Miliša: Mališani iz Cerne su (novi) ponos Hrvatske

Zašto predlažem u Slavoniji ali i čitavoj Hrvatskoj dodjeljivanje (pedagoške) nagrade Mališani iz Cerne? Upravo neformalno saznajem da Osječko – baranjska županija neće prihvatiti ovu ideju jer je to u ingerenciji Vukovarsko – srijemske županije. Izgovor ne zaslužuje moj komentar!

U Hrvatskoj su plemenite akcije intenzivirane Bedemom ljubavi i Ponos Hrvatske, a sada predlažem dodjeljivanje (pedagoške) nagrade Mališani iz Cerne.

U nekoliko znanstvenih i stručnih radova sugerirao sam važnost razvoja vještina pomažućeg ponašanja. Naglašavao sam kako djecu ne podučavamo vještinama komuniciranja, empatiji ili pomažućem ponašanju, stoga je 1. potrebno promovirati programe “pomažućeg ponašanja”, a 2. svaka škola bi trebala promovirati “najprijatelja”! Učenici bi sami predlagali i birali najučenika koji bi se isticao u promicanju altruizma i empatičnosti.

Predlažem da isti projekt pokrenu prosvjetne vlasti (istočne Slavonije), te da jednom godišnje dodjeljuju (pedagošku) nagradu pod nazivom Mališani iz Cerne. Pored toga, predlažem i ministru Radimiru Fuksu, da razmotri ovu inicijativu te da ista postane nacionalnim odgojnim projektom! Kako sam došao do ove ideje i zašto predlažem ovu inicijativu?

Slavonija još jednom najteže stradala

U snažnom nevremenu koje je, u nekoliko navrata, tijekom srpnja pogodilo različite dijelove Hrvatske, najviše je udarilo na istočnu Slavoniju. Kao što znamo bilo je i ljudskih žrtava, a ozlijeđenih je bilo više od stotinu. Štete nastale na školama, vrtićima, cestama, crkvama, kućama, seoskim imanjima su ogromne, a tijekom jedne od brojnih intervencija preminuo je i vatrogasac iz Tovarnika.

Gradovi, općine i sela, danima su bili odsječeni, trgovine nisu radile… Najviše su nastradali gradovi Ilok, Otok i Žapanja, te općine Cerna, Gradište, Privlaka, Babina Greda, Štitar, Ivankovo, Andrijaševci, Rokovci, Vođinci, Babina Greda Stari Mikanovci i Stari Jankovci… Osobito je bilo alarmantno u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Pod udarima vjetra od 180 km na sat, sva navedena mjesta, gotovo su u potpunosti razorena.

Pored toga, u Slavoniji, duže od mjesec dana traje agonija seljaka izazvana pojavom afričke svinjske kuge i borbom protiv nje. Josip Štorek, načelnik Općine Cerna, čak i nakon četvrtog dana od zadnjeg naleta uragana, upozoravao je nadležne kako veći dio mještana nema struju, neki niti vodu te apelirao na žurnu pomoć.

U nacionalnim medijima, nakon olujnog nevremena od 19. srpnja, spominjao se uglavnom grad Zagreb, Slavonija samo sporadično, iako se zna da je uraganski vjetar bio znato veći u cijeloj Istočnoj Slavoniji nego u Zagrebu.

Lanac dobrote u rukama djece

Nedugo nakon te prirodne katastrofe, djeca iz Cerne su jednom svojom akcijom oduševila Hrvatsku. U vrijeme ljetnih praznika (upravo kao u romanu Družba Pere Kvržice), djeca su samoinicijativno pokrenula humanitarnu lavinu. Njihova akcija se počela prepričavati, najprije po Cerni, zatim Županiji, a kada su novine 24 h (od 24. srpnja) i Jutarnji list (28. srpnja), objavili kratke reportaže o empatičnim mališanima, priča je postala dostupna čitavoj Hrvatskoj. Ljudi su masovno počeli dolaziti i podržavati pokretače inicijative i njihov lanac dobrote.

Dječak Luka Zirdum, glavni inicijator, dogovorio je s Jakovom, Tinom, Larom i Filipom kako će započeti prodavati svoje igračke ne bi li najprije pomogli onima koji su najviše stradali u Cerni, koji više nemaju niti krov nad glavom. Lukina mama, Ana Zirdum, izjavila je kako njihova obitelj od ranije daruje igračke jednom dječaku iz Osijeku, koji ih kasnije prodaje i tako prehranjuje mamu i sebe. Ovo je (još jedan) primjer kako djeca uče, najviše od svojih roditelja i to ne iz njihovih riječi, već iz njihovih djela.

Nedugo nakon Lukina prijedloga, mališani su posložili stolove na kojima su napisali: “Kupite igračku za nastradale u oluji”. Već prvog dana prikupili su više od 600 eura, koje su odmah dali Marku Grgiću, a kojemu je teško stradala kuća, koju su on i supruga neposredno pred nezapamćenom olujom završavali s renoviranjem.

Mališani svakodnevno, u svim vremenskim uvjetima, uporno prikupljaju novac za obnovu kućanstava koja su u olujnom nevremenu teško stradala. Tako je nastala cernička “Družba Pere Kvržice”. Naime Mato Lovrak, u romanu Družba Pere Kvržice je opisao djeca iz jednog malog mjesta okupila da bi obnovila zapuštenu vodenicu. I oni su kao cerovački mališani radili u vrijeme ljetnih praznika.

