“Čemu drama i laž da je tebi netko nešto uskratio? Uskratio si sam sebi svojim izborom životnog stila. Pa onda prihvati logične posljedice svog izbora”, istaknuo je diplomirani socijalni radnik Krešimir Miletić, jedan je od koordinatora GI Narod odlučuje i društveni aktivist. Komentirao je zahtjeve LGBT aktivista za tzv. pravom istospolnih parova na usvajanje djece.
“Kada govorimo o borbi za tzv. prava LGBTIQ osoba, treba razlikovati nekoliko stvari. Postoji opći društveni konsenzus da nitko, bez obzira radi li se o LGBTIQ osobama, ne smije biti diskriminiran niti mu se smije uskraćivati ostvarivanje bilo kojih ljudskih prava”, komentirao je Miletić.
“Prijepor nastaje u tumačenju samog pojma diskriminacije i sadržaja svega onoga što se pokušava progurati pod tumačenje ljudskih prava. Primjerice, za pojedine poslove potrebno je imati određene kvalifikacije. Na prijemu u glazbenu akademiju pristup audiciji imaju sve osobe bez obzira na seksualnu orijentaciju, ali opet već u startu trebaju imati završen određeni stupanj obrazovanja i sl. Time što se traže određeni kriteriji i preduvjeti, određene kvalifikacije, ne stavlja se osobe koje te kvalifikacije nemaju u diskriminirajući položaj. Tako će na kraju biti primljeni oni kandidati koji između ostalog imaju sluh, odnosno da skratim ispune određene preduvjete i kriterije.
Ono što je sporno u tzv. borbi za prava LGBTIQ osoba jest inzistiranje na potpunom izjednačavanju nečega što je po bitnim karakteristikama (diferentia specifica) različito. I nadalje, inzistiranje na neznanstvenim tumačenjima temeljnih antropoloških istina o čovjeku (rod / spol itd.). U tom dijelu većina tvrdnji pripada i ima oznake ideologije (ideje), a ne objektivnog opisivanja stvarnosti utemeljenog na znanstvenim dokazima.
Nije moguće izjednačiti zajednicu muškarca i žene sa zajednicom dva (ili koliko god hoćeš) muškarca ili dvije žene – bilo po vrijednosti te zajednice za društvo, bilo po ključnim obilježjima na području reprodukcije. Svaki je čovjek jednako vrijedan i ima svoje urođeno dostojanstvo, ali nisu svi ljudski čini jednako vrijedni niti su svi oblici zajednica jednako vrijedni. Pa samim time društvo (država) nema interes niti potrebu štititi ili pomagati sve oblike zajednica. Primjer poreznih olakšica na djecu je jedan od primjera gdje država pomaže obitelj i zapravo ulaže u obitelj.
Zajednica muškarca i žene je otvorena životu, ona je temeljna zajednica svakog društva i upravo radi svoje reproduktivne uloge i potencijala uživa zaštitu države. U takvoj se zajednici rađaju djeca koja uživaju posebnu zaštitu države i radi koje ta zajednica ima poseban i jedinstven status.
“Pravno uređene države Ustavom uređuju obiteljske odnose”
S jedne strane ćemo slušati prigovore kako se država nema što miješati u brak i roditeljstvo, to jest da brak ni dijete ne trebaju zaštitu države. No, Ustav tvrdi suprotno – kaže da je obitelj pod zaštitom države, a da se brak i pravni odnosi u braku uređuju zakonom. U sustavima pravno uređenih država obiteljskopravne norme uređuju pojedine obiteljske odnose tako da određuju pretpostavke za njihovo zasnivanje te pravne učinke nastalog odnosa. Bez jasno definiranih pravnih učinaka tih odnosa bilo bi nemoguće govoriti o zaštiti prava djeteta i zato su takvi prigovori bespredmetni.
S druge strane, homoseksualna zajednica je u svim svojim oblicima zatvorena za život. Notorna je činjenica da takve zajednice do djeteta mogu doći ili teškim kršenjem prava djeteta (surogat majčinstvo, umjetna oplodnja) ili kroz institut udomljavanja i posvajanja. Čak i ako su NEKI heteroseksualni parovi neplodni (pa se ta stanja u nekim slučajevima mogu liječiti), baš SVI istospolni parovi su iz elementarnih bioloških razloga neplodni (i tu ne možemo govoriti o bolesti ili liječenju). U tom smislu istospolna zajednica pokušava imitirati prirodnu zajednicu muškarca i žene (zajednički život, briga, ljubav, …), no niti u jednom prirodnom slučaju dvije osobe istog spola kao rezultat svog seksualnog čina ne mogu stvoriti novi ljudski život.
“Surogat majčinstvo i umjetna oplodnja kod istospolnih parova teško je kršenje prava djeteta”
Zašto se kod surogat majčinstva i umjetne oplodnje koju koriste neki istospolni parovi radi o prevari i teškom kršenju prava djeteta? Pa upravo zato što se djetetu otima i uskraćuje najmanje jedan biološki roditelj, najčešće uz novčane ‘nagrade’ koje u stvarnosti imaju obilježje čiste trgovine ljudima (djecom).
Ono što držim da bi bilo pošteno i odgovorno kod homoseksualnih osoba jest prihvaćanje logičnih posljedica slobodnog izbora svog stila života. Iako imaju homoseksualne sklonosti, oni u svakome trenutku imaju potpunu slobodu izbora. Ako žele obitelj i djecu, svatko od njih može to ostvariti – s osobom suprotnog spola. Ako odaberem stil života nespojiv s reprodukcijom – onda se odričem i same djece i mogućnosti da zasnujem obitelj. Čemu drama i laž da je tebi netko nešto uskratio? Uskratio si sam sebi svojim izborom životnog stila. Pa onda prihvati logične posljedice svog izbora.
Ono kako ja vidim taj njihov segment borbe za tzv. prava je kao da namjerno i potpuno slobodno kupiš kuću s pogrešne strane Velebita, pa se onda žališ što ne vidiš more. U ovome se dijelu oko (nasilnog) izjednačavanja nečega što je u svojoj biti različito vjerojatno nikada nećemo složiti, a osobito po pitanju djece i najboljeg interesa djeteta. Iako se pokušava u fokus stavljati njihovu ‘čežnju’, ‘želju’ da ‘imaju’ dijete, uporno se iskrivljuje stvarnost najboljeg interesa djeteta kojeg pored funkcionalne zajednice muškarca i žene (koja ima model i očinstva i majčinstva) ne može nadjačati unaprijed deficitarna zajednica osoba istog spola kojoj nedostaje jedan od tih modela.
Kada bi njihove težnje, želje, namjere obuhvaćale borbu za stvarna ljudska prava zajamčena svakome, tada bih i ja hodao u tzv. povorci ponosa. Jer ne želim da budu izvrgnuti bilo kojem obliku nasilja ili diskriminacije. No, u područjima u kojima zagovaraju nasilje nad istinom, nad dječjim pravima, izokretanje temeljnih znanstvenih i antropoloških činjenica o čovjeku, nasilno izjednačavanje nečega što je različito – neće imati moju podršku. Naprotiv. U atmosferi dijaloga i demokratske rasprave zalagat ću se za zaštitu najboljeg interesa djece, ali i temeljnih istina o čovjeku, braku i obitelji.”
