foto:fah

Znanost ne maršira, vojske marširaju. Znanost proučava.  Marševi i znanost jednostavno ne idu zajedno u istu rečenicu. Marš je pojam povezan s militarizmom, s vojskom, s ratovima i pobjedama. Marširati za znanost ima smisla koliko i skočiti s litice u ime zdravog razuma.

Već iz same činjenice da je netko organizirao nešto što se zove “Marš za znanost” govori da se tu ne radi o znanosti, nego politizaciji iste. Jer, javni prosvjed je politički čin, a znanost kao niti vjera u osnovi ne trpi politizaciju, niti voli da je se stavlja u službu dnevne politike. A prisustvo velikog broja političara na prosvjedu upravo govori o tome: Što oni imaju sa znanošću?

“Znanošću protiv religije” je promašena politika

Za početak, kroz sve se provlači ideja da je Crkva neprijatelj znanosti. Problem je što ta ideja nema nikakvo uporište u znanosti, bar ne povijesnoj. Povijesno gledano, upravo je Crkva kao institucija osnivala brojne škole, sveučilišta, i gimnazije u doba dok su svjetovni vladari – kraljevi-ratnici, najčešće, uz časne iznimke, smatrali da je pismenost nešto za fratre i one jadnike koji nemaju ruke dovoljno snažne da bi mogli vitlati buzdovanom.

Svjetovne vlasti su sve do industrijske revolucije u pravilu bile dosta slabo zainteresirane za obrazovanje širih narodnih masa, jer seljaku tamo negdje do pojave znanstvenih spoznaja o poljoprivredi nisu rasli veći krumpiri ako je bio pismen: škola je, većinom, smatrana gubljenjem vremena sa svjetovnog stajališta. Svjetovne vlasti su se u pravilu spram znanosti odnosile već prema svom interesu, zloupotrebljavale je i korumpirale za dnevnopolitičke svrhe, i negirale je i ignorirale gdje im ne odgovara, a to rade i danas.

Isto tako, valja primijetiti da su gimnazije i sveučilišta nerijetko bili bolji i kvalitetniji dok su ih vodile crkvene vlasti, najčešće Isusovci kao red koji je najviše polagao na obrazovanje. I danas je, recimo, katoličko sveučilište u Leuvenu svake godine među prvih dvadesetak sveučilišta na Šangajskoj listi, a rangirano je i kao četvrto istraživačko sveučilište u Europi. Istovremeno, Sveučilište u Zagrebu, prožeto duhom progresivizma, ne uspijeva ući ni među prvih 500 na listi – a ponekad ispadne i iz prvih tisuću, iako su neke katedre na FFZG-u i Hrvatskim studijima uredno sanitizirane od bilo kakvih natruha “neznastvene” kršćanske misli.

Neznanstvene teze zagovornika znanosti

No problem je i što kod zagovornika beatifikacije znanosti često možete naići na vrlo duboko neznanje. Recimo, većinom su uvjereni da bismo u školama učili da je Zemlja ravna ploča kad bi Crkva odlučivala o obrazovanju. Činjenica je međutim da je to da je Zemlja okrugla nedvojbeno utvrđeno još tamo negdje prije renesanse, a manje-više je poznato od Platona, i da u kršćanstvu nikad nije postojala nikakva dogma o obliku Zemlje. A kad smo kod toga, nije niti u jednoj religiji. Teoretičari zavjera i širitelji praznovjerja su ipak nešto drugo što s kršćanstvom kao takvim nema izravne veze i među njima, od protivnika cijepljenja do zagovornika chemtrailsa, i te kako ima ateista.

To, naravno, nije smetalo Roberta Bajrušija da u “Jutarnjem” napiše da ćemo, primjerice, prođe li prijedlog obiteljskog zakona učiti da je pobačaj ubojstvo, a Zemlja ravna ploča. Je li on time razoktkrio vlastitu neukost ili samo podmeće? Svjedno. Isto kao što je svejedno znaju li prosvjednici “za znanost” da je katolička kraljica Izabela od Kastilje poslala Kolumba da pronađe zapadni put za Indiju pretpostavljajući da Zemlja jest okrugla.

Doduše, militanti ateisti često koriste primjer Galilea, kao mučenika za znanost, no nekako im promiče da on nikad nije proveo ni dana u zatvoru i da je umro u dubokoj starosti u svom domu. S druge strane, nitko ne želi priznati da je relativno nedavni slučaj profesora i nobelovca Jamesa Watsona, molekularnog biologa zaslužnog za otkriće sturkture DNK, koji je zbog iznošenja nespornih no politički nekorektnih znanstvenih činjenica prošao posve jednako – zabranjeno mu je naučavati, i izbačen je sa svih sveučilišta – u osnovi identičan. S tim što za Watsonov slučaj nitko nije uputio ispriku. Dogme političke korektnosti su isto tako dogme!

