Litavski ministar: ‘LNG terminal najbolji je primjer odgovorne politike koja potrošačima donosi korist’

Centar za obnovu kulture organizirao je konferenciju “Energetska sigurnost u Hrvatskoj i šire” na kojoj će ključan govornik biti litavski ministar energetike Žygimantas Vaičiūnas.

Litva je vrlo zanimljiva za Hrvatsku jer u njoj je krajem 2014. otvoren plutajući LNG terminal koji je toj zemlji omogućio da prvi puta u svojoj povijesti bude manje od sto posto ovisna o uvozu ruskog plina, a na tu temu litavski ministar Žygimantas Vaičiūnas dao je intervju za Večernji list.

Jeste li zadovoljni s vašim plutajućim LNG terminalom? Koliko je njegovog kapaciteta iskorišteno?

LNG plutajući terminal naša je priča o uspjehu u energetici i Litva može s pravom biti ponosna na nju. Primarni cilj “Independencea” bio je osigurati opskrbu plinom i ojačati našu energetsku sigurnost smanjujući ovisnost o Rusiji. Terminal je značajno doprinio sigurnosti opskrbe plinom i natjecanjem među dobavljačima plina ne samo u Litvi nego u cijeloj regiji koja je desetljećima bila sto posto ovisna o uvozu plina iz Rusije jer nije bilo alternativa. Video – Konferencija za medije nakon sastanka na temu izgradnje LNG terminala na otoku Krku To očigledno nikada nije lako na početku. Klaipėda LNG terminal počeo je imajući samo jednog korisnika i jednog dobavljača, a u tri godine postao je LNG uvozni terminal s više dobavljača i više korisnika koji postaje LNG središte regije Baltičkog mora. U prosjeku je iskorišteno oko 30 posto kapaciteta, a terminal opskrbljuje oko pola prirodnog plina koji se koristi u Litvi. Prošle su godine tekućim prirodnim plinom Litvu opskrbljivale Norveška, SAD, Trinidad i Tobago te Nigerija.

Jesu li pale cijene ruskog plina koji uvozite?

S obzirom na višedesetljetno nepostojanje veze s europskim tržištem plina naša je zemlja imala jednog monopolističkog dobavljača, Gazprom, koji je često iskorištavao svoju dominantnu poziciju, a cijena se formirala ne s obzirom na globalno tržište plina, već s obzirom na bilateralne političke odnose između Rusije i Litve. Godinama su litavski kupci plina morali plaćati jednu od najvećih cijena u Europi, čak i svijetu. S obzirom na to, kupci su se počeli oslanjati na alternativna goriva pa je u nekoliko godina potrošnja plina u Litvi pala za 30 posto. Od pokretanja LNG terminala uvozna cijena plina pala je 25-30 posto, što je najveći pad u svim zemljama Europe. Sve do 2015. Litva je plaćala oko 1 milijardu eura za ruski plin svake godine. Od pokretanja plutajućeg LNG-a, uvoz plina iz Rusije prepolovio se, a litavsko plaćanje Rusiji palo je za dvije trećine – sada Litva plaća Rusiji oko 300 milijuna eura godišnje, a mi to želimo još smanjiti prebacujući se sve više na obnovljive izvore energije. Sada su cijene plina za Litavce u skladu s europskim prosjekom i to je jedna od najvećih pogodnosti terminala. Ako pogledamo statistiku, vidimo da je litavska tržišna cijena plina vrlo blizu najlikvidnijih europskih tržišta plina. Da zaključimo, terminal je ispunio sve ključne ciljeve ove investicije – osigurao sigurnost opskrbe plina, stvorio zdravo i otvoreno natjecanje na tržištu plina, i smanjio cijene plina na prosječni europski nivo. Želio bih naglasiti da je terminal stvorio cjenovni pod za prirodni plin ne samo u Litvi, nego u sve tri baltičke zemlje.

Sveukupno, je li to bila profitabilna investicija za Litvu?

Da, prave pogodnosti terminala bile su podosta više od troškova. Inicijalni minimalni period za terminal bio je ugovoren na deset godina putem leasinga – do 2024., i do sad smo intenzivirali pregovore o budućem radu terminala. Ovog je ljeta vlada zaključila da je u najboljem interesu Litve produženje rada Klaipėda terminala nakon 2024., a prema međunarodnim ekspertima i našim procjenama sa strateškog i ekonomskog gledišta najbolja bi odluka bila kupnja ovog plutajućeg LNG terminala. Nadalje, naše uspješno iskustvo u energetskoj politici potvrđuje da je snažno i predano političko vodstvo ključno u transformiranju nacionalnog energetskog sektora od ranjivog i izoliranog do sigurnog, pouzdanog i kompetitivnog tržišta potpuno integriranog u energetsko tržište EU. Procjenjuje se, da nema LNG terminala u Litvi, Gazprom bi mogao povećavati cijene 11 do 20 posto za plin koji proda Litvi što znači milijuna preplaćene za ruski plin.

Je li postojala opozicija u Litvi oko gradnje LNG terminala?

