“…da je tražen lik za euro, možda bi narod birao Tuđmana a ne Teslu?!”, ističe Ivan Kujundžić, akademski kipar, dugogodišnji član HDZ-a, komentirajući fijasko Hrvatske narodne banke vezano za natječaj za hrvatsku kovanicu eura.
> Akademski kipar Kovačić o spornom dizajnu eura: Razočaran sam, kao i većina naših ljudi
Kujundžić nastavlja:
Sudjelovati je mogao svatko, a to u pravilu znači nitko!
Kada pozovete čitav narod da se igra i crtkara euro, koji ste već u startu oblikovali likom i djelo političkog uma, jamačno želite skrenuti pozornost od bitnog sadržaja teme, a on je ekonomski meritum i pitanje Hamletovske naravi je li baš sad to vrijeme i naš sretan trenutak Kairosove kovanice.
I tako smo u ušli u vrzino kolo, dala baka dinar da uđe a sad bi deset dala da iziđe iz kola!
Politika je pokazala (ne)sposobnost razumijevanja do zadnje bitne stvari, a to je motiv i vizualni identitet.
“HNB ponizila umjetničku struku”
Svjetina je navalila u lov na euro-kunu, brojka lovaca ukupne hajke veća je od 1300, radova je na pretek. Upalo je tu znanih i neznanih, profesionalnih i neukih. Rezultat je natječaja sramota i države i naroda pred strukom i civiliziranim svijetom. Sve je odraz jedne bahatosti HNB-a, koja je ovim učinila poniženje umjetničke struke i samih umjetnika, u konačnici sviju nas. Službenog žirija nije bilo i šta će im, tek neka komisija za novac. Što će im stručni žiri kad je pamet bila u politici.
Ali ovo je profesionalni posao i usko specijaliziran grafički i kiparsko-medaljerski i nije to na razini dokoličarskih priča: … “Ej’, znaš, ja ti isto tako crtam svašta, slikam, kako se to kaže, ono nešto ti ja zapravo isto kao i vi, ti umetnici.”
Umjetnicima ne bi palo na pamet obračunavati kamate i fiskalu!
Na brzaka se djeca prave, ali mjesec dana nije dovoljno za napisati natječajne propozicije, kamoli dati u zadatak umjetnicima da daju svoja riješenja, ali trebalo je nešto na brzaka i ajde i daj što daš i to sada ženjemo. Pita od zelena žita!
I to je tako kad su brži samari negoli konji. Velika moć i vlast, zaigranost te ponese!
Njemačke marke – e, to je bila valuta!
Sutra bih i ja možda stisnutih očiju i bez ikakvih rasprava brže od naših pri Bruxselleu bio za zamjenu Eura u Njemačku marku. Uh, kad se sjetim očevih modrih orlova od 100 njemačkih maraka s likom jednog velikog njemačkog genija, kozmografa Sebastiana Münstera, grafika izrađena po slici Christopha Ambergera ili pak jedne od ljepotica s novčanica, Dürerove Venecijanke do one 1000 maraka braća Grim. E’ to je bila valuta!
Valja ovdje spomenuti i naš zadnji uspjeh oblikovanja i izrade kune s početka 90-ih i hrvatskih suvremenih umjetnika Šuteja, Šiška, Babića, Kovačića…
Politički dizajn
Upravo odabrani novi radovi opterećeni su i unaprijed umotani celofanom političkog dizajna u praizvedbi HNB-a i Plenkijevog premijernog predstavljanja naciji “našega” Ojera kojim preko Tesline ovojnice ulazimo u novčarsku orbitu. Sve je spremno za završnu polituru i monetarnu misaonu kritiku novčarskog gubernatora HNB-a Vujčića, kojem će se teško kao Imoćaninu oprostiti da nije odmah išao na njemačku marku, kad je već bilo prigode.
No što je tu je, u kvintalači od jute, o čavao obješena, za isporuku poštanskog expressa u novčarsku ropotarnicu odlazi sveta hrvatska moneta Kuna!
Hajka lovokradica, no kuna je još živa!
Korov političke oligarhije nastanjen, u Hrvatskoj već odavna želi istrijebiti i zatriti svaki trag kuni.
