Minuta šutnje za majku hrabrost: Tko je bila Serafina Lauš?

Hrvatski Sabor danas je minutom šutnje odao počast preminuloj Serafini Lauš, ženi koja je u ratu u BiH izgubila tri sina i supruga. Serafina je bila simbol patnje, ali i hrabrosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Na inicijativu zastupnika Nikole Grmoje (Most), s kojom se složio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, zastupnici su na početku plenarne sjednice minutom šutnje odali počast Serafini Lauš, simbolu stradanja Hrvata u Središnjoj Bosni.

Pripadnici Armije BiH su ubili njezina tri sina i supruga tijekom ratnog vihora u BiH.

“Ponizno molim da odredite minutu šutnje s obzirom na to da je jučer preminula Serafina Lauš, Hrvatica iz Travnika koja je izgubila tri sina i supruga u Domovinskom ratu, a i sama je bila u logorima”, rekao je Grmoja.

Predsjednik Mosta naglasio je kako bi to bilo primjereno s obzirom na to da je, Serafina Lauš simbol stradanja Hrvata u BiH, “kao što je to Kata Šoljić u Hrvatskoj”.

>(Ne)kažnjeni zločini Armije BiH: Ubojstva civila, djece, silovanja…

Iako ovaj način nije po dogovorenim pravilima, predsjednik Sabora Gordan Jandroković prihvatio je molbu pa su zastupnici minutom šutnje odali počast preminuloj.

“Dat ću minutu šutnje, ali znate da postoji pravilo i molba prema svim zastupnicima da ako imaju takvu inicijativu da se dogovorimo prije sjednice”, kazao je Jandroković.

Tko je bila Serafina Lauš?

Serafina Lauš, rođena Kozina, preminula je u četvrtak 16. travnja 2026. godine. Rođena je Travniku, a njen život ostao je duboko obilježen osobnom i obiteljskom tragedijom tijekom ratnih događanja u Središnjoj Bosni.

Lauš u lipnju 1993. godine, u napadu Armije BiH, izgubila trojicu sinova – Dragana (1959.), Fabijana (1961.) i Miroslava (1971.), kao i supruga Ivu (1939.). Osim toga, i sama je bila žrtva Armije BiH. Osim u logoru u Ćuklama, bila je zarobljena i u Zenici jedanaest mjeseci.

O svojoj tragediji Serafina je govorila za portal Dnevnik.ba 2017. godine.

Ispričala je kako je rodila jedanaestoro djece. Jedno joj je preminulo kao dijete, rat joj je oduzeo trojicu sinova i muža. Dvojica, od trojice, poginulih sinova obitelji Lauš, u trenutku pogibije, imali su zasnovane obitelji, po četvero djece. Sarafina ima još tri sina, četiri kćerke, 26 unučadi i 10 praunučadi. Obitelj, uglavnom, raseljena po europskim zemljama.

>Glasnović podsjetio na pokolj Armije BiH u Križančevu Selu: ‘U slavu Uzvišenog Allaha’

„Ne tražim ništa, ne treba meni odšteta, nikakve pare, samo pravda, znadem ko mi je dicu pobio, i oni znaju, teško čekaju da i ja još umrem“, rekla je Sarafina.

Rekla je kako Omer Luković, Jasmin Luković, Avdo Delić iz Ćukala i Safet Dejić iz zeničkog sela Stranjani, mogu dati brojne odgovore.

Kuću su joj pripadnici Armije BiH zapalili jer se, kazala je, nisu mogli dogoviriti tko će zauzeti.

‘Sve bi im halalila samo da su djeca živa’

Ispričala je i kako je njenog sina Miroslava, tada dvadesetdvogodišnjaka, navodno netko htio spasti.

„Bili smo zarobljeni svi u toj garaži, izveli su ga, odveli ga, izveo ga Dejić Safet, jedan mu k’o biva rek’o da bježi da ga ne ubiju, poslije se čulo, strijeljali su ga, to je bilo sve na uranku“.

Na pitanje zašto nije s obitelji nakon rata otišla u Hrvatsku ili u treće zemlje Sarafina je rekla da ne može nigdje drugo nego u Bosni, bez obzira na to koliko je sve boli.

>8. lipnja 1993. Travnik – mudžahedini, Armija BiH i najveći zločin nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini

„Kud god da odem, ne bi mogla živit’ nigdi drugo nego u Bosni. Veže me zemlja. Zjapi sve prazno, narod nam izgino, krave pokrepale, ljudstvo se istribilo, al’ nek’ svak’ upamti, i naši i nji’ovi, di god tuđe otmeš, nema sreće, znaj“, kaže Sarafina.

„Sve bi im i halalila i pripisala, i kuću tu i njive sve, samo da su mi moja dica živa“, zaključila je Sarafina Lauš u razgovoru 2017.

Udruge braniteljA: Serafina Lauš nije dočekala pravdu

Povodom njene smrti obratila se i Koordinacija udruga Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u BiH. Ističu kako je njena životna priča trajni podsjetnik na jednu od najtežih tragedija koja je pogodila Hrvate tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

“U samo nekoliko dana lipnja 1993. godine izgubila je supruga i trojicu sinova – zarobljene i potom ubijene. Sinove Dragana, Fabijana i Miroslava, te supruga Ivu. Sama je prošla kroz zatočeništvo, poniženje i neizrecivu bol, ali nikada nije prestala tražiti istinu i pravdu. Njezina borba bila je borba majke, ali i borba za dostojanstvo svih nevinih žrtava.

Središnja Bosna, a osobito Lašvanska dolina, proživjela je stradanja koja se po svojoj brutalnosti i razmjerima mogu usporediti s Vukovarom. Ipak, za razliku od nekih drugih mjesta stradanja, mnogi zločini nad Hrvatima u ovom području i dalje su bez pravde, bez kazne i bez istine”, poručili su.

>Zločini Hamasa podsjećaju na nekažnjene zločine Armije BiH i mudžahedina nad Hrvatima

Dodaju kako je njena smrt podsjetila na pitanja na koje i dalje nema odgovora:

“Kako je moguće da domaće pravosuđe, unatoč svjedočenjima i saznanjima, nije uspjelo procesuirati odgovorne za ubojstvo njezine obitelji?
– Zašto su počinitelji, za koje se godinama znalo, ostali izvan dosega pravde?
– Kako je moguće da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, pred kojim je Serafina Lauš svjedočila, nije osigurao pravdu u ovom slučaju?
– Je li riječ o propustu, nemaru ili svjesnom zataškavanju zločina nad Hrvatima?”, navode.

Dodaju kako ovakvi slučajevi ostavljaju duboku sumnju u vjerodostojnost pravosudnih institucija i međunarodnih mehanizama koji su trebali donijeti pravdu i pomirenje.

“Umjesto toga, svjedočimo bolnoj tišini i sramotnom zataškavanju. Serafina Lauš nije dočekala pravdu. To je poraz ne samo pravosuđa, nego i društva u cjelini.

Naša je obveza da njezino ime i njezina patnja ne budu zaboravljeni. Naša je dužnost nastaviti tražiti istinu i pravdu za sve nevine žrtve, bez obzira na vrijeme koje je prošlo. Neka njezina snaga, dostojanstvo i ustrajnost budu trajni putokaz svima nama”, zaključili su.

Izvor: narod.hr