Znaju li prosvjednici, uopće, da Povelja EU o temeljnih pravima, članak 14. – Pravo na obrazovanje, točka tri, kaže: “(Ova prava uključuju) Slobodu osnivanja obrazovnih ustanova koje uvažavaju demokratske principe i prava roditelja da osiguraju poduku i edukaciju svoje djece u skladu s njihovim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima, koja trebaju biti uvažena u skladu s nacionalnim zakonima koji ta prava reguliraju”?

Znanost poznaje činjenice, ne i sentimente

No to je tek manji dio zabluda. Na prosvjedu jučer smo mogli čuti svašta. Vjerovanja koje ćete često čuti od velikog broja onih koji su spremni marširati “za znanost” da fetus nije ljudsko biće, da svatko ima pravo raditi sa svojim tijelom što želi, i da je zabrana pobačaja neka katolibanska izmišljotina, su, primjerice posve neznanstvena.

Znanost je posve jasna oko toga kad počinje život, i tu ne postoje dvojbe, ali to je nešto što “prosvjednici za znanost” nerijetko jednostavno ignoriraju. Fetus ima svoju jedinstvenu DNK i organe i nije dio ničijeg tijela već ima vlastito, to je faza u razvoju ljudskog bića a ne malog mede, a naravno da ne možete doći liječniku i reći da vam amputira zdravu ruku ili nogu pod izlikom da vi možete što hoćete sa svojim tijelom jer će vas poslati u ludnicu. A što se “katolibanske” zabrane pobačaja i eutanazije tiče, one su jasno navedene u Hipokratovoj zakletvi, napisanoj nekih četiri stoljeća prije Krista. I tada je razumnima to bilo jasno. A Hipokrat je bio utemeljitelj medicine kao znanosti.

Isto tako, očito su neznanstvena stajališta da je spol stvarno moguće mijenjati. Kromosomi su uvijek XX ili XY, i nađe li netko za 1.000 godina ostatke nekog tko je u 21. stoljeću promijenio spol ustanovit će onaj spol s kojim je taj netko rođen. Da ne govorimo da niti s funkcionalnog aspekta spol nije moguće mijenjati, odnosno netko tko je rođen kao muškarac nikad neće moći postati majka. To što mi iz empatije to zovemo “promjenom spola” kako bi se ljudi bolje osjećali samo po sebi nije ništa loše, niti u empatiji ima nečeg lošeg – ali znanost je nešto drugo i ne poznaje empatiju, samo činjenice.

Atom kao simbol napretka

U oči također upada da su prosvjednici nosili znak – atoma, kao znak napretka. Oni vjeruju da znanost donosi mir, napredak. No atom se može cijepati da bi se osvijetlilo ljudima domove, ili da bi se bacilo atomsku bombu na nekog. Znanstvenici koji su sudjelovali u projektu “Manhattan” su kasnije imali velike moralne dileme. Znanstvenik je, uostalom, bio i jedan Mengele. Znanost, bar ona prirodna, je amoralna po svojoj prirodi, odnsno moralno neutralna: ona se bavi otkrivanjem fenomena u prirodi i društvu, ali sama po sebi ne govori ništa o tome hoćete li vi saznanja o atomima i mogućnostima njihovog cijepanja koristiti da biste ubili milijun ljudi atomskom bombom ili da biste zagrijali i osvijetlili ljudima domove. Isto tako, struju možete koristiti da biste si olakšali kuhanje i život, ili da biste nekog spržili na električnoj stolici.

Znanost sama po sebi malo znači bez morala koji će nam pomoći odrediti kako se postaviti prema znanstvenim otkrićima i mogućnostima koje nam pružaju, a kršćanska etika je, sviđalo se kome ili ne, uz rimsko pravo i grčku filozofiju jedan od stupova na kojima počiva cijela zapadna civilizacija. Oni koji misle da se do društva znanja može doći ukidanjem vjeronauka – griješe: Da, naši učenici su loši iz matematike na PISA testovima, ali to je zbog metodologije učenja matematike u školama, koja je loša! I nema veze ni sa čime drugim!

Znanost i politika ne idu zajedno, i to se moglo jasno vidjeti na jučerašnjem skupu. Maršira se, dakle, za političku ideju koja se pokušava plasirati kroz određenu znanstveno-obrazovnu politiku. Takvo što je, doduše, u potpunosti legalno i legitimno, samo bilo bi pošteno onda stvari preciznije definirati: reći, mi ne marširamo za znanost nego za određenu politiku koja se, doduše, često poziva na znanost, no kad je se suoči sa znanstvenim činjenicama koje joj ne idu u prilog, postaje agresivna u obrani vlasititih dogmi.

 

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr