Većina zastupnika u Europskom parlamentu ponovno vrši pritisak da Europska unija ratificira Istanbulsku konvenciju, kao i da to učine sve one države članice koje to još nisu napravile. Naime, u srijedu je Parlament izglasao rezoluciju kojom poziva Europsku uniju da ratificira konvenciju, a isto tako poziva šest država članica koje su potpisale, ali još nisu ratificirale Konvenciju da to učine. Otkrivamo kako su glasali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu.
> Šest članica EU-a šest godina pruža otpor Istanbulskoj konvenciji; prisjetite se Plenkovićevih manevara u Hrvatskoj
Jedine članice EU-a koje nisu ratificirale i pružaju otpora ratifikaciji Istanbulskoj konvenciji su Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka. Ovim najnovijim potezom, Europski parlament očito želi prisiliti preostale članice koje nisu izvršile ratifikaciju da to učine ili da Europska unija mimo njih ratificira Istanbulsku konvenciju na cijelom teritoriju.
Za rezoluciji Europskog vijeća kojom bi pozvao Europsku uniju da ratificira kontroverznu Istanbulsku konvenciju glasalo je 469 zastupnika, protiv je bilo njih 104, a 55 zastupnika bilo je suzdržano.
Od hrvatskih eurozastupnika protiv su glasali: Ladislav Ilčić (Pokret za uspješnu Hrvatsku) i Mislav Kolakušić (nezavisni).
Većina HDZ-ovih eurozastupnika bila je suzdržana: Karlo Ressler, Tomislav Sokol, Željana Zovko. Suzdržan je bio i Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid).
Za pritisak da Europska unija i preostalih šest država članica ratificira Istanbulsku konvenciju bila je Sunčana Glavak iz HDZ-a, te SDP-ovci: Biljana Borzan, Tonino Picula, Predrag Matić, Romana Jerković.
ZA je bio i IDS-ov Valter Flego.
Hrvatska je kontroverznu Istanbulsku konvenciju, tj., punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ratificirala 2018. godine, za vrijeme prvog mandata HDZ-ovog premijera Andreja Plenkovića.
Rezolucija napada Poljsku, a pohvaljuje Ukrajinu
Spornu konvenciju prva je ratificirala Turska, ali se i prva iz nje povukla 2021. godine. Ova rezolucija tvrdi da je to “opasan presedan za ostale države”. Poljska je također davala naznake da bi ju mogla povući.
Novoizglasana rezolucija, među ostalim, “oštro osuđuje sve inicijative kojima se Istanbulska konvencija želi zamijeniti alternativama” kao što je „ugovor o obitelji” u Poljskoj, za koji Rezolucija tvrdi da se temelji “na vrijednostima koje bitno odstupaju od ljudskih prava i prava na rodnu ravnopravnost i koje ne bi poslužile kao učinkovit instrument u borbi protiv nasilja u obitelji i nasilja intimnog partnera”.
Većina eurozastupnika navodi da Ukrajina može biti primjer za šest država članica EU-a koje je odbijaju ratificirati. Podsjetimo, nakon godina odupiranja ratifikaciji Konvencije zbog sporne rodne ideologije, Ukrajina je tek prošle godine, u jeku strašnog rata s kojim se suočava, u težnji da što prije uđe u EU, podlegla europskom pritisku i ratificirala.
Rezolucija pak zloupotrebljava ukrajinsku panju i rat tvrdeći da će ratifikacija IK “poslužiti kao potpora ukrajinskim tijelima za procesuiranje zlodjela nad ženama i djecom koje su počinili ruski vojnici te za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja”.
Cijelu Rezoluciju koju je izglasao EP, možete pročitati u dokumentu:
Kako je Hrvatska ratificirala IK?
Riječ je o međunarodnom ugovoru koji je uveo sporan termin roda koji bi trebao označavati društvene uloge muškarca i žene, čime se u praksi potkopava biološka datost čovjeka koja je određena spolom. Portal Narod.hr upozoravao je na ovaj ugovor još 2015. godine naglasivši da se tim dokumentom stranke potpisnice obvezuje na poduzimanje svih potrebnih koraka kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su nestereotipne rodne uloge i rodno utemeljeno nasilje nad ženama uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.
