Obitelj izbacuju iz doma: Austrijska kreditna zadruga traži ovrhu iako nije isplatila ugovoreni iznos

Foto: Veronika Vere

Obitelj Strjački iz Zaprešića, u kojoj je jedan teško bolestan član i dvoje gluhonijemih, prevarena je, te se provodi deložacija iz njihova doma. Ovrha se događa temeljem ugovora o kreditu koji je austrijska kreditna zadruga isplatila samo u iznosu od 40% ugovorenog iznosa, a tereti Miljenku i Darka Strjački za cijeli iznos iz ugovora.

Odvjetnica bračnog para Strjački, Sanja Dozet, šokirana je postupanjem hrvatskog pravosuđa te ističe kako je grubo povrijeđen Ustav i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje i pravo na poštivanje doma).

Iseljenje je provedeno unatoč činjenici da je dan prije podnesen Zahtjev za izuzećem sudskog ovršitelja, suca i predsjednika suda. Nakon što je podnesen zahtjev za izuzećem ne može se poduzimati niti jedna radnja u postupku dok se o predmetnom zahtjevu za izuzećem ne odluči.

Provedbom predmetnog zaključka cijela obitelj Strjački ostala je bez doma jer drugu zamjensku nekretninu podobnu za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba oni nemaju, a provedbom predmetne ovrhe i iseljenjem obitelji svi su se našli na ulici i postali beskućnici.

U nekretnini žive i imaju prijavljeno prebivalište:

–ovršenici Miljenka i Darko Strjački,

-sin ovršenika Marko Strjački rođen 1982.g.,

-snaha ovršenka Ivana Strjački r.Tokić rođena 1982.g.

-unuk ovršenika Toni Strjački, rođen 2007.g.

-sin ovršenika Antun Strjački, rođen 1993.g.

Ovršenica Miljenka Strjački teško je bolesna osoba koja boluje od karcinoma. Nesporno je da je osobi takvog zdravstvenog stanja provedbom predmetne ovrhe zdravstveno stanje dodatno narušeno, a ako bi se ista našla na ulici, vjerojatno bi se njezino zdravstveno stanje toliko pogoršalo da je vjerojatnost ishoda bolesti sa smrtnim ishodom potpuno izvjesna.

Sin ovršenika Marko Strjački i snaha ovršenika Ivana Strjački rođ.Tokić gluhonijemi su od rođenja. Unuk ovršenika je maloljetno dijete i pohađa osnovnu školu, učenik je 7.razreda.

Obitelj je doživjela tragediju kada je 1997.g. poginula najstarija kćer.

Dana 06.05.2021.g.u ranim jutarnjim satima pripadnici zaštitarske tvrtke s gospodinom Turićem nasilno su ušli u cijelu nekretninu, zatvorili gospođu Miljenku Strjački na način da su joj ograničili kretanje, i zabranili ulazak bilo kome u dvorište i u kuću, uz primjenu sile. Na poziv gospođe Miljenke Strjački, policija je došla napravila zapisnik i otišla.
U večernjim satima dana 06.05.2021.g. gospodin Turić je provalio je u kuću na način da je obio sve brave, razbio vrata i ušao u nekretninu. Policija je došla, nije smatrala da je riječ o provali i ponovno je otišla.

Kratka kronologija događanja:

Ovršenici Miljenka i Darko Strjački su 2007.godine, kao i veliki broj hrvatskih građana sklopili s austrijskom kreditnom zadrugom Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 532.150 od 12.06.2007.g.

Austrijska kreditna zadruga je u konkretnom predmetu ujedno ovrhovoditelj pojavljuje se u ovršnom postupku pod nazivom: RAIFFESENBANK ST.STEFAN –JAGERBERG-WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, A-8083, Sankt Stefan im Rosental.

Sporni Ugovor o jednokratnom kreditu, kao i većina ugovora o kreditu koje su hrvatski građani sklapali s austrijskim kreditnim zadrugama, jesu od trenutka kada su sklopljeni (ex tunc) u cijelosti ništetni.

