Zašto su mediji bojkotirali skup HAZU-a Granice Republike Hrvatske – mostovi suradnje ili prijepora sa susjedima?

U organizaciji Znanstvenoga vijeća i za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti I (HAZU), dana 5. listopada održan je znanstveni skup na temu Granice Republike Hrvatske – mostovi suradnje ili prijepora sa susjedima.

Predavanje o toj temi održao je akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenoga vijeća, koji je iznio problematiku hrvatskih graničnih problema sa susjednim državama u posljednjih stotinjak godina uz naglasak na aktualne probleme, posebno na granični spor sa Slovenijom, piše Marko Curać za Hrvatski tjednik od 12. listopada 2017.

Znanstveni skup pobudio je znatan javni interes, ali ne i interes hrvatskih medija.

Zbog toga je prof. dr. Zdravko Tomac ustvrdio kako je “zaprepašten” Što nema medija, jer to nije prvi put. Po njegovim riječima, to je nacionalna sramota, jer ako se ne cijeni HAZU, što će se cijeniti. Upravo zbog toga, kako je dodao, ovo što govorimo ovdje ne će doći do javnosti, već samo do uskoga kruga.

“Želim reći, kao sudionik događaja, da su predsjednik Mesić, Ivica Račan i hrvatska Vlada što se tiče Piranskoga zaljeva napravili tešku veleizdaju’, ustvrdio je, popraćen jakim pljeskom. Pritom je dodao kako je zahvaljujući ak. Ibleru i ak. Rudolfu, ali i pobuni u koaliciji, srušen taj sporazum (Račan-Drnovšekov, op. a.) i nismo dopustili da ga se potpiše. Kako je napomenuo, to govori stoga što danas kada je donesena ta korumpirana odluka, jedan dio međunarodne zajednice provodi pritisak na Hrvatsku da moramo prihvatiti tu arbitražu. Ali mene više brine, rekao je, da u hrvatskoj oporbi, u hrvatskome javnome mnijenju ima ljudi koji podržavaju taj pritisak i traže da Hrvatska prihvati to rješenje.

“Premijer je održao jedan od najboljih govora u UN-u i pokazao da Hrvatska štiti međunarodno pravo kad odbija tu korumpiranu presudu. I što se dogodilo? Dogodilo se da je iz Hrvatske kritiziran. I tko gaje najviše kritizirao? Gospođa Pusić, koja tvrdi daje premijer pogriješio Što je govorio istinu, imamo europarlamentarca Jakovčića koji govori – najbolje bi bilo da prihvatimo arbitražu, imamo u Saboru zastupnika koji govori da bi najbolje bilo da Istra provede referendum i odvoji se od Hrvatske. Ti ljudi dobivaju koliko hoćete medijskoga prostora, a ova Akademija, više puta sam bio na sjajnim sastancima, nema živoga novinara, kao da postoji neka nevidljiva ruka koja kaže – ne smijete o tome izvješćivati”, upozorio je Tomac.

Rudolf: Pahor je glavni krivac

Akademik Davorin Rudolf smatra da nije problem u granicama, nego u teritorijalnim pretenzijama država koje se razgraničavaju. Kopnena se granica može riješiti u pet minuta ako se slože u načelu uti possidetis, ali ako država traži da slete nova područja, nastaju sporovi, rekao je, dodavši da u Europi ima 20 mjesta gdje se želi promijeniti granica, tako da se područje odcijepi ili pripoji.

Rudolf je podsjetio na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.) po kojoj su državne granice Republike Hrvatske međunarodno priznate držve, ne granice dosadašnje SFRJ u dijelu u kojem i se odnose na Republiku Hrvatsku, te granice između Republike Hrvatske i Republike Slovenije (…) u okviru dosadašnje SFRJ. Da nije bilo takve odluke, a sličnu je donijela i Slovenija, nikada ne bismo bili primljeni u UN, objasnio je. Nakon tih izjava bio je i dogovor da posebne komisije utvrde granice, rekao je Rudolf, napomenuvši kako je osnovano Povjerenstvo za identificiranje državne granice, što znači da nismo utvrđivali novu granicu. Na kopnu, kako je dodao, bila je poznata, ali nije na moru, zbog čega ju je trebalo utvrditi. Podsjetio je kako je hrvatska granica sa Slovenijom jedna od najstarijih u ovom dijelu Europe te da je u Istri prvi put utvrđena 1944. između hrvatskih i slovenskih partizanskih vlasti, koje su ju odredile na rijeci Dragonji i nikada nije mijenjana. Rudolf je napomenuo kako je u jeku agresije na Hrvatsku slovenski parlament 1993. donio Memorandum o Piranskome zaljevu u kojem se “Republika Slovenija zauzima za očuvanje cjelovitosti Piranskoga zaljeva pod njezinim suverenitetom i jurisdikcijom”.

