“Kako je u javnom i političkom prostoru primjetan prijepor i dosta nejasnoća, mišljenja sam kako je potrebna još jedna šira rasprava.” rekla je o Istanbulskoj konvenciji u razgovoru za Jutarnji list Nada Murganić, ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike.
> Marinko Jurasić: Nada Murganić otvara put tome da i istospolni parovi posvajaju djecu
> Zašto je u svrhu zaštite obitelji i najboljeg interesa djeteta važno definirati obitelj?
U sjeni Obiteljskog zakona ostali su drugi dokumenti i zakonske izmjene koje su prihvaćene ili iz ovog Ministarstva upućene u javnu raspravu posljednjih mjesec dana. Vlada je krajem rujna prihvatila Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, koja je u potpunosti usklađena s Istanbulskom konvencijom. Na početku mandata rekli ste da ćete se posvetiti njezinoj ratifikaciji. Imate li i danas isti stav?
– Sam naziv Konvencije – Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji – govori koja joj je intencija. Zakon o ratifikaciji Konvencije je pripremljen u ovom Ministarstvu i prošao je javnu raspravu. Prijepor je nastao oko pojma rod – pojma koji u hrvatskom zakonodavstvu egzistira već godinama. Već dugo imamo zakon koji zabranjuje diskriminaciju prema spolu i rodu – dakle, odvaja spol i rod.
Kad bi, prema vašem mišljenju, Konvencija trebala biti ratificirana?
– Kako je u javnom i političkom prostoru primjetan prijepor i dosta nejasnoća, mišljenja sam kako je potrebna još jedna šira rasprava.
> Nino Raspudić: Kad će pas u Obiteljski zakon?
Novi Obiteljski zakon radio se godinu i pol, na njemu su radila 33 ugledna stručnjaka, od čega sedam profesora Obiteljskog prava na čelu s dr. Dubravkom Hrabar, tadašnjom dekanicom zagrebačkog Pravnog fakulteta, a prijedlog zakona nije uspio izdržati ni 24 sata javne rasprave. Što se dogodilo?
– Dogodilo se to da je javnost opravdano uznemirila činjenica što je prijedlog Obiteljskog zakona želio definirati obitelj, i to nespretnom i manjkavom definicijom iz koje su u konačnici izostavljene mnoge obitelji. Zbog toga izražavam iskreno žaljenje i ispričavam se svima povrijeđenima, a osobito parovima koji su tijekom života izgubili djecu. U ovoj kratkoj javnoj raspravi građani su jasno pokazali da su emotivno vezani za pojam obitelji i s pravom smatraju da im nitko nema pravo reći što je to obitelj. To je emotivna kategorija, može se odnositi na daleki krvni rod, na osobu s kojom uopće nismo u srodstvu ili nekoga tko živi na drugom kraju svijeta. Zbog toga je definicija u doradi izbačena u potpunosti. No, naglašavam da se i dalje ne radi o konačnoj verziji zakona. Kad dovršimo s preinakama, o njima će se razgovarati i usuglašavati s partnerima i Vladom.
> Novi ustavni sudac – po mjeri HDZ-a – najavljuje izjednačavanje istospolne veze sa brakom!
Kako vam je ranije promakla ta definicija?
– Ministar ne može – niti smije – sam napisati zakon, ključno je da konzultira struku i da joj vjeruje. Radna skupina je sastavljena od vrhunskih stručnjaka – sedam profesora Obiteljskog prava, još dvije profesorice sa Studija za socijalni rad, bivša pravobraniteljica za djecu, sutkinja Vrhovnog suda, praktičari… Kad se pojavila ideja o definiciji obitelji, smatrala sam da treba vjerovati autoritetu, struci i njihovim procjenama. No, ne namjeravam svaljivati krivicu na bilo koga drugoga. Recimo da sam na teži način uvidjela da dio stručnih krugova bitno drugačije doživljava određeni zakonski tekst od građana na koje se odnosi.
Je li Radna skupina raspuštena ili i sada radi na doradi Zakona?
