Vojno-redarstvena operacija Oluja predstavlja jedan od temelja suvremene hrvatske državnosti. Ovu sjajno planiranu i besprijekorno provedenu vojnu operaciju danas proučavaju brojna vojna učilišta. Ta činjenica, kao i stav međunarodne zajednice, pokazuju da je svijet prepoznao Oluju kao sjajno izveden i human ratni podvig. Međutim, nije oduvijek bilo tako…
Američki vojni analitičari poručivali: ‘Na takvo što ni ne pomišljajte’
U rujnu 1994. hrvatsko vojno vodstvo sastalo se s tadašnjim pomoćnikom američkog ministra obrane, dr. Johnom Nyeom, koji je kao poznati politički strateg bio dekan John Kennedy Government Schoola. Tom prilikom hrvatsko je predstavništvo činilo sve da pokaže kako je Hrvatska vojska spremna vratiti okupirane teriterije vojnom obranom, ali ipak bezuspješno. Nye je, kao i većina drugih analitičara, nije vjerovao da je samo motivacija hrvatskog vojnika dovoljna za pobjedu nad brojnijim neprijateljem.
> Joško Buljan: Vojna operacija Oluja i poslije – dokaz o srbijanskoj agresiji u tri koraka
> Višnja Starešina: Oluja i lobotomiranje pobjednika
Naime, američke vojno-obavještajne službe nisu procijenile da je hrvatska vojska u tom trenutku bila spremna za vojni napad tako širokih razmjera. Gledajući brojčane omjere i stanje na terenu, to je bilo donekle razumljivo. Naime, pobunjeno srpsko stanovništvo tada je pod okupacijom držalo četvrtinu teritorija Republike Hrvatske i gotovo 70% teritorija BiH. Tadašnji pomoćnik američkog ministra vanjskih poslova, Richard Holbrooke upozoravao je hrvatsku vojsku da “na takvo što ni ne pomišlja”.
Međutim, teško stanje u hrvatskom gospodarstvu, uzrokovano prometnom blokadom, kao i stotine tisuća izbjeglica željnih vratiti se u svoje domove – sve su to bili valjani razlozi da Hrvatska vojnom operacijom obrani svoj teritorij i da međunarodna zajednica prepozna opravdanost tog postupka.
Ipak, američke vojne i političke stručnjake bilo je teško urazumiti. Oni su smetnuli s uma snagu ljudskoga faktora i motivaciju hrvatskog vojnika da brani svoj dom. Tako je američki ministar obrane W. Perry još dva tjedna prije početka Oluje zahtijevao rješavanje krize mirnim putem i pregovorima, u strahu da vojna operacija ne izazove destabilizaciju šireg područja. U pismu kojeg je poslao ministru Gojku Šušku od 18. 7. 1995. Perry je izrazio “… puno razumijevanje Vlade SAD-a za sve probleme s kojima se Hrvatska susreće, od stotina tisuća izbjeglica do činjenice da pobunjeni Srbi na više od jedne četvrtine hrvatskog državnog teritorija ne priznaju hrvatsku vlast, kao i činjenicu da je Hrvatska tek u tim teškim ratnim vremenima bila prisiljena stvarati svoje oružane snage”.
Uz to, Perry je istaknuo da je “unatoč srpskim provokacijama, hrvatska suzdržanost u ovom trenutku izuzetno važna kako bi se izbjegla daljnja eskalacija sukoba, koja bi mogla destabilizirati čitavu regiju”.
> Ante Gugo, autor knjige o Oluji: Nije problem što oni lažu. Problem je što mi šutimo
Osim toga, Kontaktna skupina na čelu s lordom Owenom u to je vrijeme od Hrvatske snažno zahtijevala suzdržavanje od bilo kakvih vojnih sukoba. Owen je u tom smislu često govorio kako “ne možete za zelenim stolom dobiti ono što niste kadri osvojiti na vojnom planu”. Mnogi vojni analitičari iz inozemstva ustrajali su u tvrdnji da se kod ozbiljnih političkih rješenja mora voditi računa o stvarnom odnosu vojnih snaga između sukobljenih strana na terenu.
