“Oj, Imotski, da te nije, ne bi bilo reakcije…“, pjevalo se nekada u Imotskoj krajini, kraju koji je, uz susjede iz zapadne Hercegovine, bio glavno leglo „reakcionarnih snaga“ i otpora komunističkom režimu, ali istodobno i podneblje koje je dalo neke od njegovih stupova, od španjolskih boraca do najviših funkcionara poput Stipe Šuvara, piše Nino Raspudić za Večernji list, u kolumni koju djelomice prenosimo.
Sjećam se vozača Imoćana koji su, naslonjeni na autobus koji nas je potkraj osamdesetih kao osnovce vodio u obilazak spomenika NOB-a, pušili i, gledajući betonske mastodonte, uzdisali: „Šteta cimente…“
Prošli tjedan naciju je obišla vijest: „Kinez u Imotskom pjevao ustaške pjesme pa priveden“. Istini za volju, nije Kinez, nego Kinezi, točnije dvojica zagrljenih uz dirigiranje imotskog kolege, i nisu pjevali ustaške, već navijačku pjesmu “Neopisivo”. Istina, na kraju točke su dvojica Kineza pozdravila okupljene sa “Za dom spremni”, uz čudnu kretnju koja je započela salutiranjem rukom na čelu, poput partizanskog pozdrava, a onda se desnica ispružila u rimski, uz opće oduševljenje gospode u imotskom kafiću.
Snimati Kineza u takvoj izvedbi šala je na razini one kada se fotografira beba s cigaretom ili dvogodišnjak kako naginje pivsku bocu. Ljude koji su potpuno izvan konteksta i ne razumiju o čemu se radi iskorištava se za interne štosove. Snimku su Imoćani kasnije dijelili na društvenim mrežama, a onda se, razumljivo, našla i dežurna “dektiva” da to prijavi. Službeno se nakon toga dogodilo sljedeće: “Policijski službenici Postaje granične policije Imotski dovršili su kriminalističko istraživanje nad 60-godišnjim državljaninom Republike Hrvatske i 43-godišnjim državljaninom Republike Kine, provedenim zbog sumnje u počinjenje prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, temeljem zaprimljene dojave 1. veljače 2019. da su putem društvenih mreža objavljeni videozapis i fotografije na kojoj osobe pjevaju pjesme i ističu simbole kojima se remeti javni red i mir, odmah su poduzeti policijski izvidi.“
U skladu s izrekom „u Rimu se ponašaj kao Rimljanin“ Kinez se možda samo prilagodio lokalnim običajima. Umjesto da ga se navodi kao krasan primjer integracije, njega se progoni, iako krivnja nije njegova. Nadamo se da se njegovi sunarodnjaci neće prilagoditi lokalnim običajima u svemu, jer prema sadašnjem stanju stvari, završit će Pelješki most pola godine prije nego naši pristupne ceste.
Je li isto kad „Za dom spremni“ uzvikne Joe Šimunić pred punim stadionom ili Kinez u imotskoj birtiji? Kinez očito ne zna dobro hrvatski jezik, niti razumije sadržaj, a pogotovo kontekst, onog što govori. Očito nije svjestan ni pragmatične funkcije takve komunikacije, tj. ne zna da njome može i nekog povrijediti, a ne samo zabaviti. U ovom slučaju očito je riječ o pukom mehaničkom reproduciranju nekoliko riječi hrvatskog jezika kako bi ugodio svom lokalnom prijatelju i zabavio njegovo društvo. Bi li, primjerice, papagaj koji govori „Za dom spremni“, kazneno odgovarao? Ili njegov vlasnik, ili pak onaj tko ga je naučio? Ili, što bi bilo da je Imoćanin, koji ne zna kineski, memorirao i rekao 為家準備好了(Wéi jiā zhŭnbèi hăole) – u Šangaju?
„Sze Yat Lung, ustaša iz Hong Konga“, dreči na jučerašnjoj naslovnici jednog dnevnog lista. Kakvo je vrijeme došlo, i ustaše uvozimo iz Kine.
Samo par dana nakon izbijanja afere kineskog “ustašluka” u Imotskom, taj gradić posjetio je premijer Plenković koji je sudjelovao na obilježavanju 29 godina od utemeljenja HDZ-a Imotske krajine. Izrekao je tom prilikom tipičnu matanovsku gnomu: „I da promislite dobro kad krenu kampanje i kad vam u Imotski dođu razni prodavati razne priče, pričati o državotvornosti, nacionalnom interesu, optuživati HDZ za veleizdaju i slične budalaštine. Onda im odgovorite vrlo jasno – da pričaju nešto što ne stoji.“
Vrijedi podsjetiti kako je lani gradski odbor HDZ-a Imotski javnim priopćenjem objavio jednoglasnu odluku u koordinaciji s općinskim odborima cijele Imotske krajine da se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije, u kojem stoji i ovo: „Uvođenje rodne ideologije je u suprotnosti sa stavom i svjetonazorom naše stranke i naših birača što je opisano u članku 2. stavka 1. statuta HDZ-a: “HDZ je narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskog naroda i drugih građana Hrvatske, čiji se program temelji na domoljublju, načelima demokracije i kršćanske civilizacije te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskog naroda.” Plenkizam u Imotskom ne prolazi. Umjesto „raznih s raznim pričama“ što nudi? Tri su mogućnosti: treba podržati „iste s istim pričama“ – no, iza njih se pojavio čovjek s transparentom “29. obljetnica uništavanja, omalovažavanja i iseljavanja“, i dao najbolji odgovor.
Ako prihvatimo varijantu „raznih koji pričaju iste priče“, Plenkovićevo glorificiranje EU, iz koje samo što nisu potekli med i mlijeko, podsjeća na legendarnu epizodu o kojoj je pisao Milan Ivkošić. Jedan partizanski moćnik iz Imotske krajine na kraju rata je na narodnom skupu obećao da će se cementirati sjeverna strana Biokova, a na vrhu planine posaditi orasi, čiji će se plodovi onda na jesen sami kotrljati u ruke sretnog naroda. Već smo šest godina u EU, oraha još ni na vidiku, a ako i dođu za desetak godina kako obećava Plenković, u Imotskoj krajini ih neće imati više tko skupljati.
No Imotski je još dobro prošao. Kako je krenulo u Zagrebu s odlikovanjem Budimira Lončara, da nije umro, još bi HDZ i partneri tjerali imotsku podružnicu da medalju da i Veljku Kadijeviću.
Cijelu kolumnu pročitajte na portalu Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
