Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, doc. dr. sc. Ante Nazor, obratio nam se s odgovorom na upit srbijanske novinarke o majoru Milanu Tepiću. Kako taj odgovor očito na kraju ipak nije zanimao srbijansku novinarku niti je objavljen, portal Narod.hr donosi detaljni odgovor dr. sc. Nazora.
> Evo odgovora Ante Nazora koje Novi list nije objavio
Podsjetimo, major JNA Milan Tepić 1991. bio je zapovjednik skladišta borbenih sredstava Barutana u Bedeniku pokraj Bjelovara, koji se otvoreno stavio na stranu agresorske Miloševićeve politike.
Njemu je u Banjoj Luci u BiH, uoči proslave Dana tzv. “Republike Srpske”, 8. siječnja ove godine podignuta spomen-ploča, u ulici koja nosi njegovo ime.
Kada su hrvatske snage 29. rujna 1991. godine u vojnoj akciji oslobodile vojarnu u Bjelovaru, pri čemu se većina tamošnjih vojnika JNA predala, Milan Tepić odbio se predati. Umjesto predaje, u samoubilačkoj akciji raznio je jedno od skladišta oružja, pri čemu je izravno ugroženo civilno stanovništvo malog hrvatskog mjesta u kojem se spomenuta Barutana nalazi.
Što je srbijanska novinarka upitala Nazora i zašto ju odgovor na kraju ipak nije zanimao?
U popodnevnim satima 17. siječnja 2022. nazvala me novinarka iz Srbije i zatražila da joj putem video zapisa odgovorim na dva pitanja o majoru Milanu Tepiću, budući da je on u Srbiji heroj, pa bi bilo dobro čuti i mišljenje nekog hrvatskog povjesničara o tome. Rekao sam joj ukratko što mislim, ogradivši se da nisam detaljno istraživao taj slučaj i da sam u gužvi s vremenom, te da joj mogu odgovoriti za nekih sat vremena, ali samo u pisanom obliku, pa neka mi pitanja pošalje mailom. No pitanja nisu stigla niti nakon što sam joj poslao poruku s adresom svojeg maila, misleći da ga je možda krivo zapisala, a čekajući mail s pitanjima kako je najavila, sastavio sam sljedeći odgovor, u skladu s telefonskim razgovorom, navodi se u odgovoru dr. sc. Nazora u uvodu teksta.
Teroristički čin i zločin
Kada neki zapovjednik digne u zrak spremište naoružanja i streljiva i pritom uzrokuje smrt neprijateljskih vojnika iz razloga da to naoružanje i streljivo ne preuzmu neprijateljske snage koje su napale njegov dom, grad ili domovinu te pritom svjesno žrtvuje svoj život, obično se kaže da je učinio junačko djelo.
No, kada neki zapovjednik to učini duboko na teritoriju druge države, s namjerom da pritom stradaju civili u obližnjim naseljima, onda je to teroristički čin i zločin (od eksplozije koju je u spremištu naoružanja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava u šumi Bedenik kraj Bjelovara izazvao major JNA Milan Tepić, u naseljima Novi Skucani, Diebali i u pola Hrgovljana nije ostao niti jedan čitav krov ni prozori).
Tim više jer je namjera bila izazvati veću eksploziju, ne samo jednoga objekta sa streljivom, što nije uspjelo, koliko mi je poznato iz literature (nisam se detaljnije bavio tim događajem), zato što su hrvatski branitelji, pripadnici diverzantskog voda iz Bjelovara Marko Tukerić, Ivan Trogrlić, Damir i Dražen Pervan, predvođeni bivšim aktivnim djelatnikom JNA Sinišom Paunovićem koji je poznavao prostor i raspored objekata u šumi Bedenik kraj Bjelovara, noć prije onemogućili dizanje u zrak i drugih objekata sa streljivom i minsko-eksplozivnim sredstvima u spomenutom spremištu.
Možemo samo pretpostaviti što bi se dogodilo s okolnim naseljima da su i ti objekti dignuti u zrak, tako da su junaci zapravo Siniša Paunović i spomenuti pripadnici diverzantskog voda koji su onemogućili jaču eksploziju i veće razaranje civilnih objekata te tako spasili živote mnogih civila.
Naoružanje hrvatskog TO-a kojeg je JNA otuđila
Ne manje važno je spomenuti da je uz minsko-eksplozivna sredstva i ratnu rezervu brigade JNA u spremištu u šumi Bedenik, tzv. Barutani, bilo spremljeno i naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane, koje je JNA nelegalno otuđila već u svibnju 1990., odmah nakon što su postali poznati rezultati višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Dakle, JNA je razoružala hrvatsku Teritorijalnu obranu pa “junački” napala Hrvatsku, a oficir JNA diže u zrak spremište u kojem je i naoružanje hrvatske TO kako bi spriječio Hrvate da preuzmu naoružanje koje im pripada (i koje je Hrvatska platila) i ravnopravno se suprotstave znatno bolje naoružanoj JNA. Što je u tome junačko?
Važno je spomenuti i da je majoru Tepiću u pregovorima ponuđeno napustiti to područje s osobnim naoružanjem, no on je tu mogućnost odbio. Neki govore da je u pregovorima bio iznimno tvrd, da je čak spominjao organizaciju Crnu ruku i granicu “velike Srbije” na tom području, s obzirom na obližnji manastir Lepavina kod Sokolovca, no to ne mogu potvrditi bez uvida postoje li u izvorima neke zabilješke o njegovom ponašanju u tom kontekstu.
Neovisno o tome, jasno je što je major Tepić i za koga branio u Bjelovaru, duboko na teritoriju Republike Hrvatske. Kao časnik JNA trebao je znati da nakon povlačenja JNA iz Slovenije, odlukom Predsjedništva SFRJ od 18. srpnja 1991. (u kojem je od osam članova četvero bilo srpski ili prosrpski orijentirano), JNA više nije bila u službi očuvanja cjelovitosti SFRJ, nego krnje Jugoslavije, čije se granice podudaraju s granicama (velike) Srbije upravo onako kako su ih zamislili velikosrpski nacionalisti i četnici (Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin s dijelom Gorskog kotara – Karlobag).
Zašto ga Srbi slave kao junaka
Da je major Tepić izazvao eksploziju streljiva u nekom vojnom objektu na srbijanskoj državnoj granici koji su napali pripadnici neprijateljske vojske s ciljem okupacije dijela Srbije, razumio bih zašto ga u „srpskom svetu“ slave kao junaka. Kao što razumijem zašto na otkrivanju njegova spomenika u Beogradu 2017. vijence polažu ministri Vlade Republike Srbije i predstavnici Vojske Srbije, koji inače negiraju ulogu srbijanskoga vodstva i sudjelovanje srbijanskih snaga u agresiji na Republiku Hrvatsku 1991., unatoč činjenici da su grad Bjelovar i šuma Bedenik na području Republike Hrvatske.
Na kraju, ako se nije želio predati ni napustiti objekt, da bi sačuvao vojničku čast major Tepić mogao je počiniti suicid bez ugrožavanja života civila i razaranja civilnih objekata, kao što je to gotovo istovremeno učinio jedan drugi oficir JNA, kontraadmiral Vladimir Barović, odbivši sudjelovati u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i na narod koji mu ništa nije učinio te u razaranju hrvatskih naselja. Za razliku od Tepića, on je time sačuvao svoju čast i pravo da ga se smatra junakom, zaključuje se u odgovoru dr. sc. Nazora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
