Nakon tri i pol godine suđenja izmijenjena je optužnica protiv Tomislava Merčepa koji se na optuženičkoj klupi zagrebačkog Županijskog suda nalazi kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a što je, prema tvrdnjama tužiteljstva, 1991. nezakonito uhićivala, mučila, zlostavljanja i ubijala civile sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja.
Ratnog zapovjednika i pomoćnika ministra unutarnjih poslova sada se, umjesto da je zapovjedao zločine, tereti da pripadnike postrojbe nad kojom je imao faktičku ovlast nije spriječio u ratnim zločinima. Merčep je prema tvrdnjama tužiteljstva iz izmjenjene optužnice pristao da njemu podređeni nastave s takvim radnjama kao i na njihove posljedice, istodobno svjestan da među njima ima manji broj pojedinaca koji su i ranije dolazili u sukob sa zakonom.
Pripadnici, tvrdi tužiteljstvo, nisu bili podučeni o svojim obavezama koje proizlaze iz normi međunarodnog i humanitarnog ratnog prava, čime im je Merčep “dao prešutno odobrenje za takvo postupanje i za vrijeme dok nije bio na terenu”. Tužiteljstvo ga tereti da je znao za nezakonita postupanja postrojbe poznate kao ‘merčepovci’ koja je tijekom rata bila smještena u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu. ‘Merčepovci’ su navodno na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.
Merčepa, koji zbog zdravstvenih tegoba ponekad teško oprati suđenje, dosad se teretilo da nije sprječavao zločine, ali i da je osobno naređivao lišavanja slobode, mučenja i ubojstva.
Suđenje se nastavlja na jesen kada bi trebao svjedočiti HDZ-ov dužnosnik Andrija Hebrang, na okolnosti iskaza Đorđa Gunjevića koji je posvjedočio da je na Hebrangovu intervenciju pušten iz Pakračke Poljane.
Merčep od početka postupka tvrdi da nije kriv, a poriče i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. To je na suđenju, nasuprot iskazima žrtava, posvjedočilo i nekoliko “merčepovaca” te članova tadašnjeg političkog vrha poput Vladimira Šeksa i ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića.