Upitno je jesu li Austrijske kreditne zadruge imale dopuštenje nadzorne austrijske agencije (FMA) za poslove potrošačkog kreditiranja, a sigurno nisu imale odobrenje Hrvatske narodne banke za poslove potrošačkog kreditiranja za dodjelu kredita hrvatskim građanima.

Austrijske kreditne zadruge su ugovarale zatezne i ugovorne kamate s hrvatskim građanima u znatno višem postotku u odnosu na dopuštenu visinu zatezne i ugovorne kamate u Austriji, a osobito u odnosu na dopuštenu visinu kamatne stope za građane potrošače i na taj način su stjecale ekstra profit. Austrijske kreditne zadruge su u svoju korist, a na štetu hrvatskih građana i potrošača ugovarale visoke kamatne stope koje su im bile nedopuštene u Austriji.

Istovremeno su austrijske kreditne zadruge kršile i hrvatske i austrijske zakone o deviznom poslovanju, isplati gotovine, kao i porezne propise obzirom da su kreditni posrednici u Hrvatskoj, kao i odgovorne osobe u austrijskim kreditnim zadrugama za svaki sklopljeni ugovor o kreditu tražili provizije u postotku. Provizije su im i isplaćivane u gotovini i tako su ostale „zamračene“ za hrvatske i austrijske porezne vlasti.

Uvjet da bi hrvatski građani dobili mogućnost sklapanja ugovora o kreditu je obvezno zasnivanje založnog prava na jednoj ili više nekretnina. Pretežito je bila riječ o nekretninama na atraktivnim i skupim lokacijama (gradska središta u unutrašnjosti, nekretnine na moru).

Ugovori su bili sastavljeni pretežito na njemačkom s lošim i djelomičnim prijevodom teksta. Prilikom sklapanja ugovora hrvatskim građanima nisu bili objašnjeni osnovni elementi ugovora i pravne posljedice istih: visina kamatne stope, je li kamata promjenjiva i što utječe na promjenu kamate, koliki su mjesečni obroci i kada isti dospijevaju, nisu bili upozoreni na sve pravne posljedice ugovora, a osobito nisu bili upozoreni, niti je iz ugovora to moglo biti jasno i nesporno utvrđeno, kada i u kojem trenutku je austrijska kreditna zadruga mogla pokrenuti ovršni postupak.

Konkretno, u odnosu na ovršenike Miljenku i Darka Strjački u Ugovoru o jednokratnom kreditu broj račun 532.150 od 12.06.2007.g., austrijska kreditna zadruga tereti Miljenku i Darka Strjački za iznos od 120.000 EUR.

Navedeni iznos od 120.000 EUR Miljenka i Darko Strjački nikada nisu primili od austrijske kreditne zadruge u cijelosti. Miljenka i Darko Strjački primili su putem uplate na devizni račun iznos od 40.000 EUR i ništa više od toga.

Obzirom da su ugovor o kreditu sklopili uz posredovanje hrvatskog posrednika, istom su se u više navrata žalili usmeno i tražili da se ugovoreni iznos kredita isplati u cijelosti. Kreditni posrednik je obećavao da će se riješiti, međutim kako preostali iznos novca nije stizao na račun ovršenika, a kreditni posrednih u Hrvatskoj nije davao nikakve informacije osim ponavljanja i uvjeravanja da će sve biti isplaćeno, Miljenka i Darko Strjački su prestali 2009.godine otplaćivati kredit.

Zbog toga je austrijska kreditna zadruga kao ovrhovoditelj pokrenula ovršni postupak kod Općinskog suda u Zaprešiću.

U naznačenom ovršnom postupku ovrhovoditelj-austrijska kreditna zadruga dostavila je fabricirane izvode-promete po kreditu iz kojih je fabricirano da je ovršenicima pored iznosa od 40.000 EUR izvršena isplata od 84.000 EUR, a koja u stvarnosti nikada nije izvršena ovršenicima.

Ovršenici su kod Općinskog suda u Novom Zagrebu protiv austrijske kreditne zadruge pokrenuli parnični postupak posl.br.: P-481/2018 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog s austrijskom kreditnom zadrugom i u svojem iskazu su iskazali upravo navedeno, međutim sud nije uzeo u obzir njihove iskaze kao relevantne i odbio je u cijelosti pravomoćno njihov tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim spornog ugovora o kreditu.

