Već danima i tjednima iz usta lijevih i sličnih političara, udrugara i (ne)kulturnjaka slušamo o ustaškoj opasnosti, a iz usta bivšeg predsjednika države (opet) i o ustaškoj zmiji… Nisam neki stručnjak za ustaštvo, u mojoj obitelji nije bilo ustaša, pripadam zapadnoj Europi i Hrvatskoj pa pokušavam shvatiti o čemu oni zapravo govore i čini mi se da ni sami ne znaju. Ili namjerno manipuliraju pojmovima, što je mnogo vjerojatnije.
Možda je krajnje vrijeme za definiciju pojmova.
1. Je li to ustaštvo o kojemu oni govore nostalgija za Endehazijom? Kome pametnom bi tako nešto padalo na pamet kad imamo neovisnu Hrvatsku koja se vratila u zapadnoeuropski kulturni krug kojemu pripada? Je li to ustaštvo o kojemu oni govore netrpeljivost prema drugim religijama ili nacijama? Svakodnevni život u Hrvatskoj to demantira. Takvih ustaša nema, osim na portalima na kojima malobrojni i neinteligentni, ali glasni i uporni iživljavaju svoje osobne frustracije.
2. Je li ustaštvo kada nekoliko pojedinaca viče za dom spremni? Zašto se taj pozdrav povezuje samo s vremenom Endehazije? To se vikalo za vrijeme domovinskog rata u kojemu su hrvatski branitelji pobijedili velikosrpski projekt odnosno srpski NACIonalsocijaliZAM iliti suvremeni oblik fašizma – što nije uspjelo ustašama u borbi protiv diktature Karađorđevića i srbizacije Hrvatske.
3. Je li otpor prema srbizaciji Hrvatske, prema četništvu i velikosrpskom projektu to ustaštvo o kojemu oni govore? Je li otpor prema komunističkom jugonostalgičnom mentalitetu to ustaštvo o kojemu oni govore? Je li otpor prema veličanju druga Tita ljubičice bijele to ustaštvo o kojemu oni govore? Ako je tome tako, onda treba pod hitno revidirati definiciju pojmova da bismo konačno znali o čemu govorimo. Ako je tome tako, onda su današnji „ustaše“ istinski borci protiv totalitarizma, za demokraciju, sa slobodu govora. Ako je tome tako, onda su oni koji posvuda vide ustaše zapravo opasni mentalni totalitaristi koji žale za propašću Jugoslavije, koji žale što nije uspio velikosrpski projekt, koji žale što u Hrvatskoj i drugačiji imaju pravo reći što misle. Ako je tome tako, onda su oni vrlo opasni za Republiku Hrvatsku.
Zamolimo stručnjake da definiraju pojmove.
Lidija Paris
