Nino Raspudić: I kad bi pronašli uvjerljivog lidera, iz HDZ-a bi morali letjeti svi koji su glasovali za Istanbulsku, opstruirali referendum…

Foto: Narod.hr

Muškarci su oduvijek skloni jedni drugima pri srdačnom pozdravljanju prišivati animalne nadimke – gdje si lave, kako si tigre, šta ima zmaju, živio sokole. HDZ-ovci se navodno od nedjelje pozdravljaju sa – gdje si labude, piše Nino Raspudić za Večernji list u kolumni koju djelomice prenosimo.

U izbornoj noći, nakon hladnog tuša konačnih rezultata naglo se raspao tulum u HDZ-ovu stožeru, a u sitne sate se u kadru ukazao misteriozni analitičar Robert Kopal, kojeg otada zovu Ukopal. Dotjeran i pomalo misteriozan muškarac, poput Georgea Michaela u kasnim danima, na novinarsko pitanje gdje su pogriješili u procjenama rekao je da im se dogodio “crni labud”. Tako je, sad već legendarna, metafora ušla u hrvatski politički govor i obilježila postizborni tjedan.

Izraz “crni labud” proslavio je Nassim Nicholas Taleb, pomodni teoretičar koji je tim kič-terminom označio događaj koji odstupa od očekivanog pa ga je teško predvidjeti, a na koncu ima katastrofalne posljedice. Povod mu je bila financijska kriza 2008.

No za Plenkovićev lijevi HDZ u svemu ovome nije bilo ničega neočekivanog, pa bi se prije, umjesto o labudu, moglo govoriti o noju, jer su se tako ponašali, s glavom u pijesku odbijajući vidjeti stvarnost. Kopal je nakon bisera o crnom labudu otišao i korak dalje ustvrdivši: “Kad se pogleda Europu, događa se puno teško predvidljivih stvari”.

Istina je sasvim drugačija. Diljem Europe dogodilo se ono što je svakome iole upućenom, sa zrncem zdravog razuma bilo jasno da će se dogoditi. Salvini je trijumfirao u Italiji, Le Pen u Francuskoj, Farage u Britaniji, učvrstili se Orban u Mađarskoj i PiS u Poljskoj, u Njemačkoj su CDU i SPD zbrojeno izgubili dvadeset posto biračkog tijela, AFD je ostao stabilan, a nabujali su Zeleni, prema kojima sada glavinjaju dezorijentirani birači. Dakle, ta iznimno rijetka pojava “crnog labuda” dogodila se “samo” u Britaniji, Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj i nizu drugih zemalja.

Prije bismo rekli da je riječ o bijelom labudu, crnoj vrani, plavom nebu, zelenoj travi, žutoj banani, a HDZ-u se, od labuđih metafora, uz ispriku čitateljima, dogodilo jedino “mudo labudovo”.

Misleći da ga narod voli u jednakoj mjeri koliko se voli sam Plenković je, za razliku od ovaj put iznenađujuće zrelog Bernardića, biračima servirao listu poluanonimaca, čime je još jednom ponizio stranku i dugoročno uništio političke karijere nekoliko mladih ljudi koje je isturio da izginu, piše Nino Raspudić za Večernji list.

Što su mislili ti bleferi, koliko HDZ-ovo tradicionalno biračko tijelo može progutati? Oholo se godinama istovaraš po svojim biračima, a kad ti sve dođe na naplatu, to zoveš crnim labudom!

Posebno je dirljivo kako su plenkisti mislili da je dovoljno nekoliko dana pred izbore malo spomenuti 30. svibnja i Bleiburg i da će im zbog toga biračko tijelo odmah zaboraviti Istanbulsku, Marakeš, HNS, Pupovca, otimanje referenduma i sve druge divote kojim su ga častili.

Precijenili su, dakako, i ushićenost naroda što imamo špicen-ćatu pod Merkeličinim pokroviteljstvom.

HDZ je ostvario najlošiji rezultat na nacionalnoj razini u povijesti, samo 22,72 %. Cinici kažu kako bi povratkom Jadranke Kosor na čelo stranke poboljšali rezultat barem jedan posto, jer su pod njom, za njih katastrofalne 2011. dobili 23,5 %. No aktualni Plenkovićev rezultat neusporedivo je gori od Kosoričina jer je ostvaren na odzivu od 30 %. Budući da je u tome već ispucana sva klijentelistička glasačka mašinerija, na parlamentarnim izborima, s dvostruko većom izlaznošću, Plenkovićevih 22 % ide prema 15 %, ako ne i još manje.

