HDZ-ov tim “Pobjednički put”, u kojem su kandidat za predsjednika Miro Kovač, kandidat za zamjenika predsjednika Ivan Penava i kandidati za potpredsjednike Milijan Brkić, Tomislav Tolušić i Davor Ivo Stier objavio je u petak programske smjernice.
Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti.
“Hrvatska demokratska zajednica doživjela je dva izborna neuspjeha zaredom. Na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament ostvarili smo najslabiji rezultat na nacionalnoj razini u svih 30 godina postojanja HDZ-a: 22,72 posto. Prije pet godina smo na europskim izborima sa svojom koalicijom postigli skoro dvostruko bolji rezultat: 41,42 posto. Umjesto očekivanih pet ili šest osvojili smo samo četiri mandata, baš kao i SDP, naš glavni politički suparnik, kojeg smo time “digli iz mrtvih”. Za ovaj neuspjeh nitko nije preuzeo odgovornost.
Na izborima za predsjednika Republike ponovno smo zakazali. Umjesto Kolinde Grabar Kitarović trijumfirao je SDP-ov Zoran Milanović. I opet, niti je itko preuzeo odgovornost niti je predstavljena analiza lošeg rezultata.
Što se dogodilo? Zašto smo dvaput zaredom posrnuli? Zašto su nam mnogi birači okrenuli leđa, dali nekoj drugoj listi glas ili odlučili da ne izađu na birališta?
Zato što je vodstvo HDZ-a zauzelo pozicije s kojima se mnogi članovi i simpatizeri ne mogu poistovjetiti. Umjesto u demokratsko nadmetanje s ljevicom išlo se u svađe s vlastitim biračkim tijelom.
Mnogi su se tradicionalni birači HDZ-a odmaknuli od stranke pod dojmom da se forsiranjem ratifikacije Istanbulske konvencije ušlo u najveći sukob vlasti s kršćanskim vjernicima nakon pada komunizma u Hrvatskoj. To se nikad više ne smije dogoditi.
Već na ljeto 2017. godine su rezultati javne rasprave o Istanbulskoj konvenciji (provedene na Službenom portalu Vlade RH za savjetovanja s javnošću) pokazali ne samo da se natprosječno mnogo građana uključilo u tu raspravu, već da je velika većina njih jasno istaknula prigovor kako se tom konvencijom nepotrebno u Hrvatsku uvodi rodna ideologija. Predsjednik Vlade i HDZ-a sam je znao citirati rezultate javne rasprave i ostavljao dojam kao da je razumio glas naroda, ali je onda, nakon određenog čekanja, iznenada krenuo u svojevoljno nametanje Konvencije – bez prethodnog dogovora na mjerodavnim stranačkim tijelima. Sve što je zatim slijedilo bio je težak šok za veliki dio članstva i birača HDZ-a, ali i za mnoge druge ljude.
Rezultat takvog djelovanja i ideološkog usmjerenja bile su podjele unutar stranke i biračkog tijela. Tradicionalni birači HDZ-a odlaze u sve većem broju prema drugim opcijama ili ne izlaze na izbore, a lijeve političke i društvene opcije ostaju kao jedini sadašnji i potencijalno budući koalicijski partner.
HDZ – UVIJEK PRVI
Nakon pobjede na unutarstranačkim izborima ponudit ćemo suvremeni program koji će politički i gospodarski sustav učiniti učinkovitijim, u službi svih naših građana.
Naš program neće biti plod rada uskog kruga ljudi oko čelnika stranke nego će, kroz model unutarstranačke javne rasprave, biti otvoren za konstruktivni doprinos svih naših zainteresiranih članica, članova i puni angažman stranačkih tijela, a novo stranačko vodstvo znat će taj proces stručno voditi.
Nedvosmisleno i jasno odbacujemo bilo kakvu pomisao na ideju velike koalicije s SDP-om: to bi značilo ne samo prevaru naših birača, već bismo i sami sebe difamirali kao političku stranku bez jasnih svjetonazorskih stavova.
H kao HRVATSKA
Hrvatska demokratska zajednica nastala je kao pokret za nacionalnu emancipaciju. Prateći promjene međunarodnog poretka nakon pada Berlinskog zida, HDZ je predvodio borbu za stvaranje i obranu neovisne države, a kasnije za njeno pozicioniranje među zapadnim demokracijama ulaskom u NATO i Europsku uniju.