Hrvatski sabor je radi zaštite hrvatskih građana koji su sklopili ovakve ništetne pravne poslove-ugovore o kreditima s austrijskim kreditnim zadrugama u svojem sazivu od 2017.godine donio Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem.

Rezultat toga je bio veliki broj tužbi hrvatskih građana pred nadležnim sudovima. Međutim, na štetu hrvatskih građana Sud Europske unije u Luxemborugu donio je dana 14.02.2019.g. u predmetu posl.br.: C-630/17 (Milivojević) odluku da Hrvatska takvim zakonom krši osnovna temeljna načela Europske unije – slobodu kretanja kapitala.

Nakon donošenja sporne presude hrvatski građani su u pokrenutim parničnim predmetima ostavljeni doslovno „na milost i nemilost“ arbitrarnosti hrvatskih sudova.

Situaciju je pogoršao i Ustavni sud Republike Hrvatske kada je u studenom 2020.g. ukinuo u cijelosti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem.

Obzirom da Republika Hrvatska unutar svojih pravosudnih institucija nije pružila adekvatnu pravnu zaštitu ovršenicima kao svojim građanima i kao potrošačima to doprinosi osjećaju pravne nesigurnosti i uskraćuje pravo velikom broju hrvatskih građana, a osobito u konkretnom ovršnom predmetu ovršenicima,  pravo na pristup sudu, odnosno pravo da neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovima pravima i interesima.

Hrvatski građani kao potrošači u odnosu na austrijske kreditne zadruge u pretežito ovršnim postupcima pred hrvatskim sudovima potpuno su nezaštićeni, jer sve odredbe o zaštiti potrošača koje inače obvezuju kreditne institucije u Republici Hrvatskoj, ne obvezuju navedene austrijske kreditne zadruge jer u Hrvatskoj nisu imale registrirana predstavništva, niti podružnice, niti poslovnice, niti bilo koji drugi oblik poslovanja, već su isključivo i jedino poslovala preko kreditnih posrednika koji su u Republici Hrvatskoj bili registrirani pretežito kao obrti.

Austrijske kreditne zadruge, a niti registrirani posrednici, nisu financijske institucije registrirane u Republici Hrvatskoj i nemaju obvezu i dužnost pridržavati se propisa koji obvezuju financijske institucije na zaštitu potrošača, informiranje potrošača, niti su pod nadzorom hrvatske centralne banke, niti bilo koje druge nadzorne institucije u Republici Hrvatskoj.

Pri tome su austrijske kreditne zadruge obračunavale lihvarske kamate hrvatskim građanima i to po znatno višim kamatnim stopama u odnosu na dopuštene kamatne stope u Republici Austriji i pripisivale tako nezakonito obračunate kamate glavnici, tako da su glavnica i ukupno dugovanje eksponencijalno rasli i premašivali duplo ili trostruko iznos glavnice kredita.

U svim tim ugovorima o kreditima kao sredstvo osiguranja ugovorene su hipoteke, založna prava na nekretninama hrvatskih građana. Provedbom ovršnih postupaka austrijske kreditne zadruge ili s njima povezani kupci hrvatske pravne ili fizičke osobe, dobivaju u svoje vlasništvo nekretnine isključivo radi preprodaje po znatno višim cijenama, dakle radi stjecanja profita. Istovremeno su hrvatski građani kao potrošači istjerani na ulicu jer su to bile nekretnine koje su njihov dom. Na taj način se grubo krši pravo hrvatskih građana na nepovredivost doma.

Cijela obitelj Strjački: jedna osoba bolesna od karcinoma, dvije gluhonijeme osobe, jedno maloljetno dijete i ostali članovi obitelji ostat će u cijelosti bez svojeg doma.

Pri tome je potrebno naglasiti da je austrijska kreditna zadruga za vrijeme trajanja ovršnih postupaka dok je postojala zabilježba ovrhe raspolagala predmetnom nekretninom i istu temeljem ugovora o kupoprodaji prenijela na agenciju za promet nekretnina koja je uglavnom kupovala nekretnine poput nekretnina ovršenika u ovršnom postupku  jeftino, potpuno podcijenjene vrijednosti.

