Nakon ulaska u Zagreb – partizanski zločini nad časnim sestrama milosrdnicama

partizani sestre milosrdnice
Foto: iStock by Getty images, commons.wikimedia.org
Nakon ulaska partizana u Zagreb počeo je krvavi pir zločina, otimačine, nasilja i progona. Žrtve su bile i časne sestre koje su radile u zagrebačkim bolnicama. Tri časne sestre bačene su u jamu Jazovku u blizini Zagreba, kao dio pokolja u svibnju i lipnju 1945. godine. Ostale časne sestre su ubijene, progonjene ili bacane u zatvore po raznim dijelovima naše zemlje i bivše Jugoslavije.

> Hasanbegović: 8. svibnja 1945. označio je početak komunističkih likvidacija i odmazdi u Zagrebu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Krvave ruke partizanskih zločinaca nisu prezale ni od ubijanja žena. Dok se danas, tek nakon 80 godina, zna o ženskim pletenicama žena koje su komunistički krvoloci žive bacili u Barbarin Rov u Sloveniji, malo njih zna za partizanske i komunističke zločine nad časnim sestrama.

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Tako su u Zagrebu s najvećom ljubavlju brinule za bolesnike u mnogim bolnicama, kao Vinogradska bolnica i Psihijatarska bolnica Vrapče. Sve to bilo je upravljano iz samostana u Frankopanskoj ulici, koji je prije dolaska ateističkih boljševika 1945. bio sjedište karitativnog i duhovnog života Zagreba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nažalost, komunističke i partizanske vlasti, u svojoj mržnji na Boga i sve što je Božje, počinile su u II. svjetskom ratu i nakon njega tisuće strašnih i neljudskih zločina nad vjernicima, svećenicima i časnim sestrama. Većina tih zločina bila je motivirana čistom mržnjom prema Bogu.

Časne sestre milosrdnice, ubijene od partizana na različite načine samo su dio velikog mozaika komunističkih zločina nad hrvatskim narodom i ljudima koji su ubijeni samo zbog vjere u Boga.

Sestra Žarka (Julijana) Ivasić

Sestra Žarka (Julijana) Ivasić rođena je 18. studenog 1908. godine u Krašiću gdje je živjela sve do godine 1931. kad odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Zagrebu. Rast Julijanine vjere i odabir redovničkog zvanja imao je čvrst temelj u svjedočkoj vjeri njezinih roditelja, obitelji i župe. Tako Julijana u svom odabiru […], piše milosrdnice.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Strijeljana je 16. svibnja 1946. godine uza zid kapelice svete Marije Magdalene na groblju u Gospiću, gdje joj tijelo i danas počiva. Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i u smrt, ostavili su u mnogima uspomenu hrabre i predane kršćanke-redovnice koja i smrt prima s čvrstom vjerom u Gospodina. Glas svjedokâ mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi, trajno budeći vjeru i nadu.

Pročitajte više o životu mučenice časne sestre Žarke


Sestra Trofima (Manda) Miloslavić

Rođena je 17. kolovoza 1888. u mjestu Makoše, u općini Dubrovnik, od oca Vide i majke Ruže, rod. Kristović. Godine 1912. stupila je u samostan, a 1914. položila je prve zavjete. Radila je kao bolničarka u Mostaru i u Rijeci. Godine 1945. zatočena je u Rajhenburgu u Sloveniji. Puštena je na slobodu 1950., no samo dva mjeseca kasnije umrla je od posljedica mučenja u zatvoru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pročitaj više o životu mučenice časne sestre Trofime 

Sestra M. Kornelija (Armina) Horvat

Rođena je 22. prosinca 1886. u Koprivnici. U Družbu je stupila 1925. godine. Prva joj je služba bila u dječjem vrtiću. Poslije je premještena u Jelsu, gdje je također bila učiteljica u vrtiću. Bila je omiljena u katoličkom puku i na glasu svetosti.

Lokalni partizani s otoka Hvara strijeljali su je 22. siječnja 1944. godine.

Pročitaj više  o životu časne sestre mučenice Kornelije 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sestra Blanda (Katarina) Stipetić

Rođena je 27. lipnja 1889. u Vučiniću (Gorski Kotar), od oca Ivana i majke Marije, rod. Kučević. Godine 1912. stupila je u samostan. Poslije položenih zavjeta otputovala je u Bugarsku i radila u Sofiji u domu za nezbrinutu djecu. Zatim ju je Družba poslala u Beč, gdje je završila učiteljsku školu. Bila je vrlo cijenjena i poduzetna redovnica.

Na kraju rata je radila u bolnici u Vinogradskoj ulici, na dječjem odjelu. Ozna ju je osudila na smrt strijeljanjem zbog “služenja neprijatelju”, dok je u stvarnosti bila poznata kao “anđeo koji brine za bolesnike”.

Strijeljana je 30. lipnja 1945. i bačena u jamu Jazovku kraj Zagreba sa stotinama drugih nevinih žrtava. Premda je puk znao za ovo masovno stratište, komunstičke vlasti su sve do raspada Jugoslavije zabranjivale spominjati ime Jazovke, a kamoli dopustiti komemoriranje i molitve na mjestu masovnog zločina.

Pročitaj više o životu i mučeništvu časne sestre Blande 

Sestra Lipharda (Josipa) Horvat

Rođena je u Varaždinu 6. ožujka 1902. godine. Bila je stručna švelja i radila je u bolnici za duševne bolesnike u Vrapcu. U noći 15. svibnja 1945. došla je brojna straža s naredbom vlasti da ustane i pođe s njima. Nije joj pomoglo opiranje.

Završila je svoj život u Jazovki, zajedno s ostalim časnim sestrama.

Partizani, tj. Ozna, tada su masovno dovodili ranjenike-hrvatske vojnike, ubijali ih, davili i klali u podrumima bolnice Vrapče. Nakon što bi ih usmrtili, bacali su ih u kamione i odvozili u Jazovku i u druge masovne grobnice.

Sestre su to, a među njima i sestra Lipharda, na svoju nesreću vidjele. Kako bi ušutkali žive svjedoke stravičnoga zločina, tj. načina na koji su “očistili” bolnicu od zarobljenih hrvatskih ranjenika, komunisti su odlučili ubiti i tri časne sestre, među njima i Liphardu.To je bio razlog njihove strašne smrti!

U monografiji Sestre milosrdnice, I. (1996.) postoji tek jedna rečenica o trima velikim mučenicama koje su završile u Jazovki:

U noći 15. svibnja 1945. godine, tri sestre: s. Geralda Jakob, s. Konstancija Mesar i s. Lipharda Horvat odvedene su u nepoznatom pravcu i nikad se više o njima nije moglo ništa doznati…

Pročitaj više o smrti i životu časne sestre mučenice Lipharde


Sestra Konstantina (Roza) Mesar

Rođena je 26. listopada 1907. u Tugonici pokraj Marije Bistrice. U samostan je stupila kad joj je bilo dvadeset godina. Družba ju je poslala u Šibensku biskupiju, gdje je radila u kuhinji kod svećenika, a poslije je istu dužnost obavljala u šibenskoj bolnici. Neko je vrijeme radila u splitskom sirotištu, a zatim je, shrvana bolešću, otišla u Zagreb. Poslije ozdravljenja radila je u bolnici u Vrapču, gdje je ostala sve do svoje mučeničke smrti.

U svibnju 1945. partizani su nju i još dvije časne sestre odveli i bacili u Jazovku.

Pročitaj više o životu i smrti časne sestre Konstantine 


Sestra Geralda (Ana) Jakob

Rođena je 17. srpnja 1906. u Donjarima, kod Koprivnice. Kao 19-godišnjakinja stupila je u samostan. Godine 1927. svetim se zavjetima potpuno predala Bogu. Poslije zavjetovanja poslali su je u Gradsku ubožnicu kao bolničarku. Radila je i u Vrapcu, na teškoj dužnosti, s umobolnim pacijentima.

Dana 15. svibnja 1945. došli su iz Ozne i odveli sestre Geraldu Jakob, Konstantinu Mesar i Liphardu Horvat u Jazovku.

Pročitaj više o životu časne sestre i mučenice Geralde 

 

Dodajmo na kraju da je i u Domovinskom ratu ubijena od strane srpske vojske jedna časna sestra milosrdnica. Nužno je posvijestiti da je srpska vojska inicijalno nastala od JNA, koja je 45 godina isticala da je sljedbenica partizanske i komunističke vojske Josipa Broza Tita koja 1945. obnovila Jugoslaviju.

JNA je prvo 1991. zajednički, rame uz rame, ratovala s četničkim dobrovoljcima protiv Hrvata, da bi se zatim potpuno transformirala i sjedinila u srpsku vojsku. Nakon 45 godina, ovi zločinci oduzeli su život časnoj sestri Ceciliji, koja je živa zapaljena zajedno sa župnikom Filipom Lukendom.

Sestra Cecilija Grgić

Sestra Cecilija (Pava) rođena je 22. listopada 1952. godine u Dubravama kod Novog Šehera. Prepoznavši u srcu Isusov poziv, stupila je u Družbu sestara milosrdnica 1970. godine. Doživotne je zavjete položila 1978. godine.

Po završetku potrebnog školovanja djelovala je kao katehistica najprije u Livnu, a zatim od 1980. godine u Presnačama kod Banja Luke, gdje je ostala do svoje smrti 1995. godine kada je podnijela mučeničku smrt.

Jednostavna i hrabra, ostala je s narodom u Presnačama gdje je, od srpskog agresora, zajedno sa župnikom Filipom Lukendom ubijena i zapaljena dana 12. svibnja 1995. godine. Dijelila je sudbinu svoga naroda, živjela je sa svojim narodom i za svoj narod. Ostala je s njime u dobru i u zlu do kraja života.

Pročitaj više o časnoj sestri i mučenici Ceciliji

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.