LNG terminal u Klaipėdi izgrađen je u samo tri godine, a bio je najveći projekt energetske infrastrukture u posljednjih nekoliko desetljeća. Bilo je to nevjerojatno kratko vrijeme za implementaciju tako strateškog energetskog projekta. Istina je da takvi kritični projekti kao što je LNG terminal često ne prođu glatko i lako. Bio je okružen velikom dozom mitova i drugačijih razmišljanja koji su propitkivali koliko je bio potreban te su smatrali da postoje alternativni načini implementacije, a ti su mitovi i sumnje kreirani umjetno od strane različitih utjecajnih interesnih grupacija koje nisu htjele promjene i željele su zadržati status quo. Vjerujem da u Hrvatskoj imate sličnu situaciju i razgovore vezane za LNG terminal. Pa ipak, litavski primjer pokazuje da usmjerenost i politička volja mogu voditi velikoj promjeni i napretku. Ne možemo gledati strateške energetske projekte isključivo kroz prizmu četverogodišnjeg političkog ciklusa. Rekao bih da je LNG terminal najbolji primjer odgovorne politike koja našim potrošačima donosi korist.

WTO Hrvatska, Mađarska i Litva diskriminiraju inozemne operatere plinovoda Je li plutajući LNG terminal ipak bio više geopolitičko pitanje nego odluka o javnoj politici za Litvu?

Mislim da danas baš nitko ne spori da energetika jest geopolitika, posebno ako postoji ovisnost o jednom dobavljaču. Litavska ovisnost o monopolu ruskog plina trajala je šest desetljeća. Primarni je cilj gradnje LNG terminala bio osigurati energetsku sigurnost, a u isto vrijeme je po prvi puta u povijesti baltičkih zemalja kreirao konkurenciju ruskom plinu, a konkurencija je uvijek najbolja za potrošača. Sada LNG terminal nudi našim potrošačima konkurentske cijene plina.

U Hrvatskoj pada proizvodnja plina. Mislite li da bi plutajući LNG terminal u Litvi mogao biti dobar uzor Hrvatskoj?

Svaki je projekt drugačiji, ali su tržišta plina baltičkih i južnoeuropskih zemalja vrlo slična u veličini i nose se s istim izazovima sigurnosti dobave, dostupnosti alternativnih izvora energije i isplativosti. Hrvatska pokušava diverzificirati izvore energije i postati distribucijsko središte regije pa mislim da litavsko iskustvo i naučena lekcija mogu biti korisni za vas. Litva predstavlja vrata izvoza plina cijeloj baltičkoj regiji, tako i Hrvatska može postati vrata za južne europske države iz regije Kaspijskog mora. Tako tehnički i komercijalni model Klaipėda LNG terminala može biti dobar temelj za terminal u Hrvatskoj.

Jeste li zadovoljni sa suradnjom s druge dvije baltičke zemlje?

Implementacijom projekta LNG terminala Litva je sama preuzela odgovornost za energetsku sigurnost cijele baltičke regije. Uspješno funkcioniranje LNG terminala de facto služi kao regionalni LNG terminal i opskrbljuje plin po konkurentskim cijenama Latviji i Estoniji. S obzirom na brzi razvoj globalnog LNG tržišta, vidimo da će potražnja za LNG terminalom ostati visoka i imati veliki potencijal u regiji. Razvijamo i dalje LNG infrastrukturu i nudimo nove usluge tržištu kako bismo maksimizirali iskoristivost terminala. Prošla je godina bila povijesna za naš terminal. LNG stanica za pretovar koja puni LNG kamione tankere počela je raditi pa je Klaipėda terminal postao prvi plutajući LNG terminal u svijetu koji nudi kompletan opseg integriranih logističkih LNG usluga. Prošle godine je po prvi puta prirodni plin iz Klaipėda LNG terminala bio pohranjen u latvijskom Inčukalns skladištu. LNG terminal otvorio je nove načine učinkovitog korištenja regionalne infrastrukture.

Kako vidite budućnost Baltika u kontekstu energetske ovisnosti o Rusiji?

S obzirom na električne veze s Poljskom i Švedskom i LNG terminal u Klaipėdi, Litva više nije ovisna o opskrbi energije iz Rusije. Energetska sigurnost baltičke regije poboljšava se sa svakim novim infrastrukturnim projektom. Pa ipak, Litva i ostale baltičke države i dalje su suočene s izazovima. Kako bi povećali energetsku sigurnost dva su velika projekta već započeta – cijev za opskrbu plinom između Litve i Poljske koja bi trebala biti gotova do 2021. i sinkronizacija električne mreže baltičkih država s europskim sustavom kroz Poljsku do 2025. Sinkronizacijom će se potpuno eliminirati naša ovisnost električnog sustava o Rusiji i osigurat će se puna integracija baltičkih zemalja s mrežom EU. Povezanost u opskrbi plinom između Poljske i Litve povezat će Litvu i baltičku regiju sa zajedničkim tržištem plina EU i povećat će pouzdanost plinske opskrbe. Nadalje, otvorit će i nove mogućnosti za naš LNG terminal u Klaipėdi.