Predaja predmetnih nekretnina i iseljenje cijele obitelji predstavlja narušenje pravične ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja i primjer je nebrige, nemara i nepružanja adekvatne pravne zaštite Republike Hrvatske  svojim građanima.

Ovršni sud nije vodio računa o testu razmjernosti. Prvostupanjski ovršni sud trebao je uzeti u obzir okolnosti konkretnog slučaja i ocijeniti trpe li ovršenici prijedlogom za ovrhu nerazmjeran i prekomjeran teret.

Nesporno je da ovršenici i njihova obitelj trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret jer ostaju bez doma i bit će istjerani na ulicu. Dio kuće su izgradili sinovi svojim sredstvima nakon što su vidjeli da su njihovi roditelji izigrani, jer austrijska zadruga nije isplatila više od 60% iznosa kredita.

Obitelj trpi nenadoknadivu štetu, jer bez obzira što bi se naknadno u parničnom postupku utvrdilo da je sporna predmetna ovrha i ugovor o kreditu ništetni, kuća bi bila već prodana, a gubitak kuće za cijelu obitelj bi uzrokovalo nenadoknadive štetne posljedice po njihovo fizičko i psihičko zdravlje.

Ukazuje se da je vrijednost nekretnine znatno veća od vrijednosti i iznosa za koji je nekretnina kupljena na dražbi od strane ovrhovoditelja kao kupca jer drugih ponuditelja nije niti bilo, obzirom da se nekretnina nalazi u centru Grada Zaprešića.

Istovremeno austrijska kreditna zadruga ne trpi nikakvu štetu, već naprotiv u istoj je od strane njezinih odgovornih osoba „zamračen“ dio iznosa od 84.000 EUR za koji se terete Miljenka i Darko Stjački  iako Mljenka i Darko Strjački navedeni nisu nikada dobili, a u nekretninu umjesto austrijske kreditne zadruge nasilno ulazi gospodin Turić, a ne RBA zadruga.

Kako je u predmetu Suda Europske unije C-407/18 KUHAR protiv ADDIKO Banke DD utvrđeno da je bez smisla pravna zaštita koja bude pružena  a posteriori, dakle pravna zaštita nakon što nekretnina već bude prodana u ovršnom postupku. Zbog toga bi ovrhe u slučajevima kada se sumnja na ništetnost ugovora trebale biti obustavljene dok se ne odluči  o pitanju ništetnosti.

Ovršni postupak je trebalo obustaviti sve dok se ne utvrde u posebnom parničnom ili drugom postupku istinitost i osnovanost tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno isplati dijela sredstava kredita, o ukidanju ovršnosti i uspostavi ranijeg zk stanja.

Pred Općinskim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću u tijeku je i parnični postupak radi utvrđenja nepoštenosti odredaba ugovora o kreditu, ukidanja klauzule o pravomoćnosti na Očitovanju javnog bilježnika i uspostave ranijeg zemljšno-knjžnog stanja. Postupak se vodi pod posl.br.: P-385/2021.

Predmet obitelji Strjački nije usamljen i izdvojen. Isti problem ima veliki broj hrvatskih građana protiv kojih se vode ovršni postupci radi prodaje nekretnina.

Takvim postupanjem hrvatskih institucija i ne pružanjem adekvatne pravne zaštite izravno su i grubo povrijeđena konvencijska prava hrvatskih građana:

-pravo na pristup sudu,

-pravo na nepovredivost doma,

-pravo na mirno uživanje prava vlasništva

Udruga Veronika Vere: “Ako će se pojedinci postavljati iznad sudova i institucija i provoditi zakon ulice, onda nam sudovi ni zakoni uopće ne trebaju?”

Predsjedništvo Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, povodom slučaja nasilnog upada u obiteljsku kuću na adresi Rude Bosaka 9, u kojoj se u trenutku provale nalazila Miljenka Strjački, onkološki bolesnik, kojoj su zaštitari i Turići onemogućili kontakt sa drugim ljudima, onemogućili dotok hrane i lijekova, i ostalih potrepština, uzurpirali njezin posjed u kojem se nalazi sva njezina pokretna imovina, uputilo je jučer policiji i odgovornim institucijama zahtjev za hitnom intervencijom radi zaštite ljudskih života.