Osvrnuo se i na neuspjeli Račan-Drnovšekov ugovor o razgraničenju koji su dogovarali u nekoj vikendici. Po tom dogovoru, Hrvatska bi izgubila na moru 165 kilometara četvornih teritorijalnoga mora. Za usporedbu, kako je kazao, Savudrijska vala ima nešto više od 18 četvornih kilometara. Rudolf je označio bivšega slovenskog premijera Boruta Pahora glavnim krivcem što Slovenija i Hrvatska nisu još prije deset godina riješile spor.

“Bili smo dogovorili kako riješiti spor, ali je Pahor razbio slovenski dio komisije, koju je predvodio Miha Pogačnik“, rekao je Rudolf. Po njegovim riječima, Hrvatska je od početka inzistirala da se spor riješi po međunarodnome pravu, a Slovenija je inzistirala na načelu pravičnosti, odnosno aequum et bonum.

Smatra najvećim krimenom sudaca kad zanemare osnovnu svoju dužnost – nepristranost.

Glavnim “kuharom” označio je predsjednika Arbitražnoga suda Gilberta Guillaumea, iako smo ponajviše “navalili” na slovenskog arbitra Jerneja Sekolca.

U arbitražnoj odluci ima tri segmenta, a najvažniji je, kako kaže, Savudrijski zaljev, koji je za vrijeme SFRJ bio pod suverenošću Jugoslavije te su u njemu svi mogli jednako ribariti, jer je bio zajednički, međutim, kad su nastale dvije nove države, Hrvatska i Slovenija, više nema mogućnosti koje su važile ranije, već stupa na snagu Konvencija o pravu mora UN-a po kojoj je razgraničenje između dviju država “crta sredine”, ako se drukčije ne dogovore.

“Mi smo inzistirali na crti sredine, međutim sud je povukao granicu da je četiri petine Savudrijske vale pripalo Sloveniji, a petina Hrvatskoj, ili, prevedeno na razumljiviji jezik, Sloveniji je pripalo 80 posto, a Hrvatskoj 20 posto zaljeva”, rekao je, upitavši: “Na temelju čega?. Kad pogledate objašnjenje Suda, student prve godine Pravnoga fakulteta napisao bi nešto bolje”!

Po našim novinama, kako je nastavio, imate naslove i tekstove kako bi arbitražna odluka trebala biti polazište za dogovor o granici.

“Pitam koji su to glavni urednici koji puštaju tako nešto?”, rekao je Rudolf. Podsjetivši kako je Slovenija tražila spajanje slovenskoga mora s otvorenim morem, Rudolf je rekao kako nema otvorenoga mora jer je s jedne strane Zerp, a s druge talijanska ekološku zona. Taj “dimnik” kroz koji su dobili malo slobodniju plovidbu, to sam nudio Slovencima sto puta, čak još ljepše, rekao je. Rudolf kaže kako ga je, međutim, potpuno “iznenadilo i razočaralo” razgraničenje po Kanalu sv. Odorika. Jer načelo međunarodnog prava glasi: kad rijeka naglo mijenja tok, kao Dragonja, granica ide po rijeci, a ne po umjetno prokopanome kanalu.

“Mi smo pred Arbitražnim sudom, u pismenome podnesku, tražili da granica bude na rijeci Dragonji, na njezinu prirodnome koritu. Što se dogodilo? U usmenome dijelu arbitražnog postupka hrvatski predstavnici povukli su taj zahtjev i prihvatili slovenski da bude na Kanalu sv. Odorika. Pitao sam nekoliko puta gospođu Pusić zašto je promijenjeno hrvatsko gledište jer granicu može promijeniti samo Hrvatski sabor i Međunarodni sud. Tko je taj tko je donio odluku? Nema odgovora. Ponovno postavljam pitanje: Tko je bio taj tko je o tome odlučio? Sigurno nisu oni koji su bili u Haagu. Netko je dao nalog, zašto, zbog čega?”, upitao je.

Poručio je onima koji budu pregovarali u ime Hrvatske da se drže načela kojega se sam držao – ne bih uzeo ni pedlja slovenskog mora i kopna da su mi nudili, ali isto tako nisam dao ni pedlja našega. Zašto bih dao?! Kad sam se vraćao s pregovora sa Slovencima znao sam reći kako bih više volio da mi izvade dva zdrava zuba nego da s njima ponovno pregovaram. Jednostavno, takvi su Slovenci u pregovorima, rekao je Rudolf.