U situaciji kada se ponovno definiraju odnosi snaga na međunarodnoj sceni, gubitnici iz 1989. i devedesetih godina, a među njima i Beograd, pokušavaju vratiti nekadašnji utjecaj. Upravo i zbog toga je nužno osnažiti politički i gospodarski položaj Hrvatske jer je naše vanjsko djelovanje uvjetovano našom unutarnjom snagom. Kao neovisna država, članica NATO-a i EU, Hrvatska ima instrumente za jačanje svoje sigurnosti te očuvanje mira i stabilnosti u svom susjedstvu, ali je potrebno da se hrvatska država počne odlučnije kao takva i ponašati.
Samo s osnaženim političkim i ekonomskim institucijama Hrvatska se može učinkovito suočiti s novim promjenama u međunarodnom poretku i afirmirati svoju nacionalnu sigurnost.
U tom strateškom kontekstu treba sagledati situaciju u Bosni i Hercegovini – suverenoj državi u kojoj i hrvatski narod mora biti suveren i jednakopravan, sa svojim institucijama u federaliziranoj zemlji. Pokušaji majorizacije jednog naroda nad ostalima dobro su nam poznati. Još su uvijek svježa sjećanja na posljedice takve politike. Političke aktivnosti koje za cilj imaju svođenje Hrvata u Bosni i Hercegovini na nacionalnu manjinu apsolutno su neprihvatljive i tome ćemo se odlučno suprotstaviti legalnim sredstvima.
Bosna i Hercegovina s Republikom Hrvatskom čini jednu geostratešku realnost, a suodgovornost je i HDZ-a da politički artikulira interes našeg naroda s obje strane granice, te da se cijeli prostor od panonske ravnice do Jadrana snažnije poveže – gospodarski, prometno i energetski – prema europskim pravilima, a sigurnosno u okrilju NATO-a. Jedino u takvim uvjetima Bosna i Hercegovina može dugoročno osigurati svoju državnu samostalnost i razvoj, a Republika Hrvatska svoju nacionalnu sigurnost.
Republika Hrvatska, potpisnica Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma, ima ustavnu obavezu brinuti o svim Hrvatima izvan matice zemlje, a posebno o Hrvatima u BiH kao jednom od tri konstitutivna naroda. Potrebno je kvalitetno osmišljenim politikama i kroz dijalog sa zakonitim predstavnicima hrvatskog i drugih dvaju naroda, osigurati europsku budućnost Bosne i Hercegovine.
Takav je oblik odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine nužan i za učinkovito upravljanje migracijama. Zbog sigurnosti hrvatskih građana, potpuno su neprihvatljive ideje o stvaranju tzv. hot-spotova u Republici Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. Moraju se osigurati sva potrebna sredstva za učinkovitu kontrolu granice, ako je potrebno i dodatnim fizičkim preprekama protiv ilegalnih ulazaka u državni teritorij.
Jaka Hrvatska u jakoj Europi uspješnih država
Članstvo u Europskoj uniji treba služiti jačanju državnosti te političkom i gospodarskom uspjehu Hrvatske.
U tom duhu će HDZ i dalje zagovarati proeuropsku politiku i suprotstaviti se pokušajima razbijanja Europske unije, ali se isto tako jasno odrediti kakvu Uniju želi. Dosljedno ćemo zagovarati Europu koja će suradnjom i solidarnošću osigurati trajni mir među europskim narodima te osnažiti, a nikako zamijeniti nacionalne države.
Kršćanska slika čovjeka u bitnome je izgradila i očuvala Hrvatsku i Europu kakvu poznajemo. Zbog toga će opstanak Hrvatske i Europe ovisiti upravo o tome koliko ćemo svojim životom svjedočiti kršćansku vjeru i s njom povezane vrijednosti unutar demokratskih i pluralističkih europskih društva.
Hrvatska se, zbog svog posebnog geopolitičkog položaja, ali i specifične povijesne baštine, treba nametnuti i kao svojevrstan most između Srednje i Zapadne Europe. Nasuprot lijevoj politici konfrontacije s Višegradskom skupinom, HDZ se treba zauzimati za suradnju sa Srednjom Europom i protiviti se svakoj ideji daljnje fragmentacije Europske unije. Jer, Unija jest jedna velika obitelj, a obitelj samo suradnjom i razumijevanjem može krenuti naprijed.