Da u Istanbulskoj konvenciji postoji sporan sadržaj, priznao je Milan Kujundžić, tadašnji ministar zdravstva u Plenkovićevoj Vladi kada je u listopadu 2017. ocijenio da po onom što je vidio – ona dijelom promovira rodnu ideologiju, no da treba o svemu razgovarati. Ipak, samo dva dana posslije, Plenkovićeva bivša ministrica demografije Nada Murganić ustvrdit će kako je prijepor nastao oko pojma rod koji u hrvatskom zakonodavstvu egzistira već godinama. “Već dugo imamo zakon koji zabranjuje diskriminaciju prema spolu i rodu – dakle, odvaja spol i rod”, kazala je.
U veljači 2018. godine, koordinator projekata udruge U ime obitelji istaknuo je kako prema Istanbulskoj konvenciji “osoba može privatno biti jednog spola, a u društvu – po ulogama, ponašanjima i aktivnostima – drugog spola” te navodi Izjavu koje je državnim institucijama i javnosti uputilo Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u kojemu se ističe neznanstvenost “rodne” teorije, a koju će Plenkovićeva Vlada ignorirati.
>Dr. Robin Harris: Hrvatska – prekrasna država s užasnim političarima
>Zlatko Hasanbegović: “Plenković u operaciji s Istanbulskom konvencijom ima tri cilja”
Pokušaji zamagljivanja navodnim “ogradama” od rodne ideologije
Mjesec dana poslije, ministrica Nada Murganić pokušala je smiriti situaciju te najavila “ograde” od spornih točaka Istanbulske konvencije.
Međutim, Istanbulska konvencija u čl. 78. izričito zabranjuje bilo kakve “ograde”, “rezerve” ili “izuzimanja” od primjene odredbi o “rodu”: “Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije” (osim nekoliko onih koje se ne odnose na “rod”).
Plenkovićeva sjednica predsjedništva HDZ-a dok je Stier na službenom putu i bez glasovanja
Unatoč tome, Plenković počinje svoju kampanju za ratifikaciju Istanbulske konvencije sjednicom predsjedništva HDZ-a, u vrijeme dok se politički tajnik stranke Davor Ivo Stier nalazi na službenom putu u Argentini, odakle mu šalje pismo u kojem ističe kako je glavni prijepor oko tog međunarodnog dokumenta “forsiranje “rodnog identiteta” kao koncepta koji ne mora korespondirati s prirodom, to jest s biološkim određenim spolom”.
Plenković je tada nakon sjednice predsjedništva ustvrdio da nije znao da je Stier u Argentini dodavši o njegovom pismu – “što se tiče tona i pojedinih formulacija, nisam siguran da su pogođene”. Nakon sjednice, predsjednik HDZ-a je također kazao kako je generalni stav da se ide s ratifikacijom generalno prihvaćen i da nije bilo potrebe za glasovanjem.
Mjesec dana prije ratifikacije IK, Plenković najavljuje da će Vlada uz ratifikaciju Istanbulske konvencije priložiti tzv. interpretativnu izjavu na neke njezine odredbe, a udruga U ime obitelji uzvraća kako taj postupak neće i ne može spriječiti da Republika Hrvatska, ako ratificira Konvenciju, mora provoditi sve obaveze sadržane u Konvenciji – odredbe o “rodu”, unijeti koncept “roda” i rodnu ideologiju u obrazovni sustav, obavezati se na financiranje i konzultiranja udruga civilnog društva i na proizvoljni nadzor komisije GREVIO.
Vrhunac nezadovoljstva Plenkovićevom politikom nametanja Konvencije iskazan je u dvama masovnim prosvjedima – onom u Zagrebu 24. ožujka 2018. i u Splitu, 12. travnja 2018.
