Gledam sva ona događanja po našim trgovima, posebno prosvjede žena u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima, parole koje nose i kojima traže slobodu i ravnopravnost, pa mi ih žao. Nikako mi ne ide u glavu da one u 21. stoljeću u najrazvijenijim i najnaprednijim krajevima države nemaju ono što su moja majka i većina žena u selu imale prije pedeset-šezdeset godina u “patrijarhalnoj, zatucanoj i primitivnoj” Dalmatinskoj zagori! Piše Felix T. Pržić.
Dakle: moji roditelji su se vjenčali početkom 60-ih. Otac je radio u Njemačkoj, odakle se sve do sredine sedamdesetih dolazilo na “urlaub” samo za Božić, tako da je na majku palo sve: briga o stoci (imali smo konja, 2-3 krave, naravno kokoši i par svinja) i zemlji: oranje, kopanje, okopavanje, kosidba, žetva, vršaj, zatim priprema drva za zimu: sječa u šumi (ručnom pilom, sjekirom i kosirom), prebacivanje do kuće i cijepanje) i svi drugi poslovi koji se moraju obavljati na selu. A veći dio zemlje je bio udaljen nekih 2 do 3 km od kuće, u polju.
Žene su obavljale i “ženske” i “muške” poslove
Zimi, kad bi zapao snijeg (a onda je baš znao napadati), najprije je trebalo očistiti put do štale, “namiriti blago”, a konju se voda morala i ugrijati. Sav transport se obavljao konjem i kolima, ali još i više “uprti breme na se” jer puno je bilo mjesta nepristupačnih konju a kamoli kolima. Uz to naravno odgoj djece (nas tri brata) i par godina briga o skoro nepokretnoj babi.
>Analiza transparenata i poruka Marša: Puno licemjerja, malo pameti…
Nikad nismo legli da se nismo umili i oprali noge ili otišli u školu neumiveni ili nepočešljani. Kupali smo se istina samo subotom, a iza nas se je detaljno prala cijela kuća: “bruškin” u ruku, klekni na koljena i ribaj drveni pod. Svako jutro nas je čekao doručak i kuhani ručak svaki dan, bez iznimke. Svježi kruh “ispod sača“ je pečen svaki drugi dan, maslo se melo ručno u stapu, redovito sirio sir, u jesen spremala zimnica, klale se svinje i sušilo meso, pravio se džem od šljiva, kupina… naravno onih koje smo sami ubrali. I sve to bez tekuće vode (bila je čatrnja pred kućom), a struje je nestajalo čim bi se na nebu pojavio oblak i ne bi je bilo po par dana.
Dakle, žene su obavljale i “ženske” i “muške” poslove, jer muškaraca u selima nije ni bilo, izuzev fratra, poštara i nekoliko učitelja. Ono što nisu mogle obaviti same, pomagale su jedna drugoj po sistemu „danas ja tebi, sutra ti meni“. I naravno, uskakala su djeca: od najmanjih nogu, što smo i koliko mogli, no u višim razredima osnovne škole već smo radili sve “kao veliki”. Znači, što se posla tiče, nije bilo apsolutno nikakve diskriminacije!
Sve što je otac vani zaradio čuvala je mater
No, možda će neka današnja prosvjednica reći da su bile kao robovi. E, ali… Sve što je otac vani zaradio bilo je u matere ili na štednoj knjižici, a i ona je bila u matere. I kad bi on pošao negdje, recimo u gostionicu, pitao bi da mu donese koji dinar jer on nije znao ni gdje stoje! Nikad, ali baš NIKAD! nije povisio glas, a kamoli digao ruku na nju. Kao ni ona na njega. Nikad ni jedno od njih nije učinilo nešto na svoju ruku, a da nije upitalo ono drugo za mišljenje ili želje (počevši od imena za djecu, pa dalje).
Bilo je u selu i drugačijih primjera i loših događanja, ali činili su ih i jedni i drugi (muževi i žene) i svi su nailazili na nepodijeljenu osudu okoline, ali ovako kako sam opisao svoje, bilo je u velikoj većini obitelji u toj “zatucanoj i primitivnoj” krajini.
Toliko slobode su imale i naše krave, ženama je pripadalo puno više
Ah, da, jesam li spomenuo da se redovito išlo pješice Gospi u Sinj ili na Vrljiku i u Vepric, nedjeljom i svecima na misu, kroz korizmu na Put križa? Da se u korizmi nije ne samo pjevalo nego ni slušalo pjesme na radiju ili TV-u, već se u svakoj prilici molila krunica i pjevala “Muka” i naravno da su svi postili, a žene često “po starinski”, tj. nisu jele skoro ništa? Da smo svi svaku večer skupa molili Boga? I da moja majka nikad nije zaspala a da nije prije rekla: “Bože moj i Gospe, čuvaj dicu moju i Antu moga”!
I onda jedna gospođa na prosvjedu u Zagrebu nosi transparent na kojem piše da od*ebu oni s krunicama i traži slobodu za svoju vaginu! Pa naravno, gospođo, apsolutno, zašto ne? Tko vam to smije zabraniti? Jer toliko slobode su imale i naše krave! Ženama je pripadalo puno, puno više.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
