Marcel Holjevac: Vjerodostojni HDZ pred izbore pušta Thompsona, nakon njih mu čupa kablove iz pojačala

Može li HDZ uopće biti vjerodostojniji nego što jest? Puštanje Thompsonove “Lijepa li si” u zagrebačkoj dvorani Cibone, niti godinu dana nakon što se HDZ spašavao od Thompsona gašenjem mikrofona na Trgu Bana Jelačića, je vrhunski cinizam. Svi se sjećamo dočeka nogometne reprezentacije: Znalo se da režim neće dozvoliti Marku da pjeva, niti da se pojavi igdje blizu pozornice, pa su ga igrači morali “prošvercati” u svom autobusu.

Znate, Marko Perković Thompson, to vam je onaj koji je, kako piše Tanjug, “karijeru napravio na slavljenju ustaškog pokreta”, a za kog je Beljak tweetao da mu “neće smeće fašističko dan pokvarit” i “da ga nabije”. Srbi zapravo i ne griješe toliko, jer njima je Domovinski rat i borba Hrvata za neovisnost i protiv njihove okupacije bila posve isto što i ustaški pokret iz Drugog svjetskog rata. Slavljenje neovisne Hrvatske i Domovinskog rata je njima posve isto kao i slavljenje Pavelića. Nejasno je zašto dio Hrvata podržava takav stav.

Thompson kao predizborni adut

Kad se pojavio na sceni, i kad su igrači zatražili da im otpjeva “Lijepa li si”, krenulo je panično čupanje kablova iz “Marshalla” (pojačala, ne onog maršala), gašenje mikrofona, prebacivanje sklopki i izbacivanje osigurača! Kažu, dobar je strah kome ga je Bog dao, a najveći strah vladajućih je bio da Marko, kako je pisala Al Jazeera, ne “umrlja doček nogometaša” tako što će zavikati “Za dom”. Zamislite da je u živom prijenosu pun Trg uzvratio “Spremni”! To bi stvorilo nemale probleme Plenkoviću, u vidu kritika o “ustaškoj Hrvatskoj” iz inozemstva.

A ovog su puta, kad je pjevao pred Merkel, inozemni mediji pisali ono što su im hrvatski denuncijanti i zaplotnjaci rekli o Marku: Da je klerofašist, da širi mržnju prema Srbima u svojim pjesmama, da poziva na klanje Srba, da slavi ustaški režim, da mu je nastup zabranjen u brojnim europskim gradovima. Zašto mu je zabranjen? Zato jer su ti isti denuncijanti pratili Markov program koncerata, zvali gradonačelnike gradova u kojima je trebao nastupiti, i napričali sve ovo gore.

Kako se vani se nitko ne želi igrati s optužbama za nacizam, u demokracijama danas ljudi moraju jako paziti što govore i što rade da ih se ne bi izbacilo iz uključivog društva. Dosta je da netko objavi nekakav tekst u novinama i ode gradonačelnik, tko će pobogu provjeravati što je stvarno u pjesmama? Antifašistima se vjeruje na riječ. Tako je uvijek lakše ne iznajmiti dvoranu, nego riskirati, jer danas je političaru manji problem imati tri ljubavnice, vanbračno dijete, i ljubavnika, te maznuti desetak tisuća eura od fondova za siročad, nego biti optužen za rasizam, seksizam, ili nešto takvo.

Problem nisu Srbi, problem su Hrvati koji su iz čiste zlobe raširili svijetom narativ da je Thompson ustaša. Krunski dokaz – “Za dom spremni” na početku “Bojne Čavoglave”, pri čemu je posve zanemareno da se to koristilo u Domovinskom ratu, u kontekstu te pjesme. Tako se i Merkel ogradila da nema pojma što se u Ciboni pjevalo.

A što se pjevalo?

