Ideološka oštrica ekstremno lijeve stranke Možemo i njihovog gradonačelnika Tomislava Tomaševića ni u posljednjoj se godini njihova mandata ne zaustavlja. Odlukom koja je stupila na snagu 1. srpnja ove godine preimenovane su četiri ulice na području Črnomerca, a na red su sada došle i četiri ulice u Ivanjoj Reci. Sve one imaju samo jedan krimen – nosile su imena po ljudima koji su živjeli i djelovali za vrijeme NDH. Bez konkretnijih inkriminacija prema onima kojima su ulice oduzete, Možemovci nastavljaju svoj kulturni rat te su imena ulica dodijelili glumcima, književnicima i opernim pjevačima…
Preimenovanja ulica na području Ivanje Reke
Ulica Vladimira Arka bit će preimenovana u Ulicu Srećka Lipohara
Vladimir Arko je nekadašnji vlasnik tvornice žestokih alkoholnih pića Arko, kasnije Badela i tvornice emajliranog posuđa, poslije nazvane Gorica. Arko je bio i jedan od osnivača Zagrebačke burze, predsjednik Zagrebačke industrijske komore te društveno angažiran poduzetnik. Njegov jedini ‘krimen’ zbog kojeg mu je oduzeta ulica je taj što je svoje proizvode prodavao njemačkoj, talijanskoj i hrvatskoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Srećko Lipohar koji od Arka “preuzima” ulicu bio je hrvatski branitelj iz Ivanje Reke.
Ulicu Ivana Šarića dobit će Josip Kuže
Ivan Šarić bio je sarajevski nadbiskup i prevoditelj Biblije na hrvatski jezik. Umjesto njega ulicu dobiva Josip Kuže. Kuže je bio hrvatski nogometaš, trener i izbornik. Za Dinamo Zagreb odigrao je 384 ligaške utakmice i postigao 14 golova. Kao trener Kuže je vodio mladu momčad Dinama od 1986. do 1988.godine, FK Borac iz Banje Luke, zagrebački Dinamo od 1989. do 1991., Rotweiss iz Erfurta, 1. FSV Mainz 05 , Gamba Osaka , NK Zagreb, Chemnitz, zaprešićki Inter, te ponovno Dinamo od srpnja 2005. godine. Radio je i kao izbornik Ruande te u Japanu.
>Ideološka metla Možemo mete dalje: Kreće preimenovanje druge četiri ustaškulice
Ulica Antuna Bonifačića preimenovat će se u Ulicu Sidonije Erdödy Rubido
Antun Bonifačić izgubit će svoju ulicu u Zagrebu, a njegov je jedini “krimen” taj što je za vrijeme NDH bio zaposlen u ministarstvu vanjskih poslova. Umjesto njega ulicu dobiva Sidonija Erdödy Rubido. Ona je bila prva hrvatska operna primadona (Razvor, 7. II. 1819 – Gornja Rijeka, 17. II. 1884). Pjevala je na praizvedbi prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba V. Lisinskoga 1846. Njezinim je nastojanjem hrvatski jezik izborio uporabu u umjetničkoj glazbi.
Ulica Filipa Lukasa nazvat će se književnici Nadi Iveljić
Filip Lukas bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih znanstvenika svoga vremena te je bio i predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945. Izbjegao je iz Hrvatske 1945., a komunističke su ga vlasti u odsutnosti osudile na smrt zbog podrške NDH. Županijski sud u Zagrebu, na zahtjev udruge U ime obitelji, 2017. je poništio tu presudu. Umjesto njega ulicu dobiva književnica Nada Iveljić. Nada Iveljić je književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza. Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje stvarnog života s elementima fantastike i bajke. Neka od njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”, “Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”.
Ranija preimenovanja na Črnomercu
Preimenovanja četiri ulice na Črnomercu stupila su na snagu 1. srpnja 2024.
