„Maribor: Najveće stratište Hrvata“ naziv je nove knjige i dokumentarnog filma publicista i istražitelja jugo-komunističkih zločina Romana Leljaka, predstavljenih u četvrtak 1. ožujka u prepunoj Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.
Knjiga i film govore o partizanskim zločinima u Teznom kraj Maribora gdje je u svibnju 1945. stradalo 30 tisuće Hrvata, a njihova posebnost je i to što su napravljeni samo temeljem arhivske građe koju je autor dobio u Vojnom arhivu u Beogradu.
Govoreći o svom istraživanju Leljak je rekao kako su hrvatski i slovenski arhivi „očišćeni“ od važne dokumentacije još 1990. godine, za razliku od Srbije gdje se nije mijenjala politička situacija jer je Milošević kao šef Centralnog komiteta ostao na vlasti. „Zato sam tamo i mogao pronaći sve ove dokumente koji govore što su partizani radili. Ono što sam našao je dokumentacija partizanskih jedinica, partizanskog glavnog štaba Hrvatske i partizanskog generalštaba JNA, a govore tko je bio odgovoran i tko je rukovodio s ratnim zarobljenicima te koliko je tih zarobljenika bilo na križnom putu. Ono što je posebno važno što sada sa sigurnošću znamo jest da je Tito bio upoznat sa svim zločinima i da je iz Zagreba nadzirao provođenje egzekucije. Velik problem vidim u tome što je nas istraživača jako malo. S područja Slovenije i Hrvatske, koliko znam, ja sam jedini koji odlazim u te arhive, ali sve što sam pronašao u cijelosti sam kopirao i predat ću u Hrvatski državni arhiv. U tim dokumentima se jasno vidi i brojka koliko je civila i vojnika likvidirano završnom operacijom između 9. i 15. svibnja 1945. godine u Mariboru. Titovi su partizani tada likvidirane zakopavali u protutenkovske rovove na Teznom. Iz dijela tog rova 1999. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 1187 žrtava zbog gradnje autoceste Lendava-Ljubljana, ostali, njih približno 28000, čekaju na dostojanstven pokop“.
U nastavku Leljak je upozorio kako tamo do sada nije postavljeno nikakvo spomen obilježje, niti jedan križ. „Ostaci tih ljudi još su uvijek u Tezenskoj šumi koja se planira posjeći te se planira pretvorba u poljoprivredna zemljišta. Danas se gotovo svaki narod u Europi pobrinuo se za svoje mrtve iz Drugoga svjetskog rata, osim Hrvatske i Slovenije. Sada smo iz partizanskih dokumenata našli pravu istinu i ona mora biti zapisana u povijesti”, rekao je Leljak te dodao kao mu je želja napraviti i film o drugom najvećem mjestu stradanja Hrvata u Sloveniji, a to je Kočevski Rog te ulasku Druge armije u Zagreb i 62 zagrebačka stratišta. „Već nekoliko mjeseci radim i na projektu dokumentarnog filma o radnom i sabirnom logoru Jasenovac. Cilj mi je da na osnovu dokumenata pokažem stvarnu istinu o tom logoru, ništa ne oduzimajući, dodajući ili uljepšavajući, ma kakva god da ta istina bila“, zaključio je na kraju Leljak.
