„Hod po zategnutom užetu“
Početkom se 1948. godine dogodio zanimljiv događaj koji je uzdrmao jednu strateški izuzetno važnu europsku državu. U prva su dva mjeseca smijenjeni mnogobrojni vojni dužnosnici albanske vojske. Među mnogobrojnim se smijenjenim generalima i časnicima isticao dotadašnji načelnik glavnog štaba Mehmet Shehu. Spomenuta je smjena i praktički izbacivanje iz vojske mnogobrojnih do tada visokih vojnih dužnosnika posljedica nerazumijevanja i neslaganja tadašnjeg političkog i vojnog vrha Albanije. Neslaganje se temeljilo na odnosu prema Jugoslaviji. Vojni je vrh na čelu s Mehmet Shehuom postao protujugoslavenski, dok je politički vrh sa sve izraženijom i važnijom ulogom Koçi Xoxea postao projugoslavenski. O procesu će nastajanja takvog drugačijeg odnosa prema susjednoj državi dva albanska stupa vlasti više biti riječi u sljedećem članku. Trenutačno je važnije primijetiti tijek događaja u Albaniji tijekom prve polovice 1948. godine. Već je spomenuto da sve važniju ulogu u političkom vrhu zauzima ministar unutarnjih poslova Koçi Xoxe, dok tadašnji prvi čovjek Komunističke partije Albanije i države Enver Halil Hoxha biva gurnut u drugi plan. Ipak zahvaljujući hijerarhiji partije spomenuti je vođa u ključnim trenucima imao zadnju riječ koja ga je mogla koštati položaj.
Nakon navedenih smjena u vojnim krugovima po uzoru na druge komunističke vlasti ništa više nije stajalo na putu političkih vlasti da odlučuje u sferi vojske. Slični će se obrazac i kasnije koristiti u povijesti Albanije. Pod takvim se okolnostima trebalo održati glasovanje u CK KP Albanije za spajanje albanske vojske s jugoslavenskom vojskom. Do glasovanje ipak nije došlo zbog odluke Envera Hoxhe da se glasovanje odgodi na neodređeno vrijeme. Razloge takve Hoxhine odluke možemo tražiti u odnosu između tadašnjeg glavnog komunističkog vođe i komunističkog ideologa J. V. Staljina i jugoslavenskog vođe J. Broza – Tita. Ne ulazeći u sve razloge njihovog odnosa trenutačno je važno samo spomenuti neslaganje spomenutih oko odnosa Jugoslavije prema Albaniji. U isto vrijeme kada je odgođeno glasovanje u CK KP Albanije jugoslavenski predstavnici E. Kardelj, M. Đilas i tadašnji bugarski čelnik G. Dimitrov odlaze na sastanak kod J. V. Staljina u Sovjetski Savez. Sudionici su sastanka raspravljali o jugoslavenskom vojnom utjecaju u Albaniji. Konkretnije o jugoslavenskim postrojbama koje su se trebale stacionirati blizu granice Albanije i Grčke. Staljin je naglasio da se njega treba pitati u vezi takvih odluka i da se takvim razvojem događaja dira u suverenost albanske države. Staljin je takvim stavom spriječio dolazak spomenutih postrojba u Albaniju. Između ostalog je obavješćivao Envera Hoxhu o svome odnosu s Titom.
Iz svega toga možemo zaključiti da su jugoslavenski planovi za dodatno jačanje utjecaja u Albaniji, samim time i u vojsci propali nakon intervencije samog sovjetskog vrha. Tada Enver Hoxha ponovno jača svoj utjecaj i odlazi u Rumunjsku na sastanke sa staljinovim izaslanicima. Nakon Rezolucije Informbiroa 28. lipnja 1948. godine Albanija također raskida svih 27 sporazuma i protokola s Jugoslavijom na poljima gospodarstva, vojske i drugima. Zabranjuje se prodaja novina Borbe u Tirani i svi jugoslavenski savjetnici i stručnjaci tijekom srpnja 1948. godine napuštaju Albaniju. Trenutačno iz svega navedenoga možemo zaključiti nekoliko stvari. Početkom je 1948. godine Albanija pod jakim utjecajem sjeverno-zapadnog susjeda Jugoslavije. To se između ostalog nije svidjelo vojnom vrhu koji ulazi u sukob s političkim vrhom. Zbog sve jačeg utjecaja Jugoslavije čije djelovanje preko Albanije prijeti Staljinovoj zamišljenoj poziciji i politici na Balkanu prema Grčkoj i njezinom savezniku SAD-u Staljin djeluje protiv Tita preko Kominforma. U takvoj situaciji Albanija zbog strateškog značaja dolazi u prvi plan i vođa Enver Hoxha „hodajući po zategnutom užetu“ između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza bira drugu spomenutu stranu. Vidljivo je iz svega da je albanska vojska, ali i vojno-strateški položaj Albanije uz druga pitanja poput Trsta ili moguće „Balkanske federacije/konfederacije“ u centru problema. Zbog svega će se navedenoga pokušati u sljedećim člancima objasniti kako je došlo do opisanih događaja 1948. godine, odnosno kako je albanska vojska u središtu problema i kako su spomenuti događaji utjecali na razvoj vojske.
Više možete čitati u:
Brown, Archie. The Rise and Fall of Communism. London: The Bodley Head, 2009.
Gleni, Miša. Balkan 1804.-1999.: nacionalizam, rat i velike sile. Sv. 2. Prevele Dragana Starčević i Olivera Nićiforović-Babac. Beograd: Standard 2, 2001.
Judt, Tony. Postwar: A History of Europe Since 1945.London: Vintage Books, 2010.
Odom, William E. The Collapse of the Soviet Military. London: Yale University Press, 1998.
Qazimi, Pëllumb. Albanija: vojska i strani utjecaji ( 1912.-1991. ). Preveo Ivan Zrinušić. Zagreb: Alfa, 2013.
West, Richard. Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia. London: Faber Finds, 2009.
Zlatar, Pero. Enver Hodža: politička biografija. Beograd: Izdavačka radna organizacija „Rad“, 1986.