Ulica Franje Nevistića postala Ulica Mije Oremović
Franjo Nevistić bio je diplomat, koji je u emigraciji uređivao utjecajni časopis “Studia Croatica” na španjolskom jeziku. Nevistiću je ulica oduzeta i dodijeljena je Miji Oremović. Radi se o glumici s više nego pedesetogodišnjom karijerom na filmu, televiziji, radiju i kazalištu. Bila je stalna članica zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta od 1945. godine, a glumila je i u Gavelli te u kazalištu u Zadru. Osim u kazalištu, bila je aktivna i na filmu, nastupivši u više od četrdeset kino i televizijskih filmova. Na velikom platnu debitirala je u filmu U oluji (1952.) Vatroslava Mimice.
>Možemo mijenjanjem imena ulica među ustaše svrstao i Hrvate koji nisu povezani s NDH
Ulica Ivana Oršanića preimenovana je u Ulicu Božene Begović
Oršanić je bio novinar i srednjoškolski profesor, a u emigraciji je uređivao časopis Republika Hrvatska. Umjesto njega ulica na Črnomercu nosi naziv Božene Begović. Begović je bila redateljica i glumica u dubrovačkoj kazališnoj družini (1924-1926.), prva spikerica Radio-Zagreba (1926.). Od početka emitiranja je, uz spikerski posao, nastupala i kao glumica, recitirala poeziju, čitala ulomke iz romana i drugih proznih djela te uređivala i vodila prve emisije za djecu. Bila je prva žena na poziciji direktorice drame u HNK-u (1945/46) i dramaturginja; prva direktorica Pionirskog kazališta u Zagrebu (današnji ZeKaEm); prva predsjednica Društva hrvatskih književnica (1938. – 1941) i suurednica Almanaha Društva hrvatskih književnica (1938, 1939).
Ulica Branka Klarića dobila je ime po kazališnoj glumici Elizi Gerner
Ulicu Branka Klarića književnika koji je umro na Križnom putu Možemovci su “izbrisali” i dali joj ime po kazališnoj glumici Elizi Gerner. Gerner se glumi isprva posvetila amaterski, a zatim i profesionalno, u Somboru (1947–48), kao Eliza (G. B. Shaw, Pygmalion) i Laura (M. Krleža, U agoniji). God. 1948. došla je u Zagreb, gdje je pohađala Dramski studio HNK-a, zakratko djelovala u Rijeci (1949–50), a 1950–82. bila je članica HNK-a u Zagrebu. Osim u kazalištu glumila je i na filmu te u televizijskim dramama.
Ulica Srećka Karamana promijenjena je u Ulicu Božene Kraljeve
Srećko Karaman bio je poznati pisac, koji je početkom rata završio u talijanskom zatočeništvu, da bi kasnije preživljavao kao činovnik. Svoj bogati književni rad nastavio je u emigraciji. On je izgubio svoju ulicu, a nauštrb njega dobila ju je Božena Kraljeva. Kraljeva je glumica koja je stvarala psihološki duboko izgrađene likove, a bila je sklona i glumačkoj komici. Često je glumila uloge iz Shakespeareovih djela: Miranda (Oluja), Julija (Romeo i Julija), Ofelija (Hamlet), Kordelija (Kralj Lear), Viola (Na Tri kralja), Desdemona (Otelo) i Gospa ispucana (Mjera za mjeru). Nastupala je i na radiju i televiziji. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1969.
Prijedlozi Možemo koji zasad nisu prošli
Prema prijedlogu ekstremno lijeve stranke Možemo, trebalo je biti promijenjeno i ime Ulice Ivana Jurčića u Gornjoj Dubravi no prijedlog je tamošnje vijeće gradske četvrti u kojem većinu ima gradska oporba, a ne Možemo – odbijen. Što se tiče ulice Petra Grgeca na Trnju, zahtjev za njezinim preimenovanjem naknadno je povučen.