Predsjednik RH očitovao se o zahtjevu za suglasnost za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj te je u četiri točke naveo zašto takvu suglasnost neće potpisati te poručuje da ministar Mario Banožić uopće nije nadležan tražiti od predsjednika takvu suglasnost.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović zaprimio je dopis ministra obrane kojim se traži njegova prethodna suglasnost na „Nacrt prijedloga odluke Hrvatskog sabora o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u misiji Europske unije za vojnu pomoć za potporu Ukrajini“ (EU Military Assistance Mission – Ukraine – EUMAM).
S obzirom na opravdano veliki interes hrvatske javnosti za najavljeno sudjelovanje pripadnika OSRH u misiji EU-a za vojnu pomoć Ukrajini, te istovremeno nejasne i neobrazložene okolnosti sudjelovanja pripadnika OSRH u spomenutoj misiji, Ured Predsjednika Republike obavještava javnost kako je navedeni ministrov dopis nepodoban za postupanje Predsjednika Republike iz sljedećih formalnih i materijalnih razloga:
Milanovićevi razlozi
1. Predsjedniku Republike obraća se ministar obrane koji niti Ustavom niti Zakonom o obrani nije ovlašten tražiti prethodnu suglasnost Predsjednika Republike. Jedini subjekti koje predviđa Ustav Republike Hrvatske kod donošenja ovakvih odluka su Vlada Republike Hrvatske, Predsjednik Republike Hrvatske i eventualno Hrvatski sabor.
2. Nacrt Odluke koji je priložen ne navodi konkretno ni aktivnosti koje bi pripadnici Hrvatske vojske provodili u inozemstvu niti djelovanje odnosno aktivnosti koje bi pripadnici Oružanih snaga Ukrajine provodili na teritoriju Republike Hrvatske. Jedino što se navodi u obrazloženju Odluke su opći podaci o samoj misiji EUMAM.
3. Dostavljeni Nacrt prijedloga Odluke, u dijelu koji se tiče dolaska ukrajinskih vojnika na teritorij Republike Hrvatske, poziva se na članak 7., stavak 3. Ustava Republike Hrvatske koji glasi:
„Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u Republiku Hrvatsku ili djelovati unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“.
Na osnovu čega bi došli ukrajinski vojnici?
Da bi uopće došla u obzir primjena ove odredbe Ustava, mora se raditi: a) oružanim snagama država saveznica i b) ulasku ili djelovanju takvih snaga u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima.
U dopisu koji nam je dostavljen ne navodi se pravna osnova po kojoj je utvrđeno da je Ukrajina država saveznica u smislu ove odredbe Ustava (ne radi se o članici niti jednog saveza čiji je član Republika Hrvatska i članstvom kojim se obvezujemo na pružanje vojne pomoći), niti koji bi to bio međunarodni ugovor temeljem kojeg bi njene oružane snage ušle i/ili djelovale na području Republike Hrvatske.
>Milanovićev oštro odgovorio Banožiću i priložio dokaz: Hrvatski branitelji ne mogu biti taoci lažljivog opstruktora
4. Iz obrazloženja nacrta Odluke proizlazi da hrvatska Vlada planira provoditi obuku ukrajinskih vojnika na području Republike Hrvatske. U tom slučaju, odredba čl. 7. st. 3. Ustava na koju se poziva Nacrt odluke je neprimjenjiva. Naime, Ustavom je izričito uređeno pitanje prelaska granice stranih vojnika za potrebe vježbe i obuke i to odredbom čl. 7. st. 9. Ustava koja glasi:
„Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“.
Dakle, ako se radi o vježbi ili obuci ukrajinskih vojnika na području Republike Hrvatske, jedina ustavna podloga za donošenje odluke o tome može biti odredba čl. 7. st. 9. Ustava Republike Hrvatske kojom se ta pitanja konkretno uređuju, a ne opća odredba čl. 7. st. 3. Ustava.
Predsjednik Republike smatra kako iz gore navedenih razloga nisu stečeni uvjeti da uopće uzme u razmatranje navedeni dopis ministra obrane, a radi donošenja odluke o davanju ili nedavanju prethodne suglasnosti.