Prenosimo Priopćenje Udruge Veronika Vere:

PP ZAPREŠIĆ
POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA
MINISTARSTVO POLICIJE, N.R. MINISTRU BOŽINOVIĆU
MINISTRU PRAVOSUĐA
PREMIJERU RH – ANDREJU PLENKOVIĆU
SVEUKUPNA JAVNOST
Poštovani,
u prilogu vam dostavljamo Prigovor treće osobe Antona Strjački, kojim stavlja prigovor da je u petak 23.04.2021. godine neovlašteno izvršen upad u prostor koji je njegovo vanknjižno vlasništvo, i njegova imovina, a on uopće nije bio prisutan na licu mjesta. Odvjetnica Sanja Dozet načinila je brojne pravne korake u zaštitu Miljenke i Darka Strjačkog, o čemu TREBA ODLUČITI SUD, a ovih proteklih nekoliko dana, a naročito danas, svjedoci smo da su iznad suda pojedinci, KOJI SILOM UTJERUJU PRAVO, što je nedopustivo u jednoj demokratskoj državi.
Kao prvo, postoji Zakon o obveznim odnosima kojim je regulirano pravo na posjed. Kod smetanja posjeda postoji pravni put, koji se poduzima radi zaštite posjeda. Nismo upoznati, da je bilo kakva pravna radnja poduzeta od strane tvrtke SEVERITAS d.o.o., koja uopće nije stranka u ovršnom postupku broj Ovr 2688/2019 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu i NIKADA nije bila u posjedu kuće na adresi Rude Bosaka 9, Zaprešić.

Nadalje, ukoliko je tvrtka SEVERITAS d.o.o. stvarni vlasnik, a protiv istih je sud donio već dva rješenja radi smetanja posjeda u odnosu na obitelj Strjački, tada ima REDOVITI I ZAKONOM PROPISANI PRAVNI PUT – mogućnosti utužiti za predaju u posjed – pa ukoliko sud donese pravomoćnu i ovršnu presudu, tada može poduzeti radnje kojima će ući u posjed.

Ne znamo kakav je to zakon po kojem se pajserima u gluho doba noći, u 20 sati navečer, “ulazi u posjed”, primjenom sile protiv nemoćne i bolesne žene MIljenke Strjački koja je u tome trenutku potpuno sama i nezaštićena u kući, i koju je policija čitavu noć ostavila samu sa provalnicima, a što je kao da se žrtva silovanja ostavi sa silovateljem u istoj sobi.

Nije moguće, i nije normalno, da bi se primjena sile, provala vrata pajserima, naguravanje silikona u brave kako bi se spriječio ulaz u kuću, onemogućavanjem djeci koja su suvlasnici kuće da uđu u prostorije u kojima se nalaze njihove osobne stvari i potrepštine, I TO DJECI KOJU NITKO NIJE ISELIO IZ KUĆE, JER NISU UOPĆE STRANKE U POSTUPKU, a da Severitas d.o.o., Branko i Željko Turić provode svoje vlastite interne zakone na području Zaprešića, koje policija samo prati izvještajima, iako svjesna mogućih posljedica i opasnosti po život gdje MIljenke Strjački koja je u kući ostala potpuno sama, okružena SA SVIM NJEZINIM OSOBNIM STVARIMA i zaštitarima koji su upali u njezin dnevni boravak, spavaću sobu, sve prostorije u kući, i protivno zakonu, protivno svim sudskim postupanjima, Policija dozvolila da tvrtka Severitas d.o.o. provali u kuću u kojoj nije NIKADA bila u posjedu, iako su u zemljišnim knjigama fiktivno upisani kao vlasnici, obzirom da su kupili KUĆU SA LJUDIMA, (a na što su Strjački podnijeli tužbu koja je u tijeku).

