Nepoznato o Oluji: Kako je General nadmudrio elitne francuske i britanske specijalce koji su htjeli spriječiti Oluju?

Split, 28.4.2017 - U povodu 26. obljetnice osnutka 4. Gardijske brigade položeni su vijenaci u Spomen kapelici Sv. Križa na Draèevcu. Na fotografiji Ante Gotovina, ministar obrane Damir Krstièeviæ i ministar branitelja Tomo Medved. foto HINA/ Mario STRMOTIÆ/ ms

U tom trenutku bihaćka je enklava s oko 150.000 ljudi bila pred padom, završavao je i genocid u Srebrenici, pa se i međunarodna politika pitala zašto britanski specijalci ne krenu tamo u osiguranje mira, nego žele na Dinaru!?  

Napad pravca Dinare, i to tenkovima preko najvišeg planinskog vrha u Hrvatskoj, bio je potpuno iznenađenje i za zapovjednika vojske tzv. Srpske krajine, generala Milu Mrkšića, što je priznao to poslije i na suđenju u Haagu.

A u dolasku na Dinaru i na vrata Knina izuzetno važnu strateško-operativnu ulogu imao je General, junak filma hita hrvatskih kina – Ante Gotovina.

Najuspješnija akcija Hrvatske vojske, “Oluja” se temelji na uspješnoj vojnoj varci koja je u potpunosti uspjela i zbog koje je vojno vraćanje glavnine okupiranih hrvatskih krajeva i bilo obavljeno toliko brzo. Snage koje je vodio general Ante Gotovina prodrle su rano ujutro 4. kolovoza 1995. pravcem preko Dinare i s leđa iznenadile snage pobunjenih Srba, piše vecernji.hr

Napad preko Dinare na Knin – zamisao generala Gotovine

Napad iz tog pravca, i to tenkovima preko najvišeg planinskog vrha u Hrvatskoj, bio je potpuno iznenađenje za zapovjednika vojske srpske krajine, generala Milu Mrkšića (priznao to poslije i na suđenju u Haagu). Tu zamisao da se preko Dinare matira protivnik Gotovina je smislio još 1992., kada je, kao zapovjednik snaga HVO-a, preuzeo obranu ugroženog livanjskog područja. Na uzvisini s pogledom na dugo Livanjsko polje i strme planinske vrhove koje ga okružuju s jedne i druge strane, prema svjedočenju člana ratnog stožera Dinka Batura, a u društvu generala Davora Domazeta Loše, Gotovina je u ljeto 1992. pokazao rukom prema Dinari i kazao: “Ovim ćemo putem osloboditi Knin.”

Morao je čekati tri godine da tu ideju i realizira. No, ako pobunjeni Srbi i njihovi generali Mrkšić i Mladić nisu očekivali prodor s Dinare, Britanci i Francuzi su ga “osjetili”. Njihovi političari i vojni zapovjednici UN-ovih snaga na terenu (BiH) dobro su vidjeli kojim pravcima Gotovina “čisti” okupirani teren i brzo su smislili kako bi prije Gotovine izbili na vrh Dinare i uspostaviti tzv. tampon-zonu. Formirane su i specijalne Snage za brzo djelovanje (RRF) s nekoliko stotina pripadnika britanskih i specijalaca francuske vojske. Dio tih snaga već se u lipnju rasporedio, a činile su ih dvije satnije britanskih Alphi i elitni francuski bataljun Bravo.

Francuski i britanski specijalci žele spriječiti Oluju zauzimanjem Dinare

Logorovali su u području Tomislavgrada i trenirali. U Zagrebu je brzo shvaćeno da ove snage imaju namjere blokirati oslobodilačke akcije Hrvata, a potencijalno pokušati opet posvaditi Hrvate s Armijom BiH. Predsjednik RH Franjo Tuđman zabranio je britanskim pojačanjima iskrcavanje s brodova u Splitu i Pločama “sve dok ne budu propisno označeni bijelom bojom i znakovljem UN-a”. Istodobno je s predsjednikom BiH dovršavao vojno-političku deklaraciju (Splitsku), kojom je HV “legalizirala” svoje akcije unutar BiH. Veliku ulogu u “ometanju” pomaka britansko-francuskih specijalaca odradio je tadašnji predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak koji je u dogovoru s Izetbegovićem (19. srpnja) zaustavio njihovo razmještanje dok se ne utvrdi koji im je mandat.

Provođeni su i diplomatski pritisci na RH, no SAD je čvrsto stao iza hrvatskog plana o oslobađanju zemlje.

General kreće u odlučnu bitku za Dinaru – gradove Glamoč i Grahovo

Gotovina je shvatio da se valja požuriti i na terenu riješiti diplomatske borbe. Sredinom srpnja 1995., u akcijama “Cincar 94”, “Zima 94”, “Skok 1” i “Skok 2”, uspijeva očistiti sjeverni i južni prostor duž Livanjskoga polja. Pred vojskom su stajala srpska uporišta – Grahovo i Glamoč. Pa Dinara s koje se Knin vidio kao na dlanu. U tom trenutku bihaćka je enklava s oko 150.000 ljudi bila pred padom, završavao je i genocid u Srebrenici, pa se i međunarodna politika pitala zašto britanski specijalci ne krenu tamo u osiguranje mira, nego žele na Dinaru!?

Tuđman i Šušak odlučuju za preokret – kreće napad na Knin

Tuđman i Gojko Šušak, u dogovoru s ministrom obrane SAD-a Williamom Perryjem, odlučuju se za preokret. Već 22. srpnja Tuđman i Izetbegović potpisuju Splitski sporazum o zajedničkim vojnim akcijama u BiH. Tuđman naređuje Zbornom području Split da s HVO-om 25. srpnja krene u napadnu operaciju “Ljeto-95”.

Gotovinine snage kreću i do 30. srpnja zauzimaju Bosansko Grahovo i Glamoč. Izbijaju na vrhove Dinare. Istodobno s napadnom Olujom počinju još dvije jednako važne, obrambene. U istočnoj Slavoniji operacija pod kodnim nazivom “Fenix”, na južnom bojištu “Zid”, kao preventiva mogućnosti napada snaga Miloševića.

Put za realizaciju Gotovinine varke kojom je dobiven rat više nitko nije stigao zatvoriti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/vecernji.hr