Zato što znamo cijeniti žrtvu koju su podnijeli svi branitelji u Domovinskom ratu mi ćemo u Bruxellesu voditi odgovornu i državničku politiku. Nikada nam se neće dogoditi da odluke donosimo kako bi se svidjeli briselskim činovnicima i tamošnjoj nadnacionalnoj eliti. Osnovna nam je misao vodilja – dobrobit Hrvatske i svih njenih građana.
D kao DEMOKRATSKA
Demokratizacija stranke je nužna kako bi novo vodstvo bilo autentičan izraz volje članica i članova HDZ-a, a ne samo nekolicine moćnika na vrhu. 15. ožujka 2020. godine po prvi put će svi članovi HDZ-a moći birati između više kandidata za predsjednika, zamjenika i potpredsjednika stranke. Tako će se članovima stranke omogućiti da iznesu svoj sud o smjeru u kojem stranka ide, odnosno neposredno utječu na stvarne promjene u stranci.
Predsjednik HDZ-a i stranačko vodstvo moraju odgovarati cijelom članstvu!
Ne može se članovima poručiti da su samo oni pri vrhu važni, a ostali irelevantni. Svi su članovi HDZ-a važni i to ćemo pokazati nakon pobjede na unutarstranačkim izborima.
Na ovim izborima će se samo predsjednik, zamjenik i potpredsjednici birati izravno, dok će ostali članovi Predsjedništva i dalje birati starim delegatskim sustavom. Mi ćemo osigurati da se demokratizacija HDZ-a ne zaustavi i da u budućnosti svi članovi Predsjedništva budu izravno birani od članica i članova stranke.
Štoviše, umjesto da se prva mjesta na listama odlučuju iza zatvorenih vrata u središnjici u Zagrebu, mi želimo i dodatno osnažiti naše članstvo: želimo da oni na stranačkim predizborima određuju tko će biti vodeće osobe na listama HDZ-a za pojedinu izbornu jedinicu.
Izbori u stranci služe jačanju hrvatske demokracije. Stoga se svesrdno borimo za mogućnost izbora između više opcija i najoštrije se suprotstavljamo mentalnom sklopu jednoumlja, koji u konačnici šteti ne samo našoj stranci nego i društvu u cjelini.
HDZ baštini dugu tradiciju okupljanja, što je sadašnje vodstvo zanemarilo. Različiti stavovi o temama koje su bitne za našu zemlju bogatstvo su naše stranke. Nametanje jednog stava i zatiranje različitih mišljenja pripada prošlosti, a u HDZ-u koji je blizak narodu ima mjesta i za one koji su konzervativnijih stavova i za one liberalnije među nama. Jer samo zajedno možemo raditi za bolju budućnost Hrvatske.
Stranka koja sluša birače
HDZ je kroz povijesno izazovna vremena najbolje znao osjetiti puls i volju naroda, a i to je nešto što smo posljednjih godina zanemarili.
To se može učiniti samo slušanjem i prisutnošću na terenu, među ljudima.
Elitizam, kao pojava koja prezire narod i smatra ga nezrelim za donošenje odluka, u konačnici dovodi do pojave populizma kao svoje suprotnosti.
Moderniji izborni zakon
Političke reforme trebale bi razmotriti i promjenu izbornog zakona, uvažavajući volju građana za boljim predstavljanjem. Uz uključivanje stranačkih stručnjaka, promišljat ćemo načine na koje bi se povećalo demokratičnost i učinkovitost političkih institucija hrvatske države.
Želimo ojačati vezu zastupnika s njihovim biračima kako bi se glas birača jače čuo u Hrvatskom saboru, stoga ćemo otvoriti i raspravu o uvođenju više preferencijalnih glasova na izborima.
Inicirat ćemo i promjene izbornog zakonodavstva koje bi eliminirale diskriminirajuće odredbe prema hrvatskom iseljeništvu, gdje gotovo 4 milijuna Hrvata izvan RH ima samo 3 zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru.