U razgovoru s ravnateljem osnovne škole u Cerovcu gosp. Matom Boškovićem, saznao sam, kako je škola ostala bez krova, kako su ogromne štete, te da planira školu od rujna “pretvoriti u građevinsku zonu i radni dio za svih 283 učenika” i najvažnije, bez oklijevanja, prihvatio moju ideju da prosvjetne vlasti iz Slavonije, od slijedeće školske godine, uvedu godišnju nagradu, pod nazivom Mališani iz Cerne. To bi bilo ne samo priznanje i nagrada dosadašnjim, malim humanitarcima, već i poticaj novim.

Loša vremena, iznjedriše male junake, koji probudiše humanost odraslih i pokrenuše zajedništvo i lanac dobrote. Duh Pere Kvržice još uvijek postoji, ali prvenstveno u materijalno siromašnim krajevima i/ili onim područjima gdje se događaju velike nevolje.

I Dario Miletić, u knjizi Učini što možeš, opisuje situaciju kada je jedan dječak nakon oluje ugledao mnoštvo ljudi koji su promatrali tone morskih zvijezda koje su na obalu izbacili ogromni valovi. Dječak je počeo spašavati zvijezde. “Što radiš, mali?” – upita ga jedan od promatrača. “Vraćam zvijezde u more, inače će uginuti” – odgovori dječak, ponavljajući iste radnje. “Ali, zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Ti ne možeš promijeniti stvari!” Dječak odgovori: “Za ove sam uspio promijeniti stvari.”

Čovjek je ostao zatečen, potom se sagne te sam počne bacati zvijezde u more. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu.” Dječak iz ove priče prvi je učinio iskorak i pokušao spasiti ono, što se spasiti može.

Slična ovome je i poruka filma Šalji dalje (Pay It Forward). To je priča o dječaku Trevoru (Haley Joel Osment), koji je zahvaljujući učitelju Simonetu (Kevin Spacey) osmislio pokret lančanog pomaganja.

Učenica Lejan osnovne škole iz Kaknja na kraju nastave umjesto kupovine haljine za “malu maturu” poklonila je novac djeci oboljeloj od raka. Na dan proslave došla u majici s natpisom “Novac dajem za djecu oboljelu od raka, a na maturu se može i bez haljine”. Djevojčica je umjesto pohvale, ostala bez pratnje, jer ju je majka njenog kolege ismijala i okarakterizirala kao “prosjački obučenu djevojku, koja je došla na maturu bez haljine.”

Svojevremeno je dvanaestogodišnji dječak Jasmin, koji je živio u teškoj neimaštini bez majke, (u blizini Kaknja) te prehranjivao braću i bolesnog oca od mlijeka jed(i)ne koze, gostujući u emisiji ‘Ispuni mi želju’, rasplakao voditeljicu koja mu je ponudila na poklon bicikl. U eter je izjavio: “Mene ne zanima ni bicikl, ni ništa drugo. Ja volim kozu, jer od nje imam mlijeka, a od bicikla nemam nikakve koristi”. Ubrzo je krenuo lanac dobrote, te je Jasmin dobio cijelo stado koza.

Što treba podržavati, njegovati i razvijati?

Jedan od pozitivnih efekata svih katastrofa koje su nas nakon rata zadesile, od poplava, koronavirusa, do potresa i zadnjih uragana, teba biti rehabilitacija vrijednosti suosjećanja, altruizma i solidarnosti te veličanje “malih” ljudi a velikih heroja. tako na promjer, udruga Ponos Hrvatske od 2005. godine, uz medijsko pokroviteljstvo, dodjeljuje jednom godišnje nagrade herojima – skromnim ljudima, koji su riskirajući vlastite živote pomagali drugima u nevolji.

Dobitnici te prestižne nagrade jesu pravi ponos Hrvatske. Bila mi je čast što sam u studenom 2021. bio članom žirija kod odabira te nagrade. Takvih akcija nikada nije dovoljno, a pomažućim ponašanjem pobjeđujemo sveprisutnu sebičnost.

Hrvatska je dokazala, da u katastrofama, imamo more junaka koji šire pomažuće ponašanje. Teška vremena su prilika da postanemo bolji ljudi. Vezano uz ovo, nedavno sam dobio preko aplikacije WhatsAppa intrigantnu poruku: “Teška vremena stvaraju jake ljude – jaki ljudi stvaraju lakša vremena. Laka vremena stvaraju nesposobne ljude. Nesposobni ljudi stvaraju teška vremena”.

Kao što se nasilje i zlo prenose kao virusi, (isto) tako “zaraznim” mogu postati dobra i pedagoški poučna djela. Za to se moramo potruditi, jer junaci su među nama. Odgojni procesi moraju biti primarno usmjereni na empatiju, solidarnost i altruizam. Na taj način bi se promoviralo, poticalo i otjelovilo altruistično ponašanje. Loša vremena trebaju nas usmjeravati na plemenite akcije u procesu lancu dobrote, koji nikada ne bi smio stati.
Zaključno: Bedem ljubavi i Ponos Hrvatske su prepoznate plemenite akcije, a sada predlažem dodjeljivanje pedagoške nagrade Mališani iz Cerne.

O autoru

Dragi čitatelji, obavještavam vas da sam nedavno otvorio svoj podcast koji je vidljiv na You Tube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik, a biti će emitiran dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom u 19 sati te neće biti duži od sedam minuta! Pozivam vas da se (besplano) preplatite.

* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.

Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.