“Oluja je izmijenila tijek povijesti”
Međutim, nakon uspjeha Hrvatske vojske u VRO Oluja i časnog odnosa hrvatske strane prema srpskim zarobljenicima, međunarodna zajednica uvidjela je ne samo opravdanost te operacije, nego ju je – zbog uspješnog, promišljenog i humanog provođenja – uvrstila u udžbenike vojnoga studiranja te se proučava na prestižnim vojnim akademijama u svijetu, poput Centra za naučene lekcije američke vojske u Fort Leavenworthu u Kansasu.
General Hrvatske vojske Krešimir Ćosić pisao je za Jutarnji list kako mu je general Clark u Washingtonu još 1996. godine, neposredno nakon potpisivanja Daytonskih sporazuma govorio: “Sve dok pješaci ne probiju prvu crtu na nekom dijelu bojišta, nema puta prema pobjedi”, hvaleći hrvatskog pješaka koji je imao odlučujuću ulogu u svim operacijama HV-a u to vrijeme. Te izjave nekih od najistaknutijih američkih generala, pokazuju kako vojna struka i vojna profesija iznimno poštuju ono što je Hrvatska vojska napravila u Domovinskom ratu.
Ti su ljudi svojim profesionalnim vojnim kredibilitetom u stanju razdvojiti legalnu i legitimnu operaciju Hrvatske vojske kojom su stvorene pretpostavke za mirno rješavanje ratne krize na prostorima bivše države u Daytonu, od kolateralnih civilnih žrtava koje su neizbježne u svakom ratnom sukobu, za razliku od svih onih koji na ovim prostorima još uvijek na najrazličitije načine pokušavaju kriminalizirati Oluju”, pisao je Krešimir Ćosić za Jutarnji list.
Zašto Amerikanci proučavaju Oluju na svojim vojnim školama?
“Jednostavno zato”, piše Ćosić, “što s vojnog aspekta za sve ozbiljne vojne eksperte i analitičare danas u svijetu, Oluja predstavlja primjer dobro pripremljene i provedene vojne operacije. Pored toga, Oluja je bila veliko iznenađenje i važna naučena lekcija za tradicionalnu američku vojno-obavještajnu zajednicu.
Zašto? Zato što su u to vrijeme sve relevantne američke vojno-obavještajne informacije tvrdile da Hrvatska vojska za tako radikalnu vojnu operaciju širokih razmjera nije sposobna, kako zbog velikih količina teškog naoružanja, topništva, oklopa, raketnih sustava itd., koje je JNA koncentrirala na tom prostoru, tako i brojnih paravojnih postrojbi od Šešelja do Arkana, predvođenih visokim oficirima JNA koji su došli iz Srbije. Sve to činilo je hrvatsku vojnu prijetnju o brzom i učinkovitom oslobađanju svojih privremeno okupiranih područja u međunarodnoj zajednici malo vjerojatnom i teško izvedivom.
Činjenica dakle da se jedna tako briljantno izvedena vojna operacija kao što je bila Oluja proučava na vodećim američkim vojnim školama, dokaz je da je Oluja kako s vojnog tako i s političkog aspekta bila besprijekorno isplanirana i provedena vojna operacija širih razmjera. U tom kontekstu, danas više nego ikad dosad, potrebna nam je zbog svega toga jasna distinkcija i razlika između Oluje kao legalne i legitimne vojne operacije Hrvatske vojske i nepotrebnih kolateralnih civilnih žrtava koje su nažalost sastavni dio svake vojne operacije tako širokih razmjera i zahvata.”
To dokazuje i izjava bivšeg američkog ministra obrane Jamesa Mattisa koji je, pri susretu s tadašnjim ministrom Damirom Krstičevićem, 2017. istaknuo: “Proučavajući Oluju, moram naglasiti kako je ona izmijenila tijek povijesti i zbog toga se danas o njoj uči na američkim vojnim školama kao o primjeru dobro pripremljene i provedene vojne operacije”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa