Predsjednik Zoran Milanović u posljednjim je istupima napao brojne osobe iz političkog i društvenog života, pa i one koji su mu ideološki i svjetonazorski bliski, svoje bivše suradnike.
U nastavku smo izdvojili te istupe.
1. GONG – “Ljudi čiji se bivši predsjednici udomljuju u SDP”
Na pitanje o prijavi Povjerenstvu sukobu interesa, koju je podnio GONG, predsjednik odgovara: ”Tko je GONG? Kako se zove osoba koja me prijavila? GONG nije institucija. Što je GONG? Ljudi čiji se bivši predsjednici udomljuju u SDP, pa onda traže posao. To su ti ljudi. Čisto da budem bezobrazan, da kažem tko je tko. To su kruhoborci, bore se za komad tuđeg kruha”, kaže.
“Bili bi i ti majstori iz GONG-a u Klubu da ih je netko pozvao – sigurno bi se odazvali i” – dodao je.
2. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić – optužio ju za nerad
Osvrnuo se i na pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić, koja je osudila njegove izjave te je optužio za nerad.
“Devet godina ta osoba… I svaki puta pred parlamentarne izbore dobije nečije neograničeno povjerenje. Dolazimo, inače, do toga da treba razmisliti bi li to sve skupa trebalo ipak objediniti pod javnim pravobraniteljem. Kojeg se sad i tako mijenja uskoro, tako da ni za koga ne navijam”, rekao je Milanović.
“Drago mi je da se javila pravobraniteljica. Postoje ljudi koji obnašaju pa dosta važne javne funkcije, a da vi, a i ja kao predsjednik države, u prvi mah se nisam mogao sjetiti imena…” – izgovorio je također Milanović.
3. Marijana Puljak i Dalija Orešković – “samodopadne narikače”
Prošli utorak su na zgradu “kluba” u Slovenskoj, saborske zastupnice Dalija Orešković (SiP) i Marijana Puljak (Pametno) stavile ploču s natpisom “Ured Predsjednika RH”. Time se su aludirale kako je predsjednik Zoran Milanović posjećivao “klub” Dragana Kovačevića, uhićenog šefa Janafa, u kojem su između ostalog bili bivši predsjednik Stipe Mesić i tri ministra u sadašnjoj Vladi Andreja Plenkovića.
Milanović je u srijedu reagirao kazavši: “Uh, jučer sam tim samodopadnim narikačama propustio reći što ih stvarno ide. Dalija Orešković došla je na čelo Povjerenstva za sukob interesa u 36. godini kao potpuno nepoznata i drugorazredna odvjetnica. Oslanjala se na infrastrukturu svog tadašnjeg supruga koji je relativno ozbiljan odvjetnik. Osoba od 36 godina javila se na jako visoku funkciju, a izabrali smo je jer je bila najmanje loša”.
“Idemo na osobu B. Thelma i Louise. Gospođa Puljak radila je u banci. Informatičar. Gdje je po algoritmima koja su dolazili iz Centra za ljudska prava i prava štediša u Parizu smišljala zamke za štediše, za ljude koji imaju kredite u francima, za kreaciju novih proizvoda banaka. To je bio njezin doprinos boljitku zajednice. Hop, evo je u politici. Za razliku od Dalije Orešković, gospođa Puljak je izabrana u splitsko gradsko vijeće”, rekao je i ponovio da ometaju raspravu o bitnome.
“Onaj tko se bavi pločama i tablama u zrelim godinama ostao je tabula rasa”, zaključio je Milanović.
4. Rada Borić i Tomislav Tomašević – predvodnica kabale koja me blatila i wannebe-gradonačelnik
“Gospođa Borić ne govori istinu kada kaže „da me je podržavala i za mene glasala“. Može biti, naravno, da je za mene glasala u tajnosti biračkog mjesta, ali na javnoj razini – ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tokom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti.
Gospođa Borić prištekala se tek u drugom krugu predsjedničkih izbora, poput još nekih poštenjačina, nakon moje, njoj nejasne, pobjede u prvom krugu. Došla je na onaj lijepi i energični skup u Boćarskom domu u Zagrebu i ugurala se u kadar, istina, u dogovoru s organizatorima skupa. „Political freeloading of sorts“, rekli bi u DC-iju. Još točnije – bandwagoning. Upisala se u partizane u svibnju 1945. godine. Ginulo se još i tada, u borbama za Rijeku i Istru, ali ona tamo nije uočena.” – napisao je Milanović nakon što ga je Rada Borić (NL) pozvala da odstupi, a također se okomio i na Tomaševića:
“Riječ-dvije i o gospodinu Tomislavu Tomaševiću, istina, bitno manje nekorektnom političaru. Wannabe-gradonačelnik također ima vremena prozivati me i dijeliti mi lekcije zbog „neprimjerenog“ ponašanja, ali o verbalnom divljaštvu jedne zastupnice u Saboru šuti k’o zaliven. Što to, gospodine Tomaševiću, u žargonu vašeg „kluba“ znači pojam „neprimjereno“? Je li to preludij u fetvu ili tek drugarska kritika?
Ako je ovo drugo, meni se ne čini primjerenim to što vi i mnogi drugi dolazite u Sabor odjeveni kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu. Bez odijela, bez kravate, kao da ste veći od institucije kojoj pripadate. Mislite da se meni baš nose odijelo i kravata?
Pitate se – čemu sad ova analogija? Pa, samo da vam ukažem na to kako se bezveznim sadržajem može popuniti prostor, baš kao u slučaju vašeg komentara mojih riječi i postupaka.”
5. Žarko Puhovski: “Puhovski je bio druker, doprinio je zatvaranju ljudi u komunizmu”
Milanović je vrlo brzo odgovorio Žarku Puhovskom koji je, gostujući na RTL-u, o njemu rekao:’On zbilja nije fikus. On je kaktus mimoza. On se stalno vrijeđa, osjetljiv je i onda počne bodlje izbacivati i to tako da vi na njemu vidite da on kad skoči u rečenicu ni on ni dragi Bog ne zna kako će rečenica završiti. To je postalo opasno, ne zato što bi uništilo državu, nego zato što uništava institucije koje su kod nas ionako slabe”, smatra Puhovski.
Milanović mu je odgovorio:
“Jučer se oglasio i gospodin Žarko Puhovski, umirovljeni mudroslov, propali političar i, ovo je povod zapisu, ‘analitičar RTL-a’. Poštovani vlasnici RTL-a, poštovani urednici, osim što je g. Puhovski očajan analitičar, koji je zadnjih godina ama baš sve pogrešno prorekao, on je i jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni. O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. godine bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I.Z.Čičku, D. Budiši i inima). Puhovski je aktivno doprinio tome da se skupina bezazlenih mladića i djevojaka utamniči na nekoliko godina i da nakon toga dva desetljeća žive kao građani drugog reda.
Puhovski se na sudu (sve se to zapisuje, Puhovski) držao kao pravi ‘druker’, ništarija, upravo kako je to od njega i očekivao i dr. Vladimir Bakarić-Svileni, s kojim me Puhovski besramno uspoređuje. Ostat ću na ovome. Ima još.
Poštovani RTL-ovci, polazim od pretpostavke da vam ove činjenice nisu bile poznate, bez obzira na to što ih svatko tko se imalo zanima za politiku i povijest zna. Učinite nešto, molim vas”.
“Očito je to pisano u takvom stanju panike da razumna rasprava nije moguća. Ili je to vrsta paranoidnog poremećaja. Raspravljati s njim o polučinjenicama i poluizmišljotinama ne mogu, nema smisla”, branio se Puhovski u razgovoru za N1, nakon toga.
6. Index i Neven Barković
“Agitator s vrlo čitanog i utjecajnog Indexa uzima u zaštitu nasilnog i sveprisutnog g. Puhovskog. Čini to u duhu i čestici poznate Zmaj Jovine: Ne pomagajte, braćo, izgibosmo! O tome niže.
Taj samodeklarirani ateistički agitator, što ja i mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim pa i nasilnim, živi, diše i piše isključivo – ad hominem. U ovom slučaju, ‘brani’ zlosretnog Puhovskog tako da upozorava na tobožnji ‘opasan presedan’ prema kojem silni predsjednik, moloh oklopljen imunitetom od kaznenog progona, kinji nježne dušice poput Puhovskog, njega i istim tim imunitetom jednako zaštićene i jednako verbalno nasilne saborske zastupnice. A propos, govorimo o imunitetu od kaznenog progona. Građanska parnica i odgovornost za štetu nisu unutar granica svemirskog štita ‘imuniteta’, fakt koji svaki malo pismeniji novinar i polemičar znade. Zna i naš agitator.
Riječ-dvije o famoznoj pogrešci ‘ad hominem’. Kataloški, to je jedna od pedesetak logičkih pogrešaka irelevantnosti, ona koju redovito i usplahireno protestiraju mediokriteti kojima je teško ili nemoguće razumjeti preostalih pedesetak. Ad hominem je formalno logički prijestup samo u purističkom, kataloškom smislu, a puno više stilska figura, nužna u razgovoru odraslih i jednakih, sve dok se ne zađe u prostor etničke predrasude, govora mržnje i slično. Ergo, tvrdnja Indexovog agitatora da ad hominem nasrćem na uboge i nezaštićene građane je po svojoj silogističkoj strukturi negdje između paralogizma i sofizma. Za paralogizam mu nedostaje element nehotičnosti. On namjerno piše neistinu. Za sofizam – nema one perfidne duhovitosti.
Bilo kako bilo, ne vidim u zadnjih trinaest godina u Hrvatskoj osobu više napadanu ’ad hominem’ od – sebe. Neka tako i ostane. Ili me ispravite, logičari.
Kratka faktografija:
U sudskom procesu protiv Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička, Ante Paradžika i Gorana Dodiga koji se odvijao u kolovozu 1972. godine Žarko Puhovski je bio krunski svjedok optužnice. Sud ga je prihvatio kao svjedoka na prijedlog javnog tužitelja Stjepana Bokora. Ovo je važno naglasiti, jer se u naknadnim iskrivljavanjima činjenica Puhovski voli predstavljati kao svjedok kojeg je pozvao sud, želeći time reći da je on svjedočio u neutralnoj ulozi. Istina je da ga je pozvao sud, ali sud je pozivao svjedoke koje je predložio javni tužitelj i koje su predlagali branitelji optuženih.
Puhovski je svjedočio devetog (utorak, 15. 8. 1972.) i desetog dana suđenja (srijeda, 16. 8. 1972.) Novinska izvješća ne navode koliko je dugo trajalo svjedočenje Puhovskog u utorak, ali navode da je u srijedu svjedočio “čitav dan” (Večernji list, 17.8.1972.), odnosno “više od sedam časova” (Politika, 17.8.1972.).
Puhovski je svojim svjedočenjem potvrđivao navode optužnice koja je bila ispisana na “33 gusto kucane stranice”. Desetak sati svjedočenja bilo je sasvim dovoljno da se potvrdi svaki redak od 33 gusto kucane stranice optužnice. I ne samo za to da se optužnica potvrdi, nego i za to da se optužnica dodatno proširi.
Puhovski je svojim svjedočenjem proširio ne sam opseg navoda optužnice, nego i krug osumnjičenih osoba koje su temeljem njegova svjedočenja bile procesuirane.
Krug osumnjičenika proširio je devetog dana suđenja za tri imena (Jure Juras, Stjepan Turek, Matko Bradarić), a desetog dana za još tri imena (Ferdo Bušić, Ivan Boras i Krešimir Martinec, čije prezime mediji pogrešno navode kao “Martinić”). Puhovski ih navodi, na temelju izjava I. Z. Čička na nekom Književnom petku, kao članove nekog nacionalističkog komiteta što je bila optužba najvišeg ranga za neprijateljsko udruživanje protiv režima.
Kako to da se Puhovski nije prvog dana suđenja sjetio svih šest članova “komiteta”? Odgovor je samo jedan: na večernjim instrukcijama organi bezbednosti su ga podsjetili koja je imena propustio navesti.
Tako je Puhovski “pomagao” osuđenim sveučilištarcima”, zaključio je predsjednik Milanović u srijedu.