Pjevalo se “Lijepa li si”. Nisam stručnjak za Thompsona, ali nisam primijetio da on u svojim tekstovima igdje spominje Srbe osim u ratnoj “Bojna Čavoglave”, a i tamo ne spominje zapravo njih već “bandu četnike”. I ne poziva se na klanje Srba nego paljenje srpskih štabova, dakle na izgon okupatora i oslobađanje zemlje. Kad se uzme u obzir da su u tim štabovima sjedili ratni zločinci kalibra Mladića i Šljivančanina, ta najspornija (i vjerojatno jedina sporna) Thompsonova pjesma se može komotno smatrati i antifašističkom, u doslovnom značenju te riječi (ne i u smislu onog što danas ta riječ znači, naravno – a to je ono što se nekoć u demokratskom svijetu zvalo crveni fašizam).

Zašto se onda Merkel morala ograđivati? Jer HDZ nikad nije niti pokušao stati u obranu Marka. Marka, koji je “Bojnu Čavoglave” snimio na prvoj crti, i koji je time dao nemjerljiv doprinos obrani Hrvatske, dajući demoraliziranoj vojsci ono što joj je u trenucima kad je redala teške poraze najviše trebalo: Ohrabrenje. Da nije bilo Marka i ljudi poput njega, Plenkovićeva briselska kamarila i mala Sova ne bi imali kime i čime vladati. Marko je stao u obranu domovine, time i HDZ-a koji je tada bio vlast, i koji je to i sad. HDZ nikad nije stao u obranu Marka Perkovića Thompsona. Zašto im on dozvoljava da na svojim predizbornim skupovima koriste njegove pjesme, a inače mirno gledaju kako ga se gazi u medijima i kako se to prenosi na inozemne medije?

Licemjerje je odlika HDZ-a otkada ga je preuzeo Plenković. Licemjerje, politikanstvo, kalkuliranje, neiskrenost. Najblaže rečeno. Godinama gledamo HDZ koji ratificira istanbulske i marakeške konvencije, gadi Orbana i uvlači se Angeli Merkel i Macronu, mijenja Hasanbegovića za Obuljen, pretvara Hrvatsku u kvaziprogresivnu nakaradu od države, a liberalizam švedskog tipa joj stoji kao minica Radi Borić.

Predizborno domoljublje

Plenković gazi demokratska pravila igre, ignorira volju birača i stranačke baze, vlada autokratski i samovoljom, smjenjuje ljude izabrane na unutarstranačkim izborima velikim brojem glasova i postavlja svoje vazale i poslušnike – i onda za to dobiva pljesak navodnih liberala i liberalnih demokrata u inozemstvu, jer u borbi protiv političke desnice su, po njima, sva sredstva dozvoljena! Gdje je tu liberalna demokracija, to samo Bog zna.

I sad taj HDZ, pred izbore, najednom pokušava, i to loše, odglumiti nekakav suverenizam, nacionalizam, računajući – vjerojatno ispravno – da prosječan birač pamti otprilike koliko i ribica Dory iz crtića (mislim da je to oko četiri sekunde). Iako gaze Brkića, ne žele ga škartirati pred izbore, napravit će to nakon: Tako su postupili i s Hasanbegovićem, uzeli su njegove glasove i onda ga šutnuli nogom u stražnjicu (ali tako da izgleda da je sam otišao).

Sad pak pričaju kako su se Ruža Tomašić i Marijana Petir, koje su imale desetke i desetke tisuća preferencijalnih glasova, šlepale na HDZ! A da se nije možda HDZ šlepao na domoljube, temeljem njih je njegova lista dobivala glasove! Sigurno nitko nije glasao za HDZ radi Pupovca i Vrdoljaka! A ni radi Kuščevića i Jandrokovića.