Z kao ZAJEDNICA
Jaka obitelj, demografski oporavak i solidarno društvo
Zajedno, jačanjem političkih i ekonomskih institucija, moći ćemo olakšati povratak Hrvata koji su, razočarani nepravdom i klijentelizmom, iselili u razvijenije zemlje Zapada, ali i potaknuti povratak potomaka hrvatskih iseljenika koji će svoje životne snove htjeti ostvariti u domovini svojih predaka. Iskreno otvaranje vrata hrvatskom iseljeništvu bit će važan dio demografske politike HDZ-a. Provesti ćemo strukturne promjene koje Hrvatskoj trebaju, obračunati se s klijentelizmom i korupcijom, boriti za svakog mladića i djevojku koji ili žele otići ili su već otišli iz Hrvatske, da ih vratimo.
Naši građani odlaze iz Hrvatske koliko zbog teških osobnih financijskih okolnosti, toliko i zbog pomanjkanja vjere u naše institucije. Vraćanje povjerenja u institucije i naš angažman na stvaranju boljih poslovnih mogućnosti procesi su koji moraju ići ruku pod ruku kako bismo iseljene potaknuli na povratak i na zajednički doprinos uspješnijoj Hrvatskoj. Potrebno im je prikazati uvjerljivu viziju Hrvatske koja će se brinuti o svim svojim građanima i koja će biti pravednija. Tek kada u ostvarenju te vizije polučimo konkretne rezultate, vidjet ćemo kako se naši građani vraćaju.
Kao stranka koja baštini i demokršćanske vrijednosti, u središtu politike HDZ će staviti obitelj, temelj društva i čuvaricu identiteta hrvatskog naroda. HDZ će nedvosmisleno zagovarati kulturu života, što znači da će bez ustručavanja isticati kako je svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti veliki dar i kako je vrijedan življenja.
Nasuprot lijevo-liberalnom individualizmu i egoizmu, HDZ će promicati obiteljske vrijednosti jer se jedino na njima može graditi solidarno društvo, istinski poštivati slobodu i dostojanstvo svake ljudske osobe.
Najmlađim članovima naše zajednice moramo omogućiti da rastu u povoljnijem okruženju, da imaju osjećaj sigurnosti i sve što im je potrebno da postanu uspješni građani koji će doprinositi svojoj zajednici.
Kako bismo omogućili našim mladima da ostvare svoj maksimum, moramo provesti stvarnu i cjelovitu reformu obrazovanja. Obrazovanje naše djece je prije svega nadstranačko pitanje i traži širi društveni konsenzus. No, HDZ više Hrvatsku ne smije dovesti u situaciju da procesom reforme sustava odgoja i obrazovanja, budućnošću naše djece, rukovode minorni politički akteri. To se nikada nije ni smjelo dogoditi. HDZ ima snagu, znanje i legitimitet biti predvodnikom uključivog odgojno-obrazovnog iskoraka hrvatskog društva, na dobrobit svih njegovih dionika.
Snažne ustanove i država kojoj se vjeruje
Institucije hrvatskog društva trenutno ne ulijevaju potrebno povjerenje hrvatskim građanima. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg našim društvom vlada pesimizam, što nerijetko potiče ljude na odlazak iz Hrvatske.
Naša državna i javna služba konačno moraju biti ono što po svom nazivu jesu – u službi građana.
Želimo afirmirati kriterije profesionalnosti i nepristranosti, stručnosti i sposobnosti, nasuprot podobnosti ili pogodovanju u službi klijentelizma. Težit ćemo razvoju sustava u kojem je ono što je odrađeno mjerljivo i u kojem se najvrjednije i najbolje pojedince može na odgovarajući način motivirati, nagraditi i zadržati u sustavu. Reforme koje u sustavu javne uprave želimo provesti neće biti populističke niti kozmetičke, nego duboko promišljene i ambiciozne, ali iznad svega – ostvarive.
Osnovni kriteriji pri odabiru dužnosnika – bilo da se radi o onima u izvršnoj (npr. ministri) ili sudbenoj vlasti (npr. suci, državni odvjetnik) – moraju biti stručnost i neupitan moralni integritet. Institucijama, pak, koje su zadužene za praćenje zakonitosti njihova obnašanja javnih dužnosti (npr. Povjerenstvo za odlučivanje o sukob interesa) treba osigurati nužne logističko-kadrovske kapacitete koji prate tako zahtjevne i osjetljive zadaće.
