Dragan Zelić nije jedini koji je iz GONG-a otišao u politiku. Kako navodi Ivanka Toma u Jutarnjem listu, prije njega su to još učinili Josip Kregar prije devet godina, kandidiravši se za gradonačelnika Zagreba, potom jedna od osnivačica i bivša predsjednica Suzana Jašić koja se bavi lokalnom politikom u Pazinu, Tomislav Tomašević koji je ušao je u Skupštinu Grada Zagreba na listi lijeve koalicije “Zagreb je naš”.
Zanimljivo je međutim da SDP komentira taj prelazak time što GONG financijski loše stoji. To ne samo da nije istina nego je obična budalaština: za razliku od financijski propalog i prezaduženog SDP-a, koji je digao hipoteke na sve što ima kako bi platio kampanje, a još uvijek nema pojma kako će platiti dug za Bandićevu kampanju kojoj se “lukavo” prikrpao Milanović i time zadužio – doslovno – SDP, GONG novca – ima.
Bogati GONG i siromašni SDP
2016. je GONG uprihodio solidnih gotovo pet milijuna kuna, točnije 4,719,974 kune. Zanimljiva je međutim struktura prihoda: GONG od Sorosa (Otvoreno društvo, tj. Open Society Foundation) solidnih 618.215 kuna.
Tu su onda i fondovi EGP-a i Kraljevine Norveške – 1.186.870 kuna. Norveška je čest donator organizacija za ljudska prava. Zašto baš Norveška? Jer nikom nije naročito sumnjiva. Koja država stvarno stoji iza nje, i čiji imperijalni interesi, ostaje uvijek skriveno, no manje-više je poznato čiji su satelit skandinavske zemlje u vanjskoj politici, po protestantskoj osnovi.
Iz fondova EU Gong dobije daljih 906.679 kuna, od veleposlanstva SAD u Buzinu daljnjih koju stotinu kuna manje od 300.000, od američke nacionalne zaklade za razvoj demokracije još 143.000, od drugih međunarodnih organizacija i inozemnih vlada 374.634 kuna.
No uza sve te donacije od stranih država, oni od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva primaju još 363.779 kuna, a izravno iz državnog proračuna 67.415.
To je ukupno tek koju tisuću kuna ispod četiri milijuna, samo od donacija. Od ukupno 4,7 milijuna kuna koje Gong uprihodi. Ali Gong ima još dva izvora zarade – jedno je njihov knjigovodstveni servis GRIF, a zašto jedna građanska udruga ima vlastiti knjigovodstveni servis – ostavimo svačijoj osobnoj procjeni.
Simbioza Gonga i ljevice
GONG je nakladnik Faktograf.hr-a, portala koji bi se navodno trebao baviti “provjerom činjenica”, iako je Gong na svoje izvješće o govoru mržnje uredno stavljao ljude koji su ukazivali na nesporne činjenice ili postavljali legitimna pitanja koja bi onda proglasili “rasističkim” ili slično. Ideja je da Faktograf bude arbitar istine u medijima, nešto kao organizacija za provjeru koje su vijesti istinite a koje lažne, slično kao što je Gong arbitar demokracije. Uz to, u sklopu Gong-a djeluje i zaklada “Solidarna”.
I onda Bojan Glavašević, SDP-ovac koji je insinuirajući, u funkciji zamjenika ministra branitelja, da su svi oni simulanti i da PTSP kao bolest ne postoji jer Srbi od njega ne obolijevaju (jer ga Srbija, kao valjda jedina na planeti, ne priznaje kao bolest), kaže kako “upravo donaciju strane političke stranke udrugama koje se protive usvajanju Istanbulske konvencije smatra problematičnom.”
“Nakon tekstova koji su objavljeni u “Slobodnoj Dalmaciji” i “Faktografu”, odlučio sam uputiti zastupničko pitanje predsjedniku Vlade, u kojemu od njega tražim da ispita istinitost iznesenih navoda. Ako je točno da su donacije stigle iz inozemstva, od jedne političke stranke, onda to možemo nazvati hibridnim djelovanjem protiv ustavnih vrijednosti RH vezanih uz slobodu pojedinca i dosegnutu razinu ljudskih prava. To hibridno djelovanje posao je za sigurnosne službe RH”, rekao je Glavašević.
Dakle, kad udruge koje promoviraju državu koja je u stvarnom smislu sekularna, a ne ideološka, dobiju novac iz EU, koja je i NAŠA država, koja čak tehnički i nije strana država, onda Gongov “Faktograf” “razotkriva” izdaju RH, i onda tko drugi nego Gongu blizak Glavašević diže to pitanje u Saboru!
Ali kad sam Gong prima milijune iz inozemstva, od stranih veleposlanstava, a usto se financira iz proračuna RH, onda to nije problem! Kao što nije problem kad se tako financiraju gotovo sve udruge tzv. “civilnog društva” u Hrvatskoj, koje redom primaju novac i od veleposlanstava i od RH. A kad neka udruga, poput GONG-a, veliki većinu svojih prihoda ostvaruje od veleposlanstava stranih država, treba se zapitati u čijoj je ona službi zapravo i čije interese promiče.
A što se neutralnosti i demokratičnosti tiče, predsjednik vijeća Gong-a je prof. Nenad Zakošek koji je svoju demokratičnost i akademsku sklonost dijalogu i toleranciji pokazao pri gostovanju dr. Judith Reissman kad ju je u duhu tridesetih u Njemačkoj grubo napao i usput huškao studente na nju. U vijeću su još i Petar Vidov, novinar Pupovčevih “Novosti”, ultralijeve Lupige i uličarskog Indexa. Tu su i Enis Ćerimagić koji je neizostavan na svakom prosvjedu, i brojni drugi ljudi povezani s ljevicom. Što je legitimno, osim ako se ne želite postaviti kao arbitar izbornog procesa, onda nije. A nije legitimno niti biti arbitar izbornog procesa u Hrvatskoj a financirati se gotovo u cijelosti iz inozemstva. U SAD-u smo imali veliku aferu zbog navodne, nikad dokazane povezanosti Trumpa i Rusije, ali povezanost stranih veleposlanstava i organizacije koja nadgleda izbore u Hrvatskoj očito nije previše problematična.
‘NGO mafija’
Glavašević se tu, naravno, pravi blesav jer dobro zna da kandidati na izborima i političke stranke ne smiju primati donacije od stranih veleposlanstava i stranaka izvan RH, ali NGO-i mogu i to redovito i čine. On je tu zapravo nastupio kao produžena ruka Gonga – ili Gong nastupa kao produžena ruka SDP-a i Glavaševića, svejedno. Činjenica je da nije teško uočiti da je djelovanje Gonga često bilo dobro koordinirano s lijevom političkom scenom u Hrvatskoj.
No, kako je napisao kolumnist Ivica Šola u kolumni u “Glasu Slavonije”, “(U Hrvatskoj) je gotovo bogohulno, za razliku od europskih zemalja, postaviti pitanje o tzv. NGO mafiji: o raznim nevladinim udrugama kojima je ta vrsta aktivizma pokrivalo za razne političke platforme uz netransparentno financiranje i trošenje novca, za obavještajne, špijunske djelatnosti, kao i za izvršavanja političkih ili ekonomskih naloga donatora pod krinkom ljudskih prava, pomirenja i sličnih maski”.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