– Zakon je službeno u javnoj raspravi bio manje od 24 sata, ali je ostao prisutan u javnosti i nakon povlačenja, što se pokazalo dobrim: pomoglo nam je da detektiramo i ostale odredbe koje ‘žuljaju’ građane. Intencija ovog Ministarstva je da napravimo kvalitetni, dugotrajniji Obiteljski zakon koji će objediniti sve dobro iz prijašnjih zakona i biti nomotehnički uređen i čitljiv ne samo stručnjacima nego i građanima na koje se odnosi. Nakon povlačenja prijedloga Zakona, krenuli smo u doradu, i to s jednim dijelom Radne skupine, koji se odnosi na članove iz Ministarstva, te službenicima Ministarstva. Kad dovršimo preinake, prezentirat ćemo ih cijeloj Radnoj skupini s ciljem da se oko njih usuglasimo.
Budući da će novi prijedlog Zakona biti bitno izmijenjen, što ako se ostatak Radne skupine, osobito profesori Obiteljskog prava, s njim ne usuglase?
– Vidjet ćemo postoje li realni razlozi za neslaganje i postoji li način da ih uklonimo. Oko izbacivanja definicije obitelji smo se, recimo, već drugi dan vrlo brzo složili. No, u konačnici je jasno da je Ministarstvo to koje će uputiti u javnu raspravu prijedlog Zakona za koji smatra da je najbolji i da će, jednako tako, Ministarstvo snositi posljedice.
Koje su najvažnije preinake Zakona u odnosu na povučeni prijedlog?
– Ima ih dosta. Važno nam je u središte Zakona staviti zaštitu djece – sve djece na isti način, i bračne i izvanbračne.
Hoće li izvanbračne i bračne zajednice u potpunosti biti izjednačene te hoće li moći posvajati djecu po istim uvjetima?
– Hoće.
Ima li još izmjena vezanih za posvojenje?
– Ima. Izmijenjena je sama definicija posvojenja, kojem je prvenstveni cilj pronaći najbolju moguću obitelj djetetu bez roditeljske skrbi. Izbačena je zabrana provođenja probnog perioda između posvojitelja i posvojenog djeteta, jer takav period u prvom redu može koristiti starijoj djeci da dobiju priliku i ‘odustati’ ako se ne snađu u novoj obitelji. Pripremu posvojitelja moći će raditi i udruge, a ne samo obiteljski centri.
Na kritike dijela stručne javnosti, ali i koalicijskih partnera, naišle su izmjene odredbi o razvodu bračnih drugova s djecom. Predviđalo se posredovanje i mirenje bračnih drugova, umjesto savjetovanja o daljnjoj skrbi za djecu, izbačena je obaveza sastavljanja roditeljskog plana, a propisano je i da se razvod ponovno pokreće na sudu, a ne na centru za socijalnu skrb.
– Posredovanje je izbačeno te je uvedena obaveza roditeljskog informiranja i savjetovanja, čime smo i nazivom dali do znanja da nam je prvenstveno cilj postići dogovor o skrbi za djecu, a ne pomirenje partnera koji su se odlučili rastati. Na takvo će savjetovanje ići i bračni drugovi u čijoj zajednici postoji sumnja na nasilje, ali će se savjetovanje sa svakim od roditelja obavezno obavljati zasebno, kako bi stručni radnici mogli realno sagledati situaciju i utvrditi na koji način je najbolje urediti skrb za dijete nakon razvoda. Ono će svakako biti dostupno i izvanbračnim zajednicama koje trebaju pomoć nakon raskida. Što se tiče plana o roditeljskoj skrbi i pokretanja razvoda na centru za socijalnu skrb – mišljenja su, čini se, podijeljena. Većina suradnika s kojima smo radili na preinakama smatra da je bolje pokrenuti razvod na sudu jer se time izražava ozbiljnost namjere, a tek potom ići u centar na roditeljsko informiranje. Roditeljski plan je pak jako dobro zamišljen, ali praktičari kažu da forma često nadiđe sadržaj i da se roditelji na brzinu dogovore, a nakon toga se ne pridržavaju plana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa