Prije par tjedana pročitala sam konačno knjigu Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića. Kako mi je tema izrazito odbojna a i knjiga nije pretjerano lagana za čitanje trebalo mi je neko vrijeme da je pročitam te na kraju treba reći da je knjiga samo potvrdila neugodne pretpostavke koje sam imala i prije nje. Ovo ljudima neće dobro sjesti ali zapravo je cijeli hrvatski nacionalni koncept kakav danas njegujemo produkt ozbiljnih nastojanja tj infiltracije masonskog pokreta s kraja osamnaestog stoljeća na prijelazu u devetnaesto u hrvatsko plemstvo. Otac grofa Janka Draškovića, inače autora političkog programa Ilirskog pokreta Disertacije bio je prvi istaknuti hrvatski mason. Krajnji je cilj bio stvoriti odmetnuti tj buntovni element i pokušati iščupati hrvatski narod iz snažne katoličke monarhije u kojoj je stoljećima egzistirao, piše Nikolina Nakić.
Kako je u devetnaestom stoljeću i mađarski narod bio zahvaćen nacionalizmom, mađarska hegemonija u vidu prisvajanja hrvatskog teritorija samo je pogurala Hrvate van u nešto što su smatrali novim početkom, a zapravo je bila krvava kupka XX stoljeća, najtragičnijem dobu naše povijesti.
Možete se smijati plaštu i čekiću Nikice Gabrića i cijelom tom Fašniku prije Fašnika no iza cijele te ekipe, i njegove francuske i Hanžekovićeve britanske frakcije kriju se dva i pol stoljeća predanog rada na razdvajanju hrvatskog naroda od njegove srži i ključa opstanka – katoličanstva.
Ovo ismijavanje montipajtonskih hrvatskih masona koji se u javnosti prepucavaju poput piljarica na placu možda i nasmijava javnost koja podastire duhovite komentare kako smo eto uspjeli razbucati i ono što Francuzi nisu uspjeli u tri stoljeća – to je samo privid. Njihov izlazak u javnost duboko je promišljen i kontroliran a perjanice tih i takvih istupa su „ korisni idioti ” poput Nikice Gabrića. Kao i uvijek, stvarna moć krije se u najvišim ložama koje nisu toliko orijentirane na uspjeh u društvu koliko na borbu protiv vjekovnog neprijatelja – Katoličke crkve. U međuvremenu se masonski grebatori nižih stupnjeva međusobno svađaju na infantilan način želeći u javnosti ostaviti dojam o ranjivosti i dobrohotnosti.
Dok nam Gabrić iznosi podatke da su oni tek jedna od udruga, poput udruge Franak ili Blokiranih, humanističkih filantropa, intelektualaca kojima je jedina dobrobit napredak društva u svim segmentima, svrha je peglanje imidža u javnosti gdje eto i sam predsjednik Milanović daje izjavu o tome kako su ga zvali, ali je odbio zbog pogrešne percepcije javnosti prema njima. Radi se o stvaranju statusa žrtve gdje se buduće članove time poziva da se pridruže ovom filantropskom društvu. Njihova mjesta za regrutaciju uvijek su bili Rotary i Lions klubovi.
Istina je da su oni iz sjene duboko inkorporirani u sve pore društva, premreženi u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti – njihova imena nećemo saznati jer su oni sive eminencije ove države, a istaknuti masonski pojedinci samo su smokvin list koji ima zavarati hrvatsku javnost.
Jedno su međutim smetnuli s uma, a to je duboka ukorijenjenost katoličanstva u Hrvata. Masone su možda zavarali mediji i glasna manjina pa su pomislili da su se Hrvati udaljili od Katoličke crkve, ali se i te kako varaju. U kojoj mjeri, bliska budućnost će pokazati. Kako je rekao veliki pisac Michael O Brien u knjizi o Hrvatima Otok svijeta – Hrvati nikada nisu molili svi, ali ih je uvijek molilo DOVOLJNO. Dovoljno i da bi se srušile sile iz dubina pakla, a to masoni jesu koliko god tvrdili suprotno.
“Mi moramo u potpunosti srušiti i pobijediti katolicizam!”, piše u biltenu francuske lože Velikog Istoka Francuske iz 1895.
“Prije svega, mora biti uništena religija”, izgovoreno je na Slobodnozidarskom kongresu, u Parizu, 1900. godine.
Etape borbe su sljedeće:
Prvo je trebalo raskopati višenacionalne katoličke monarhije jačanjem nacionalnih pokreta u devetnaestom stoljeću.
Druga etapa je slabljenje nacija i patriotizma kroz guranje ideje globalizma , otvorenih granica, tzv bratstva među ljudima i razbucavanjem osnovnih ćelija društva koje djeluju integrativno : država i obitelj, te guranje jedne svjetske religije.
Ne nasjedajte tako na blagoglagoljivost hrvatskih masona od kojih je većina tamo zbog pohlepe i želje za hvatanjem što moćnije pozicije u društvu. Oni skriveniji provode ono radi čega je ovo tajno društvo i osnovano. Prividno se možda čini da pobjeđuju, ali kako kaže mudra izreka. na kraju bitke se mrtvi broje.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