Istanbulski bič u HDZ-u
Putem stranačke stege, na sjednici predsjedništva HDZ-a krajem ožujka 2018. izglasala se podrška Istanbulskoj konvenciji s 19 glasova za i 6 protiv, a samo dan nakon toga raspušten je županijski odbor utemeljitelja HDZ-a Zadar u kojem je bio Drago Krpina zbog kritike na račun IK.
Uz to, putem medija su se počeli “puštati probni baloni” kako će Božidar Kalmeta i Mario Kapulica postati novi pomoćnici glavnog tajnika.
U narednim danima ratifikaciju Istanbulske konvencije kritizirat će brojni hrvatski biskupi, a na kraju i Hrvatska biskupska konferencija, kao i međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač te politički tajnik Davor Ivo Stier koji su najavili kako će glasovati protiv njezine ratifikacije.
Dapače, Stier će tjedan dana prije konačne ratifikacije spornog dokumenta uputiti oštru poruku u kojoj je između ostaloga naglasio: “Vidite, najveće antiklerikalce ćete naći među vjernicima koji idu svake nedjelje na misu i koji barem pokušavaju slijediti Kristov nauk, a najveće klerikalce ćete naći među političarima koji se povremeno pojave da bi pokupili pljesak u crkvi ili da ih se spomene s oltara, kad su izbori da ih se možda s oltara favorizira, koji možda i znaju za neke prljavštine u hijerarhiji Crkve, ali nisu tu da ih očiste nego da ostanu te prljavštine i da na temelju toga ucjenjuju i kontroliraju Crkvu. I to je loše. Taj tip klerikalizma je loš i za Crkvu, loš je za politiku, loš je za društvo”.
Posljedice
Plenković nakon te izjave tvrdi kako ne zna na koga je Stier mislio, a dva mjeseca nakon ratifikacije IK smjenjuje Stiera i Kovača s mjesta političkog, odnosno međunarodnog tajnika HDZ-a.
Istanbulskoj konvenciji usprotivilo se četrnaest zastupnika HDZ-a, dok se zastupnica Branka Juričev-Martinčev u zadnji čas predomislila i podržala ratifikaciju. Za ratifikaciju glasovalo 36 zastupnika HDZ-a.
Godinu dana poslije HDZ će izgubiti europarlamentarne izbore na kojima će osvojiti jednak broj zastupnika kao i SDP – četiri, umjesto šest koliko su očekivali, a krajem iste godine ta stranka gubi i predsjedničke izbore.
Kada je riječ o nametanju rodne ideologije, Ministarstvo znanosti i obrazovanja samo nekoliko dana nakon ratifikacije Istanbulske konvencije šalje mladim znanstvenicima upitnik “(Samo)procjena stavova o mobilnosti”. U tom upitniku od mladih znanstvenika tražilo se da odaberu svoj “rod”: “male” (muški) rod, “female” (ženski) rod i “I prefer not to say” (“ne želim se izjasniti”).
Porast broja djece s rodnom disforijom
Također, 40-ak dana nakon što je ratificirana IK Ministarstvo znanosti i obrazovanja je uputilo dopis svim osnovnim i srednjim školama, te svim visokim učilištima kojim se unaprijed regulira “izdavanje svjedodžbi i diploma nakon upisa promjene spola/odabira života u drugom rodnom identitetu, imena i/li prezimena u državnim maticama”.
Od ratifikacije Istanbulske konvencije do danas nije se vidljivo smanjilo nasilje prema ženama niti se smanjio broj nevladinih organizacija po tome pitanju, ali je zato Ustavni sud proglasio legalnim zakon koji omogućuje “promjenu spola” čak i samom izjavom osobe da “živi u drugom rodnom identitetu”.
Uz to, psihijatar dr. Herman Vukušić upozorio je da je zbog utjecaja društvenih mreža i trans aktivističkih grupa više od 500 djece i adolescenata u Hrvatskoj dobilo dijagnozu rodne disforije, a nagli porast takvih dijagnoza pojavio se upravo 2017. godine.