Od nametanja Istanbulske konvencije pisao sam kako je Plenković politički mrtav, samo mu to još nitko nije rekao. Tko se sjeća sudbine Sanadera, Kosor i Karamarka, zna što slijedi. Kad je Plenković nakon objave rezultata obliven znojem i unezvijerenog pogleda konačno izašao pred okupljene u HDZ-ovu stožeru, nisam ni slušao što govori, već sam pozorno promatrao Jandrokovića iza njegovih leđa, koji nepogrešivo, kao svizac Phill njuši promjene klime. Pljeskao je Plenkoviću kratko i mlako, a onda se brzo odmaknuo od njega. Zaključak: od nedjelje Plenković više nije lovac, već je postao lovina.

Dojmljivo je kako su prosječne HDZ-ove ovčice krotke na koritu vlasti sve dok im ga puniš, no čim shvate da je vlast ugrožena pretvaraju se u bijesne pse koji su spremni rastrgati oslabjelog gazdu.

No što ako Plenkovića i skinu prije parlamentarnih izbora? Kako će uvjeriti svoje nekadašnje biračko tijelo da su preko noći postali drugačiji? Čak i kad bi pronašli uvjerljivog lidera, morali bi letjeti svi koji su glasovali za Istanbulsku, držali Plenkoviću ljestve za koaliciju s HNS-om i Pupovcem, svi koji su opstruirali referendum o promjeni izbornog zakona. Imaju li u vrhu stranke uopće još ikoga s ugledom u javnosti desnijoj od SDP-a?

Demografija i opća politička klima od Amerike pa do labudova u Europi čini svoje. Hrvatska je politički sve konzervativnija. Kandidat za predsjednika koji se pretežno obraća lijevom biračkom tijelu teško može dobiti predsjedničke izbore, omjer desnog i lijevo biračkog bazena je ugrubo 45-35, između su prosvjedni, ideološki nesvrstani i fluidni glasovi, koja trenutno skupljaju Kolakušić i Živi zid.

Dakle, jedni način da SDP dođe na vlast je koalicija s HDZ-om, prema čemu sve vodi ako Plenković ostane u sedlu. Pokazalo se kako na prostoru desno od Plenkovićeva HDZ-a postoji velik potencijal. Ali nedostaje lider i stožerna stranka. Suvereniste je Ruža Tomašić povukla do 8,52%., no predstoji im još puno rada da se učvrste na tom rezultatu, piše Nino Raspudić za Večernji list.

Sada je jasno i da bi s Marijanom Petir na čelu HSS-a bio ozbiljan faktor, a ovako se sveo na priljepak koji je svojim mrvicama IDS-u omogućio mandat, jednako kao i Glas. U Zagrebu je Amsterdamska koalicija na pogon Glasa, nasuprot velikim očekivanjima, doživjela potop, jednako kao i Bandićeva lista.

Najveći posredni gubitnik ovih izbora je Kolinda Grabar-Kitarović. Imala je peh da se taman priklonila Plenkoviću, a on riknuo.

Veliki gubitnik izbora su i agencije za istraživanje rejtinga, bolje rečeno za manipuliranje javnosti. Nakon što se zaboravilo na njihov debakl za prošlih predsjedničkih izbora, opet su postale sveprisutne u predizborno vrijeme, i opet su doživjele fijasko. Tako je HRejting HDZ-u davao 27,2, Ipsos 28,2, CroDemoskop 27,3 postotka, a dobili su 22,7.

Poslije objave rezultata su se poklopili ušima, ali ne treba sumnjati da će, kad se prašina slegne, opet izmiljeti u medije sa svojim mutnim poslom. Što će biti s HDZ-om nakon što su dobili “mudo labudovo”? Izgledno je da će pokušati rušiti Plenkovića na unutarstranačkim izborima, koje će on sada maksimalno otezati. Onaj tko prvi kaže – car je gol, tko prvi baci “kamen” izravne optužbe na Plenkovića bit će kandidat za njegova nasljednika. U međuvremenu, predviđam da će Plenkovićev HDZ naglo početi hrvatovati, blajburgijati i kmisariti. Tko im povjeruje, taj ih je i zaslužio, zaključuje Nino Raspudić za Večernji list.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.

*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr/Večernji list