Unatoč slici koja se u javnosti u zadnje vrijeme stvorila zbog još uvijek svježih, loših kadrovskih odluka, uvjereni smo da naša stranka, ali i hrvatsko društvo u cjelini, obiluje stručnim i moralnim ljudima koji mogu istinski kvalitetno obnašati najzahtjevnije dužnosti. To ćemo u našim budućim odabirima i dokazati te iznjedriti najbolje među nama, na dobrobit cijelog našeg društva.
Ozbiljna vlada treba državne institucije i javnu upravu učiniti što funkcionalnijima. To mora biti jasan prioritet svakoj stranci koja želi voditi državu naprijed, a to može jedino HDZ.
Funkcionalna država je i ona koja stvara kvalitetan, suvremen i održiv okvir gospodarskog razvoja i pametnije raspolaže dostupnim resursima. Postojanje takvog okvira, kao i stavljanje učinkovitijih, povjerenja vrijednih dužnosnika i državnih institucija u službu građana, najbolji su poticaj radno sposobnom stanovništvu da ostane u Hrvatskoj. To može biti i snažan poticaj za povratak onima koji su je, razočarani u institucije ili pritisnuti egzistencijalnim brigama napustili. Dugoročni učinci tako postavljenog okvira omogućit će i dugoročno održiviji mirovinski sustav.
Pametnim raspolaganjem resursima moramo i možemo svim našim građanima, bez obzira u kojem dijelu domovine žive, omogućiti i jednaku zdravstvenu skrb. Uspješno i solidarno zdravstvo nije utopija, a snažna državotvorna stranka mora iznijeti teret i ove reforme.
Učinkovitiji gospodarski sustav
Unaprjeđenje političkih institucija nužno je za uspješniji i učinkovitiji gospodarski sustav. Sadašnji se model klijentelizma i ortačkog kapitalizma temelji na političkoj kontroli gospodarstva, a pretpostavka za to je veliki udjel državnog sektora u gospodarstvu i činjenica da većina hrvatskih građana ovisi o državnom proračunu. Na taj način vladajuća manjina u velikoj mjeri kontrolira gospodarske procese, ali i biračko tijelo, često na štetu općeg interesa i ukupnog razvoja Hrvatske.
Bujanje proračunskih korisnika nije uzrok, nego manifestacija naših dubokih društvenih problema. U zemlji u kojoj je politički klijentelizam penetrirao u sve pore gospodarskog i društvenog života, proračunski rashodi nisu dovoljno u funkciji gospodarskog i društvenog razvoja nego služe kao podmazivač koji omogućava političkim elitama, njihovim ortacima i interesnim skupinama da nastave širiti svoju kancerogenu mrežu na zdrava tkiva društva i gospodarstva.
U ortačkom kapitalizmu, političke elite i interesne skupine nadomjestak su za tržište, te se čak i najbenignije gospodarske i društvene odluke donose pod „prismotrom političke klijentele“, a kontinuiran rast neproduktivnih rashoda državnog proračuna neophodan je da bi se vrlo nezdravo društveno stanje i uređenje održalo na životu. Od tog koruptivnog društvenog modela nema dovoljnog otklona u našoj zemlji, iako je svima nama danas, barem na razini intuicije, potpuno jasno da će Hrvatsku takav način funkcioniranja dovesti u slijepu ulicu. Najzorniji dokaz navedenog je iseljavanje mladih i ubrzano smanjivanje broja stanovnika u Republici Hrvatskoj.
Najveći potencijal za razvoj hrvatskog gospodarstva je u nama samima. Europska kohezijska politika i EU fondovi mogu pomoći, ali zasigurno ne mogu, baš kao ni turizam, biti glavni pokretač razvoja Republike Hrvatske i instrument za dosezanje europskog prosjeka kada je, primjerice, BDP po glavi stanovnika u pitanju. Valja imati na umu da ćemo, ako se odlučujemo samo za turizam, morati platiti i cijenu za takav izbor. Turizam može biti sjajna popratna gospodarska djelatnost. Blagodat je da imamo resurse za razvoj te djelatnosti, ali turizam nikako ne bi smio biti dugoročni nositelj gospodarskog razvoja naše zemlje.
