskoj vezi sa Špiljkom, ali nismo još dobili odgovor. Može li osoba koja je navodno u rodbinskoj vezi s komunističkim moćnikom i koja piše o njemu hvalospjeve biti ‘objektivan povjesničar’?
O njemu je napisao knjigu pod nazivom: “Mika Špiljak – Revolucionar i državnik“.
> Kako je Vanja Špiljak postao moćan i bogat?
> Revizija komunističke prošlosti: Klasić Špiljka predstavlja kao državnika
> Vukojević: Našli smo oko sto i nešto nalogodavaca iz Udbe od Tita pa dalje
Mika Špiljak (Odra kraj Siska,1916. – Zagreb, 2007.) bio je jugoslavenski komunistički političar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je jedan od organizatora partizanskog pokreta u sisačkome kraju. Njegov sin Vanja Špiljak bio je pripadnik zlatne komunističke mladeži koja je dobivala najbolje pozicije u INA-i.
Nalogodavac ubojstva Stjepana Đurekovića
Od 1942. godine Mika Špiljak bio je politički komesar 6. banijskog bataljuna Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, a potkraj rata bio je imenovan tajnikom Pokrajinskoga komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Bio je tajnik Gradskoga komiteta KP Hrvatske u Zagrebu (1945–51), predsjednik Izvršnoga vijeća Sabora SR Hrvatske (1963–67), predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (1967–69), predsjednik Vijeća Saveza sindikata Jugoslavije (1971–82) te predsjednik Predsjedništva SFRJ (1983–84).
Ime Mike Špiljka povezuje se s ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Münchenu. Kako je tvrdio njemački sud, Đurekovića su likvidirale jugoslavenske tajne službe po nalogu hrvatskih političara, prije svega Mike Špiljka koji je htio zataškati obiteljsku aferu vezanu za naftno poslovanje, pisala je Slobodna Dalmacija.
“Lex Perković”
Dokumentarno-igrani film “Lex Perković – Tajna udbaškog ubojstva” po prvi puta donosi audio zapis dijelova priče Vinka Sindičića, jednog od agenata UDB-e, u kojima objašnjava kako je od ideje došlo do egzekucije hrvatskog emigranta i bivšeg direktora u Ini. Vinko Sindičić na toj audio snimci, na korektnom njemačkom, nedvojbeno tvrdi da je ubojstvo “naručio” tadašnji visoki partijski dužnosnik Mika Špiljak, kako bi zaštitio svoga sina Vanju, također jednog od direktora u Ini, koji je navodno bio umiješan u financijske malverzacije vezano za uvoz nafte.
“Vanja je pronevjerio veliki iznos novca, koji je on ubirao po europskim tržištima nafte. Đureković je znao za Špiljkove malverzacije pa je bio nezgodan svjedok.” Kako se krug istrage oko Vanje Špiljka stezao, prema Sindičićevom iskazu, Mika Špiljak je shvatio da mu Stjepan Đureković, koji je sve znao o malverzacijama u Ini, predstavlja najveću opasnost za sina, ali i posredno za njega jer se vjerojatno ne bi uspio održati na visokoj dužnosti ako bi mu sin završio u zatvoru zbog malverzacija, piše Večernji list.