Šimac: Slovenija je korumpirala proces

Profesor s riječkog Pravnog fakulteta Zvonimir Slakoper upozorio je kako svi govore o Arbitražnome sudu i odluci. Podsjetio je da u privatnome pravu postoji mogućnost jednostranoga raskida ugovora zbog povrede ugovora druge stranke te time ugovor prestaje postojati. Prema tome, po njegovim riječima arbitražni ugovor više ne postoji i arbitraža nije kontaminirana, nego Arbitražni sud više nije sud, a njegova odluka nije odluka, nego mišljenje pojedinaca.

Neven Šimac, pravni stručnjak, upozorio je kako je Hrvatska pod ucjenom pristala na arbitražu, jer kad su otvoreni pregovori u listopadu 2005., o pristupanju Hrvatske EU, jasno je kazano da će se granični sporovi rješavati po Povelji UN-a i pred Međunarodnim sudom. To su prihvatili i Hrvatska i Slovenija 2007. da bi godinu dana poslije Slovenija inzistirala na arbitraži. Time je. kako tvrdi Šimac, Slovenija povrijedila ono što je EK tražila od Hrvatske rješavanje spora isključivo po međunarodnome pravu te je unijela načelu aequum et bonum i dobrosusjedskih odnosa. “Hrvatska je pod ucjenom pristala na arbitražu. a Bečka konvencija kaže da se na ugovore pristaje i izvršava ih se slobodnom voljom. Povrijeđeno je i drugo pravilo te Konvencije.

Tijekom rada Arbitražnoga suda, Slovenija je korumpirala proces, obigravala oko sudaca, i čak dovela do toga daje predsjednik tog suda Gilbert Guillaume prejudicirao odluku na moru. Prema tome. Hrvatska je vrlo normalno izišla iz ugovora, jer Slovenija nije bona fide pregovarala i htjela izvršiti taj ugovor, rekao je Šimac, što čini, kako je zaključio, čitav ugovor invalidnim.

Slaven Letica, sociolog i publicist, smatra da cijelome problemu treba pristupiti vrlo optimistično. Božji je dar, kako je rekao, što su Slovenci pokušali korumpirati predsjednika suda, i da nisu bili toliko pohlepni, vjerojatno bi, po načelu pravičnosti, odluka bila ovakva. Smatra da bi hrvatska predsjednica trebala odlikovati onoga koji je bio na čelu obavještajne zajednice, kad je afera otkrivena. Napomenuo je kako bi političari više trebali slušati eksperte za međunarodno pravo.

Josip Jurčević, povjesničar, ustvrdivši da je u predavanju akademik Rudolf iznio više ozbiljnih primjedaba na postupanje državnih dužnosnika, čak i na ministarskoj razini, što se u historiografiji, kad je riječ o teritoriju, zove veleizdaja, upitao je: “Je li netko pokrenuo neki kazneni postupak glede čitave serije kriminalnih radnja te misli li Akademija pokrenuti postupak da se utvrdi tko je počinio niz ne slučajnih pogrešaka, nego sustavnih izdaja, veleizdaja, glede teritorija?”

Prvi hrvatski ministar vanjskih poslova Zdravko Mršić predložio je da uprava Akademije, u ime Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava, obavijesti predsjednicu države, premijera, predsjednika Hrvatskog sabora i ministricu vanjskih poslova o suglasju koje postignuto o pitanju Savudrijske vale na skupu.

Jakša Barbić: Nezabilježen incident

Potpredsjednik HAZU-a akademik Jakša Barbić, pozdravljajući sudionike skupa u ime Uprave HAZU, rekao je da incident koji se dogodio tijekom arbitraže nezabilježen.

Hrvatska se povukla i arbitražnu odluku ne priznaje, dodao je. Podsjetio je kako granični sporovi među novonastalim državama traju gotovo 30 godina. Po njegovim riječima, Hrvatska ima tri vrste sporova – latentni s Crnom Gorom, spavajući s BiH i ozbiljan sa Slovenijom, budući da Hrvatska ne priznaje arbitražnu odluku.

Kako je napomenuo, u arbitražnome postupku napravljena je najveća pogrješka koja se može napraviti, budući da arbitri potpisuju dvije izjave. Po jednoj da će biti nezavisni, a po drugoj – nepristrani, da ne će imati kontakata sa svojom strankom koju zastupa, jer je sudac koji će odlučivati u skladu sa svojom savješću i dokumentacijom koja se predloži.