Hajka lovokradica je pri kraju, no kuna je još živa!
Za snijegom uz nacionalnu tarabu, ostaje samo trag u zlatu i srebru odlivene visoko umjetnički oblikovani Kovačićevi novci i medaljoni ko šape male lavice. Na najfinijem papiru pergamenu i pamuku brižnom rukom urisane grafike slika Hrvatske nacionalne povijesti, pod okriljem noći zamijenit će je novi, bez sadržaja u hladnom digitnom printu, euro u svoj hladnoći.
Bez uobičajenih standarda i procedura ne daj Bože referenduma, daleko od očiju javnosti i javnih stručnih komisija i ekonomskih rasprava, bez relevantne ekonomske studije i instituta koji bi propitivao sve moguće aspekte i implikacije, koristi i posljedice, posebice u ovom teškom postkovidnom vremenu za čitavo svjetsko gospodarstvo.
A opet mi ko guske u magli nekada!
A mi opet ko guske u magli nekada!
Čudni politički gremiji guraju nas tako u eurozonu, a kunu u euro-zoo kavez, rizičnu politiku, mogućeg gubitka novčarske i fiskalne suverenosti. Brojne srednjoistočne europske zemlje nisu se željele kockati s vlastitim monetarnim suverenitetom.
Stječe se dojam kako je važniji celofan dizajna u kojem neuki narod, u akciji kruha i igara, bira Ruđera, Teslu ili Meštrovića? Gdje je tu portret državnika Tuđmana?! Uh, ne daj bok?!
Sve je umotano u bižuteriju blještavila, kiča i sjaja. Prije negoli se dogodio sadržaj analiza i rasprava o općem stanju hrvatske gospodarske, posebice, (ne)proizvodnje.
Trebalo je na visokoj akademskoj likovnoj i umjetničkoj raspisati natječaj uz poziv najboljim i najiskusnijim grafičarima, kiparima i medaljerima, za jasnim propozicijama, koje bi birala ekspertna komisija istaknutih intelektualaca i likovnih stručnjaka.
No prije svega, trebalo je na ekonomskoj razini utvrditi koristi za nacionalno gospodarstvo koje je trenutno kao kakav posve rasuti teret sa svakodnevnim propadanjem, koje je posve tragično utjecalo na zadnji popis izumiruće nacije za čiju novo pečalbu, odgovornost snose sve vlasti u posljednjih 30 godina pa i Milanovićeva, koji se nedavno izvlači od odgovornosti. Vrhovnik Milanović, bio je također na čelu Vlade, koja nije imala nikakvu viziju populacijske politike i zadržavanja mladih obitelji na svojim ognjištima i u svojim sredinama.
Bez vizije bankarske politike
Tako sve Vlade dosad nisu imale viziju bankarske politike, pa smo prodali sve što se dalo. Stoga i ne možemo poraditi na ozdravljenju hrvatske proizvodnje koju nota bene posljednji 30 godina živi pod lihvarske kamatama i nemoralnim kreditima. Svoju nacionalnu ekonomiju i gospodarstvo uništili smo udruženim zločinačkim poduhvatom pretvorbeno-privatizacijske pljačke i do danas uvozničkog lobija. O kružnim poreznim prevarama u milijardama štete po proračun ne želim ni pričati o tom i vrapce u društvu i nemoćnom poreznoj cvrkuću.
Uvoznici eura upuštaju se u veliku rizičnost! Moguća je još veća inflcija i šteta po hrvatsko gospodarstvo kao i gubitak fiskalniog i monetarnog suvereniteta. Političari imaju posebno odgovornost, dužni su u odredbe ugovora staviti osigurač na temelju kojih bi se kao država jednog sunčanog dana mogli nesmetano i brzo vratiti svoju nacionalnu valutu Kunu.
Predaja monetarnog suvereniteta
Možda još ima šanse za spas kune ako ove godine krene po zlu euroinflacija i moguća ekonomska postkovidna kriza.
Još možemo osloboditi i spasiti našu Kunu zlaticu iz kaveza bešćutnosti olake prodaje i predaje svega hrvatskog, pa i monetarnog suvereniteta!
Pogledajte i gostovanje Ivana Kujundžića u emisiji “55 minuta kod Željke Markić”:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