Vodit ćemo ekonomsku politiku koja podrazumijeva neprestanu borbu protiv korupcije, manju administraciju i jeftiniju državu te, s druge strane, niže poreze i manju redistribuciju novca te izvlačenje države iz nestrateških tvrtki.
Država se treba baviti nacionalnim politikama i općom strategijom. Zato će gospodarska reforma uključiti eliminaciju nepotrebnog političkog troška i smanjivanje ukupnog udjela državnog sektora u BDP-u. Tržištu valja prepustiti tvrtke koje posluju na tržišnim osnovama, no pri tom država ne smije privatizirati strateške tvrtke koje imaju prirodne ili infrastrukturne monopole.
Danas, od svake kune koju hrvatski građanin privređuje, državni aparat mu uzima pola i to daje političkoj eliti na upravljanje. To ćemo promijeniti u korist hrvatskih ljudi, koji bolje od političara znaju kako raspolagati sa sredstvima koja sami stvaraju.
Za dodatan zamah u razvoju malog i srednjeg poduzetništva dodatno ćemo smanjiti suvišnu birokratsku regulativu i pojednostaviti poslovanje.
Utjecaj države na gospodarstvo treba se svesti na razinu na kojoj će on biti izrazito precizan i svrhovito usmjeren, pogotovo kada se radi o poticajima. Vrijeme u kojem su se poticaji koristili kao alat za klijentelizam trebamo bez odgode ostaviti iza sebe. Poticaji se moraju dijeliti transparentno i na temelju gospodarske opravdanosti, oni moraju konačno moraju postati ono za što su zamišljeni – iskre koja će pokrenuti naše gospodarstvo.
Uvođenje eura
Kao i druge zemlje srednje i istočne Europe koje su pristupile Europskoj uniji, i Hrvatska ima obvezu usvajanja eura, pri čemu za tu obvezu nije propisan rok. Hrvatska je mala eurizirana zemlja za koju uvođenje te valute dugoročno ima smisla, ali tek kada ispunimo kriterije: ne samo maastrihtške, vezane za deficit, javni dug, inflaciju, kamatne stope i stabilnost tečaja, već i dodatne uvjete koje je Europska komisija propisala kako bi se spriječilo da zemlje nakon uvođenja eura ekonomski divergiraju, tj. da im se razine dohotka počnu smanjivati u odnosu na prosjek najrazvijenijih zemalja europodručja.
Ti dodatni kriteriji zahtijevaju da Hrvatska pokaže dostatnu razinu realne ekonomske konvergencije (izjednačavanja razine dohotka) prema europodručju, da temelji ostvarenog ekonomskog rasta budu zdravi i održivi, da bilježimo održivi uzlazni trend rasta proizvodnosti rada i da povećamo kvalitetu vlastitih institucija.
Budući da u ovom trenutku ne postoje dostatni dokazi da Hrvatska ispunjava navedene dodatne kriterije, držimo da naša zemlja zasad nije spremna za pristupanje tečajnom mehanizmu i usvajanje eura te se stoga ne bi smjela obavezati na usvajanje zajedničke valute u doglednom srednjoročnom razdoblju.
Uvođenjem zajedničke valute u Hrvatsku, koja u ovom trenutku ne ispunjava dodatne uvjete za usvajanja eura, može dovesti do nastavka izostanka ekonomske konvergencije Hrvatske prema zemljama europodručja ili čak, u slučaju negativnih globalnih ekonomskih šokova, do pada razine dohotka u odnosu na europodručje.
Uvođenje eura također podrazumijeva da iseljavanje nezaposlenog stanovništva postaje nužno onog trenutka kada država uđe u recesiju, a kako bi se smanjio pritisak nezaposlenog stanovništva u Hrvatskoj na tržište rada i Državni proračun. To je jedan trošak uvođenja eura o kojem se nedovoljno razgovara, a iznimno je važan u svjetlu recentnih demografskih i migracijskih pojava u hrvatskom društvu.
Bitna pretpostavka za uvođenje eura je provođenje strukturnih reformi usmjerenih na povećanje proizvodnosti rada (čime bi se potaklo realnu konvergenciju) i poboljšanje kvalitete institucija, što je moguće ostvariti ustrajnom i učinkovitom borbom protiv korupcije i ortačkih udruživanja u svim domenama gospodarskog i javnog života.
Dok se reforme ne provedu i dok nemamo uvjerljive dokaze da naša zemlja doista ekonomski konvergira, da je rast proizvodnosti snažan, trajan i održiv, da su temelji rasta zdravi, a institucije dostatno kvalitetne, ne bismo trebali obećavati brzo uvođenje zajedničke valute.
Zaštita okoliša
U javnosti je česta percepcija kako teme zaštite okoliša i zelene ekonomije pripadaju strankama na lijevom političkom spektru.
HDZ zna kako je odgovorna politika zaštite okoliša izvorna demokršćanska politika.
Konzervativne i demokršćanske stranke, među koje spada i HDZ, uvijek su davale podršku razvoju ruralnih zajednica i lokalnih inicijativa koje su išle u smjeru zaštite okoliša i razvoja zelene ekonomije. Naši prostori koji žive od poljoprivrede često su i u najgoroj demografskoj situaciji. Poseban zamah razvoju hrvatske poljoprivrede potreban je i kako bismo napravili iskorak prema uspješnijem i konkurentnijem gospodarstvu, ali i kako bismo dodatno doprinijeti i promjeni demografskih trendova. Osobito ćemo snažno podržati one seoske zajednice i gospodarstva, poljoprivrednike i ribare čija je djelatnost usmjerena na zelenu ekonomiju, ekopoljoprivredu i marikulturu, a sve u svrhu očuvanja postojećih resursa i prirodnih bogatstava kojima raspolažemo.
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, svoje lokalno okruženje, svoje posebne probleme i potrebe, kao i svoj sustav održivog razvoja. Nama ova zemlja nije poklonjena, za nju su se mnogi mukotrpno borili. Hrvatska je na mnogo načina istinski prirodni fenomen. A za nas i puno više od toga. Učinimo stoga sve što je u našoj moći da ju takvom ostavimo i našoj djeci.
Na temelju ovih smjernica možemo našu stranku učiniti spremnijom da uspješno odgovori na sve izazove koji pred njom stoje. Jer samo jak HDZ može osigurati jaku Hrvatsku.
Zato ćemo nakon unutarstranačkih izbora ujediniti i osnažiti stranku!
Zato ćemo na parlamentarnim izborima ujediniti naše biračko tijelo!
Zato će probuđeni HDZ probuditi Hrvatsku!”, objavili su iz Kovačeva stožera.
Unutarstranački izbori 15. ožujka
Unutarstranački izbori u HDZ-u održat će se 15. ožujka, s eventualnim drugim krugom 22. ožujka. Za predsjednika stranke natječu se Andrej Plenković i Miro Kovač, a za zamjenike predsjednika Tomo Medved i Ivan Penava.
Kao “Opcija za promjene” koja će se suprotstaviti Plenkovićevoj struji kandidirali su se Miro Kovač (za predsjednika stranke) i Ivan Penava (za zamjenika), dok su Davor Ivo Stier, Tomislav Tolušić i Milijan Brkić kandidati za potpredsjednike.
Svoju kandidaturu za šefa HDZ-a, bivši HDZ-ov ministar vanjskih poslova Miro Kovač, najavio je još u rujnu 2019. gostujući na RTL-u istaknuvši da bi se Pupovcu, koji je uspoređivao Hrvatsku s NDH, trebalo zahvaliti i prekinuti dogovor sa SDSS-om.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava se i prije sukobljavao s vodstvom stranke, uglavnom oko nečinjenja pravosudnih tijela kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina. I Penava smatra da je Plenković stranku odveo u krivom smjeru i udaljio je od birača na desnici.
Davor Ivo Stier bivši je ministar i potpredsjednik u Plenkovićevoj vladi, koji je ostavku dao nezadovoljan što je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković dogovarao formiranje nove parlamentarne većine s HNS-om, odnosno ulazak te stranke u Vladu, nakon što je propala suradnja HDZ-a s Mostom.
Za potpredsjednika stranke kandidati su: Zdravka Bušić, Branko Bačić, Ivan Anušić, Oleg Butković, Davor Ivo Stier, Milijan Brkić, Božo Galić, Tomislav Tolušić, Ivan Kujundžić, Hrvoje Tomasović i Anita Šimić Bitunjac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
