Predsjednik strane Hrvatska zora Milan Kujundžić reagirao je otvorenim pismom koje je uputio Andriji Hebrangu zbog njegovih tvrdnji prema kojima ga je on nazvao ratnim dezerterom.
“Ostali se iz raznih razloga nisu priključili dragovoljcima, neki su to učinili kasnije, a neki su naravno pobjegli preko granice kao npr. dr.Dragan Primorac ili dr.Milan Kujundžić – cijeli rat su proveli vani i pokazali kako liječnik ne treba postupati kad mu je narod ugrožen. Nažalost, obojica se danas i proteklih godina petljaju u politiku”, rekao je Hebrang, uz ostalo, prepričavajući tijek o uspostavljanju saniteta tijekom Domovinskog rata uoči obilježavanja Dana pobjede.
Milan Kujundžić je u otvorenom pismu istaknuo kako mu je ispod svake razine reagirati na Hebrangove laži i klevete.
“Uistinu mi je ispod svake razine i ljudskog dostojanstva reagirati na laži i klevete čovjeka koji je sam sebe definirao kao lažova. Nažalost, na to sam prisiljen jer Andrija Hebrang s predumišljajem uporno šireći laž o meni nanosi veliku štetu mom ugledu. Do sada nisam reagirao jer sam mislio, a što drugo možeš očekivati od čovjeka koji je u Hrvatskom saboru za sebe rekao: „Ja ne lažem, samo povremeno govorim neistine“, navodi Kujundžić u pismu.
Ističe kako međutim, Andrija Hebrang ostaje Andrija Hebrang! Uvijek će odraditi prljave poslove za klijentelu kojoj se dodvorava lažući (isprika, govoreći neistine). Analizirajući psihološki, sociološki i politički profil Andrije Hebranga nameće se samo jedan zaključak: Očito su u g. Hebranga rođenjem utkani boljševizam i Udba, pod tim simbolom živi i pod njim će i umrijeti. To jedino može dati odgovor za duh (mentalni sklop) čovjeka koji se uporno služi lažima, od njih ne odustaje niti trena, a u konačnosti od toga izvlači profit, tvrdi Kujundžić u pismu.
Samo tako je moguće objasniti uporno širenje laži kojima se koristi Andrija Hebrang. To ga, na određeni način, i „opravdava“, jer nitko ne može pobjeći od samog sebe. Naime, odrastao je Andrija Hebrang pod brižnim skutima „struktura“ koje, i kad se „posvađaju“, svoje nikad ne napuštaju. „Sindrom skuti“ nikad nije izišao iz Andrije Hebranga. Sjećate se kako je virio ispod skuti „našeg Ive i naše Jadrančice“, pri tome ih braneći i veličajući, a u tišini masteći vlastiti brk. Kao što nikad iz njega nije izišao sindrom skuti, tako iz njega nikad nije izišao „sindrom petokrake, boljševizma i Udbe“, čije je glavno geslo: laž je najmoćnije oružje, navodi Kujndžić.
Ističe kako je prisiljen reagirati na opetovane laži o njemu kao „ratnom dezerteru“ navođene najnižim pobudama i interesima Andrije Hebranga, koji u svojoj izjavi, koju je dao u povodu obljetnice Oluje portalu narod.hr, kaže, uz ostalo, da je cijeli rat proveo izvan Hrvatske.
“Istina o meni iz 90-ih je slijedeća, koju dobro zna i Andrija Hebrang. Sve vrijeme rata proveo sam radeći u hrvatskim bolnicama, osim od ožujka 1993. do svibnja 1994. kada sam bio na postdoktorskoj stipendiji u SAD-u. Stečena znanja u Americi donio sam u Hrvatsku i dao ih svojim pacijentima, studentima i kolegama. Odmah na početku rata stavio sam se na raspolaganje u obrani Republike Hrvatske. Nikada to nisam isticao, niti od toga imao bilo kakvu korist, jer to držim normalnim.
Kao što rekoh, to dobro zna i Andrija Hebrang da sam sve te godine radio u hrvatskim bolnicama. Potvrda za to je i sramni događaj kada me Andrija Hebrang 92. „protjerao“ iz KB Dubrava. Naime, tadašnji ravnatelj KB Dubrava, sada pokojni doc. Anto Matković, koji nije htio izvršavati sumnjive naloge Andrije Hebranga, s njim je ušao u sukob.
Kako bi mu se osvetio Hebrang je, među ostalim, sproveo postupak da svi liječnici koje je zaposlio dr. Matković moraju biti vraćeni u bolnice iz kojih su došli u KB Dubrava, tada Nova bolnica. Tako sam i ja u siječnju 93. napuštao bolnicu Dubrava s vrećicom u ruci u kojoj je bila radna odjeća i knjige, kao prognanik, dok su se tome slatko smijali bivši zaposlenici Vojne bolnice.
Istu laž o meni kao „ratnom dezerteru“ koristio je Andrije Hebrang prije 2 godine na Izbornom saboru HDZ-a. I tada je, kao i obično, za druge odrađivao prljavi posao, iz kojeg kasnije izvlačio korist za sebe. Kako je tada bilo i koliko mu ljudi vjeruju govori činjenica da sam ja kandidirajući se za Predsjednika HDZa od 2000 mogućih glasova dobio nešto manje od 1000, a Andrija Hebrang kandidirajući se za člana Predsjedništva od 2000 glasova dobio svega nekoliko desetaka. To sve govori o njemu.
Sada je opet u funkciji „odraditi“ Milana Kujundžića kako bi sutra dobio neko mjesto s kojeg će unovčiti „svoje projekte“.
Poštovani g. Hebrang, ne želim s vama polemizirati niti na vas trošiti jednu riječ, nadam se da nakon ovog otvorenog pisma više nećete širiti laži i klevete o meni, kako vas ne bih bio prisiljen kazneno prijaviti”, stoji na kraju otvorenog pisma Milana Kujundžića Andriji Hebrangu.