HDZ priča o domoljublju samo dva tjedna pred izbore, a inače vodi klijentelističku politiku koja je u interesu jedino grupe bezveznjaka oko Plenkovića, koji bez njega ne bi prismrdili vlasti, i koji to znaju i zato ga podržavaju. HDZ-u je sad najednom i Thompson prihvatljiv! A onda, pričajući “nacionalističke” basne, istovremeno pričaju protiv pravih nacionalista, hvale politiku Angele Merkel, i hvale se time što su je doveli. HDZ-ovi sendvičari po forumima mudruju kako je HDZ jedna jako ozbiljna stranka, to se vidi po tome što su doveli Merkel! Pa je li tim ljudima netko rekao da je ona politički mrtva? Da su budućnost Europe Orban, Salvini, Le Pen? I da je ona, uostalom, dok je nešto i predstavljala u svijetu podržala i lopova Sanadera i Jadranku Kosor, pa im nije pomoglo?

Sve u svemu, mimikrija u Ciboni je bila ljigava. Gledati kako Plenković i Jandroković glume domoljublje je najblaže rečeno gadljivo. Obećali su i vraćanje dana državnosti na 30. svibnja: Ma čudi me, kako su krenuli, da nisu predložili da ga se prebaci na 10. travnja! To vam je predizborni HDZ, onaj za kojeg ćete, eventualno, glasati. Onaj postizborni je ipak nešto posve drugo. HDZ je stranka s dva lica, ili ako hoćete licem i naličjem.

Moć reinvencije HDZ-a

HDZ je u desetljećima nakon Tuđmana uvijek ovisio o svojoj nevjerojatnoj moći reinvencije sebe samog, moći da se transformira, da se prilagodi. To je ključ evolucije, i promjene nisu samo nužne, one su uglavnom i dobra stvar. No kad prerastu u besprizorni oportunizam, onda su i te kako loša stvar.

HDZ je od Tuđmanovog, arhaičnog i korumpiranog, ali i iskreno domoljubnog i nekalkulantskog, srčanog HDZ-a prerastao u Sanaderov kleptokratsko-tehnokratski, koji je bio uspješan tamo gdje onaj prvi nije – na ekonomskom polju, ali je bio neuspješan tamo gdje je onaj prvi bio uspješan – na diplomatskom i međunarodnom polju (Sanaderu je stavljena rampa za EU). Sanaderov detuđmanizirani HDZ je smijenio onaj Jadranke Kosor, koji se pokušavao, bez nekog uspjeha, vratiti korijenima. Potom ga je preuzeo Karamarko, koji je pokušao povesti HDZ tamo gdje su svoje stranke odveli Orban, Duda i slični – i tome dodati lustraciju, bez koje se Hrvatska nikad neće izvući iz blata. Karamarka je pak smijenio “smooth operator” Plenković, tip s čeličnom šakom u svilenim rukavicama, autentični briselski birokrat koji se međutim savršeno snalazi u igrama podjele moći i utjecaja, a još bolje u “igrama prijestolja”. Njega nije briga ni za narod ni stranku, već za svoj status: Tu je sličan Sanaderu, samo što je Sanader pucao na materijalno, a Plenkovića novac ne zanima, samo moć.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

No kažu da svaki trijumf sadrži klicu budućeg poraza. HDZ djeluje jači nego ikad, no to bi se u dogledno vrijeme moglo promijeniti. Odlaskom Plenkovića s čela HDZ-a – na Junckerovo ili neko slično mjesto – nastat će ogroman vakuum, jer HDZ više nema političara s imenom i prezimenom, samo aparatčike. Plenković je alfa i omega – što će ostati nakon njega, Kuščević i Jandroković? Hoće li HDZ, kad prođe Plenkovićeva era, era čovjeka koji je opustošio HDZ kako bi samostalno vladao njime, uspjeti ponovo izumiti samog sebe kao relevantnu stranku u dvadesetim godinama ovog stoljeća? Iskreno, mislim da bi on mogao biti i grobar HDZ-a. Doduše, kakav je HDZ, i nije da je to neka šteta.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

Izvor: narod.hr