Postoji pravni put, kojim obje strane u postupku imaju pravo dokazati da su u pravu. PAJSER I UGROŽAVANJE TUĐE IMOVINE I ŽIVOTA nije taj put. Imamo svjedočenja ljudi koji su došli pružiti podršku gđi Miljenki Strjački, izravno sa adrese Rude Bosaka 9, da se zaštitar u odori Klemm Security prijeti dvojici muškaraca “metkom u čelo”. Svjedoci smo i izravne prijetnje gdji Miljenki Strjački, da neće živa dočekati jutro u kući, jer će “slučajno pasti niz stepenice”. Sve je to Policija zapisala, i otišla, ostavila gdju Strjački Miljenku, potpuno samu sa osobama koje su joj se prijetile. Gdje to ima?
Zašto onda imamo zakone? Trebaju li i tvrtka Severitas i ovlaštene osobe tih tvrtki Branko Turić i Željko Turić poštovati zakone Republike Hrvatske, isto kao i drugi? Naravno da trebaju, pa tko im je onda omogućio da prate kretanje obitelji Strjački, i da nakon što su saznali da je gdja MIljenka Strjački sama, i da će po noći biti sama, da provale u kuću, a Policija je na sve okrenula leđa i otišla.
Molimo HITAN IZVJEŠTAJ NADLEŽNIH INSTITUCIJA o svemu. U prilogu je Udruga Veronika Vere poslala nadležnima Prigovor treće osobe, upućene sudu, pred kojim se vodi još niz sudskih postupaka. Podnešena je i TUŽBA radi smetanja posjeda, i tužba radi nepoštenosti ugovornih odredbi, ZA KOJE VRIJEME SUD MORA DOZVOLITI DA SE TVRDNJE IZ TUŽBI ISPITAJU, I PRUŽITI MOGUĆNOSTI TUŽITELJU DA DOKAŽE ISTINITOST TVRDNJI? (EU Direktiva 93/13). Tko je to iznad sudova i sudskih odluka?

Protiv agencije za nekretnine SEVERITAS D.O.O. SUD je već ranije donio dvije odluke ZA SMETANJE POSJEDA, a oni uprkos sudske odluke ponovno na protupravni način su ušli u kuću.

Tko to pogoduje tvrtki Severitas d.o.o. i dopušta silu nad slabom i nemoćnom ženskom osobom, a kada dođe do tragedije koju nitko nije htio spriječiti, kao što je to bilo u Splitu, onda su krive nedužne osobe? Zar da Zaprešić postane Split?
I na kraju, kakve to ovlasti ima sud, i sutkinje Karađole i Sarić koje su prema izjavi iz Policije rekle telefonskim putem da Severitas d.o.o. IMA PRAVO NA NASILAN NAČIN UĆI U KUĆU?

Je li to istina? Ako jest istina, onda odakle tim sutkinjama pravo da se miješaju u postupak u kojem Severitas d.o.o. uopće nije stranka u postupku? Odakle im pravo da savjetuju neku pravnu osobu da postupa na protupravan način? Hoćete li neposredno viši Županijski sud u Velikoj Gorici, Vrhovni sud Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa poduzeti potrebne radnje i izvide kako bi utvrdili jesu li se sutkinje neovlašteno miješale u postupak u kojem pravna osoba Severitas d.o.o. uopće nije stranka, i iz kojih razloga nisu odlučile o prijedlozima ovršenika u postupku, kao i o zahtjevu za izuzeće iz razloga jer sutkinja Sarić ima kredit kod austrijske banke?, i suprotno odredbama ZPP postupale su unatoč zahtjevu za izuzeće poslane elektronskom komunikacijom.
Ako nije istina da su sutkinje “dale zeleno svjetlo” i potvrdile Policiji iz Zaprešića da tvrtka Severitas d.o.o. ima pravo provalom ući u prostor, obiteljsku kuću na adresi Rude Bosaka 9, Zaprešić, što su nadležna tijela poduzela protiv onih koji su o tome lagali, i što su na kraju poduzeli protiv nasilnika koji čitavu noć vrše nasilje nad nemoćnom ženom, držeći ju u strahu, provalom u kuću u kojoj se nalazi žena kao taoc?, zaključuje se u priopćenju Udruge Veronika Vere.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr