U Zagrebu se održava tzv. “polusatna antiratna akcija”, kojom se ponavljajući velikosrpsku retoriku u centru grada napada oslobodilačka akcija Oluja i sama Hrvatska. Akciju organiziraju i priopćenje potpisuju Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb), Inicijativa mladih za ljudska prava (Zagreb), Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo), Ženska mreža Hrvatske. Neke od tih udruga dijelom su financirane iz državnog proračuna ili iz Grada Zagreba, kojem je na čelu Tomislav Tomašević iz Možemo.
Što su naveli u priopćenju?
Kako navode organizatori, akcija se održava “u znak sjećanja na naše sugrađane, državljane ove zemlje ubijene i protjerane tijekom i nakon vojne operacije Oluja”.
“Akcijom izražavamo solidarnost sa svim žrtvama rata i sa svim žrtvama zločina počinjenih u naše ime. Za vrijeme i nakon operacija Oluja pripadnici Hrvatske vojske i policije te civili počinili su veliki broj zločina nad srpskim stanovništvom RH, a da najveći broj tih zločina nikada nije procesuiran.
Prema procjenama civilnog društva, tijekom i nakon Oluje ubijeno je više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Hrvatsku je tada napustilo oko 150.000 njezinih građana, čiji je povratak godinama bio sustavno otežavan i onemogućavan”, navodi se u priopćenju
Navode da su ” tijekom i nakon Oluje ubijeni Srbi, da su protjerivani i da je njihova imovina pokradena i uništena” te se navodi da postoji “državno poricanje činjenica”.
“Suprotstavljamo se državnom poricanju činjenica te ukazujemo i upozoravamo na to da su tijekom i nakon ove operacije ubijeni naši sugrađani srpskog etniciteta, njihova je imovina pokradena i uništavana, članovi njihovih obitelji su protjerani, a povratak im je de facto onemogućen. Društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti, nema perspektivu mirne budućnosti. Zahtijevamo procesuiranje počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon Oluje. Zločini u Oluji su odgovornost hrvatske države”, stoji u priopćenju.
“Neshvatljivo nam je neodgovorno ponašanje hrvatskih političara prema suočavanju s prošlošću. Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama ovih zločina, prema ljudima koji su ubijeni. Za nas kao predstavnice/ke civilnog društva, suočavanje s Olujom treba biti put pomirenja, a ne put razdora. To ne treba biti put slavlja, nego put razumijevanja. Sve dok se ne suočimo s ratnim zločinima u Oluji, nemamo pravo upirati prste u druge”, navodi se još u priopćenju.
Neke udruge financirane i iz Grada Zagreba
Zanimljivo je da su neke od ovih udruga financirane iz državnog proračuna, neke iz fondova EU-a, a neke i iz Grada Zagreba, kojem je gradonačelnik Tomislav Tomašević iz Možemo.
Tako npr. Centar za žene žrtve rata – ROSA još nema objavljeno izvješće za 2021. godinu na svojim stranicama, ali prema Registru neprofitnih organizacija vidljivo je da se obilno financiraju iz državnog proračuna, ali i da su dobili 138.000 kn iz lokalne samouprave za razliku od 45.000 koje su dobili 2020. Iako još nema detaljnih podataka, iz javno dostupnih izvora moguće je potvrditi da su dobili od Grada Zagreba u 2021. godini: za “Psihosocijalna pomoć i podrška azilanticama – žrtvama nasilja i štetnih tradicijskih praksi” 10.000 kuna, za “Njena budućnost je ravnopravnost!” 20.000 kn, za “Program podrške ženama koje su preživjele rodno/spolno utemeljeno nasilje” 58.000 kuna, za Financijska potpora za za podmirenje troškova edukacija za savjetodavke u savjetovalištima i skloništima za žene žrtve nasilja 20.000 kuna i za Program podrške ženama koje su preživjele rodno utemeljeno nasilje (trgovanje ženama, silovanje u ratu, prostitucija) 25.000 kuna.
Inicijativa mladih za ljudska prava uglavnom se financira iz državnog proračuna i iz fondova EU.
Ženska mreža Hrvatske nema objavljenih izvješća još od 2014. godine, kao ni Centar za građansku hrabrost.
Je li Tomašević podržao ovu “akciju”?
Prisjetimo se, Tomašević je u svibnju intervenirajući u nadležnim uredima zabranio podizanje zastava Hoda za život. Inače, izdavanje pozitivnog mišljenja za podizanje zastava Hoda za život nije bilo u nadležnosti gradonačelnika Tomaševića. Iz Grada su informirali Hod za život da je gradonačelnik retroaktivno promijenio proceduru za izdavanje dozvola za postavljanje zastava i naložio da je ubuduće za stavljanje zastava potrebno njegovo osobno odobrenje.
> Zagrebački gradonačelnik Tomašević zabranio zastave Hoda za život, pa objesio LGBT zastave
Tomašević je tada poručio i:
“Kao gradonačelnik, odlučujem kojim ću događajima biti pokrovitelj i pokroviteljstvo odobravam za one događaje koji su u skladu s politikom gradske vlasti. Također, kao gradonačelnik dajem finalnu suglasnost na mišljenja gradskih zaposlenika vezano za projekcije na fontanama te za postavljanje zastava na gradske jarbole”.
Nešto poslije pojavile su se LGBT zastave. Pitanje je podržava li Tomašević i ovu “akciju” širenja velikosrpske retorike?
Vojno-redarstvena operacija Oluja
Podsjetimo, u ranim jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. počela je Vojno-redarstvena operacija Oluja.
Nakon topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istovremeno iz 30 pravaca, na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu činile su gardijske brigade potpomognute specijalnom policijom MUP-a, hrvatskim gardijskim zdrugom, te domobranskim i pričuvnim postrojbama. To je operacija koju zbog njezine originalnosti i uspješnosti izučavaju brojni svjetski vojni analitičari.
> Ratne priče trinaest junaka Oluje iz svih krajeva Hrvatske: Nikada nećemo zaboraviti taj dan!
Poginuli i ranjeni
U akciji je poginuo 241 hrvatski branitelj, 1430 je ranjeno.
“Bez njihovog doprinosa, bez žrtve koju smo podnijeli, bez hrabrosti i odlučnosti bez mudrih odluka ne bismo imali tako briljantnu vojno redarstvenu akciju kao što je bila Oluja”, istaknuo je Tomo Medved, ministar branitelja.