“Tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje”, poznati je citat koji na najbolji mogući način prikazuje domaću političku scenu u razdoblju za nama. Posebno se to zorno može oslikati na sudbini Andreja Plenkovića i HDZ-a koji su u manje od godinu dana prošli put od neprikosnovenih izbornih pobjednika na parlamentarnim i europskim izborima do rezultatske katastrofe na predsjedničkim izborima. Ako izuzmemo neke političke okolnosti koje im nisu išle u prilog, glavni razlog rezultatskog posrtaja na netom završenim predsjedničkim izborima jest loš kandidat Dragan Primorac, njegova još lošija kampanja, a za sve je to po zapovjednom lancu najodgovorniji onaj koji ga je poslao u tu utrku – Andrej Plenković. Da stvar po HDZ bude još opasnija, samo nekoliko mjeseci nakon Primorčevog debakla slijede lokalni izbori s više stotina zahtjevnih političkih utakmica.
Najbitnija od njih, po čijem će se rezultatu mjeriti stranački uspjeh na cijelim lokalnim izborima, bit će ona za Zagreb u kojoj bi prema dosadašnjim najavama HDZ trebao predvoditi Mislav Herman. Kandidat je to po Plenkovićevom guštu – uglađen, pristojan, centristički i proeuropski orijentiran, ali bez stvarnog političkog kapitala i naznaka da bi ga mogao steći.
Pritisnut rastom nezadovoljstva unutar stranke nakon nedavnog poraza, Plenković bi ipak mogao popustiti i u utrku poslati nekog s većim izgledima za drugi krug o kojem HDZ-ovci sanjaju već desetljećima.
O jednom imenu već se glasno nagađa…
Idući tjedni bit će ključni.
>Nudi li Plenković namjerno loše kandidate za predsjednika države i gradonačelnika Zagreba?
Odabir Hermana pokazatelj je kontinuiteta
Mislav Herman obnaša dužnosti zastupnika u Gradskoj skupštini i predsjednika gradske organizacije HDZ-a.
Izbor Hermana, kojeg mnogi Zagrepčani ni ne prepoznaju i koji se ni s čim u dosadašnjoj političkoj karijeri nije istaknuo, iz današnje perspektive četiri mjeseca uoči izbora u mnogočemu podsjeća na ranije izbore kandidata HDZ-a.
Takva je praksa počela, budimo pošteni, još daleko prije ere Andreja Plenkovića.
Od 2009. kada je uveden izravan izbor gradonačelnika HDZ-ovi kandidati u Zagrebu, redom Jasen Mesić, Margareta Mađerić, Drago Prgomet i Davor Filipović, nisu uspjeli ući u drugi krug.
Dapače, osvajali su mizerne postotke (za stranku snage HDZ-a) koji su vrlo često bili manji od postotaka koje je dobivala HDZ-ova lista za Gradsku skupštinu.
Razlog leži u nedostatku njihove prepoznatljivosti među Zagrepčanima, što je posljedica manjka političke karizme i talenta, ali i sustavnog političkog rada.
Što može Herman na izborima?
Mislav Herman po zanimanju je liječnik, a u političkom životu HDZ-a aktivan je još od kraja devedesetih godina i svojih studentskih dana.
U lipnju 2017. ušao je u Gradsku skupštinu, a u listopadu 2020. izabran je za predsjednika zagrebačke Gradske organizacije HDZ-a. Na tom je mjestu zamijenio Andriju Mikulića, koji je imenovan za glavnog državnog inspektora.
Od tada, iako često u javnosti istupa u ime HDZ-a oko gradskih tema, Herman se nije uspio ozbiljnije nametnuti kao Tomaševićeva alternativa.
Njegova (ne)prepoznatljivost i skromna snaga osobnog brenda nije nešto što ulijeva povjerenje da bi HDZ mogao ostvariti neki iole respektabilniji rezultat koji im je, posebno u kontekstu Primorčevog debakla, nasušno potreban.
>Mislav Herman bit će HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba
Jednostavno, za dobar rezultat HDZ-a na “gostujućem” zagrebačkom terenu potrebno im je nešto izuzetno, neki kandidat koji svojim osobnim društveno-političkim kapitalom donosi više od same HDZ-ove markice.
Herman to zasigurno nije.
Za ilustraciju Herman je na parlamentarnim izborima 2024., nakon 4 godine na čelu zagrebačkog HDZ-a, osvojio tek 2.332 preferencijalna glasa na HDZ-ovoj listi u VI. izbornoj jedinici (zapadni dio Zagreba).
U prilog mu ne ide niti činjenica koja mu se periodički medijski izvlači – njegova je majka Vinka Luetić Herman bila osuđena na zatvorsku kaznu od godinu i četiri mjeseca zbog primanja mita.
Može li si Plenković priuštiti još jedan poraz?
S obzirom na navedeno, pred Plenkovićem je odluka: Inzistirati na Hermanu pod cijenu rezultatskog debakla ili ga što prije, bez puno “buke i galame” zamijeniti s nekim biračima atraktivnijim kandidatom.
Povijest nas uči da, ma koliko pokušavali, loš rezultat u Zagrebu percepcijski neće “oprati” niti više desetaka pobjeda u manjim sredinama.
A zapamtimo percepcija je ona koja u politici nagrađuje ali i figurativno rečeno pokapa.
Plenković se dosad pokazao kao vođa koji rijetko mijenja svoja mišljenja ma kako unutarstranački pritisak kao i onaj iz javnosti bio jak (npr. slučaj Turudić…).
Ipak, pozicija gradonačelnika Zagreba mogla bi biti iznimka jer bi se Hermanov izvjesni uvjerljivi poraz percepcijski snažno vezao baš uz Plenkovića.
Imidž gubitnika posljednje je što netko u politici želi pa nije nemoguće da su se telefonske linije između Plenkovića i nekog političkog kapitalca već užarile.
U tom se kontekstu sve glasnije spominje politički “comeback” bivšeg ministra financija Zdravka Marića…
Tekst se nastavlja ispod oglasa