Pet činjenica o Hrvatima u Srbiji

Foto: Vlada RH

Broj Hrvata u Srbiji se u posljednjih 70 godina gotovo trostruko smanjio. Na Hrvate se danas nažalost, u većini slučajeva u Srbiji gleda sa snažnim predrasudama i oni nisu ravnopravni građani Srbije. Zbog svega toga kod njih postoji strah od javnog očitovanja, povlače se u sebe, a često izbjegavaju i govoriti na svom materinjem jeziku. No nadaju se da će na zaokret politike službenog Beograda prema njima biti presudni pregovori Srbije o ulasku u Europsku uniju. Premijer Andrej Plenković se prije nekoliko dana susreo s predstavnicima Hrvata koji žive u Srbiji, Tomislavom Žigmanovom i Slavenom Bačićem te izrazio da je hrvatski stav, nužnost poštivanja prava hrvatske manjine u Srbiji.

Mi vam donosimo pet činjenica o Hrvatima u Srbiji koje trebate znati.

1.U posljednjih 70 godina broj Hrvata u Srbiji se smanjio sa 170 tisuća na ispod 58 tisuća

Prema posljednjem popisu stanovništvu iz 2011. godine u Srbiji živi ukupno 57.900 deklariranih Hrvata (0,8% ukupnog broja stanovnika Srbije), od toga broja u Vojvodini 47.033 (2,4% stanovnika Vojvodine), u Beogradu 7.752 (0,5% stanovnika Beograda), a u ostatku Srbije još 3.115. Vrijedi spomenuti i brojku od 16.706 (0,2% stanovnika Srbije) osoba koje su se na popisu izjasnile kao Bunjevci, od čega u Vojvodini 16.469 (0,9% stanovnika Vojvodine). Smatra se da je dio Hrvata uključen i u one kategorije s posljednjeg popisa stanovništva koji su se izjasnili kao neizjašnjeni i neopredijeljeni (160.346), nepoznati (81.740), pod regionalnom pripadnosti (30.771) te ostalima (17.558). Sve podatke možete naći na stranicama Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji.

2. Hrvati nemaju osigurana izravna mjesta u srbijanskoj Narodnoj skupštini, a krše im se i prava na udžbenike na materinjem jeziku

Srbija ne poštuje međunarodno potpisan i u Skupštini Srbije ratificiran sporazum o osiguravanju izravnih mandata za hrvatsku nacionalnu zajednicu. Srbija već niz godina ne poštuje sporazum koji je potpisala s Hrvatskom, iako s druge strane srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima zajamčena mjesta u Saboru. Hrvati u Narodnu skupštinu mogu ući jedino u koaliciji s nekom jačom političkom strankom, pa je tako jedini predstavnik hrvatske nacionalne manjine u Skupštini predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov. Primjerice u prošlom sazivu Skupštine, Hrvati nisu imali niti jednog svog predstavnika.
Veliki je problem i nedostatak školskih knjiga na hrvatskom jeziku. Ministarstvo prosvjete Srbije do danas nije riješilo pitanje osiguravanja udžbenika, iako je to zakonska obveza, pa tako udžbenike moraju uvoziti iz Hrvatske, jer se oni u Srbiji ne tiskaju.

3. Pretvaranje Hrvata u Bunjevce

Mnogi Hrvati se plaše u Srbiji izjasniti kao Hrvati, pa se tako izjašnjavaju Jugoslavenima, Bunjevcima, Šokcima itd… Riječ je o političkoj igri koja traje već godinama. Primjerice premijer Aleksandar Vučić se tijekom predizborne kampanje 2014. godine susreo s predstavnicima Bunjevaca, ali ne i Hrvata. Bunjevcima je obećao angažman na rješavanju njihovih problema, poput standardizacije bunjevačkog govora i osnivanja Zavoda za kulturu Bunjevaca. Takva vrsta proaktivnog djelovanja nikada nije bila viđena u odnosu na Hrvate.

Od svog osnutka, Vučićev SNS nije niti jednom pokušao uspostaviti komunikaciju s predstavnicima hrvatske zajednice. S druge strane su u koaliciji sa Savezom bačkih Bunjevaca i u Vojvodini i u Srbiji. Najpoznatiji Bunjevac, pjevač Zvonko Bogdan nedavno je primio visoko državno odlikovanje od predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, što također dovoljno govori o visokoj involviranosti srbijanskih vlasti oko pitanja bunjevačkih prava, dok s druge strane za hrvatska ne mare.

4. Slaba pomoć i nebriga iz Hrvatske

Koliko Hrvatska slabo vodi brigu o svojim građanima u Srbiji, govori i činjenica da je susret predstavnika Hrvata u Vojvodini prije nekoliko dana s premijerom Andrejom Plenkovićem, prvi susret s jednim hrvatskim premijerom u posljednje četiri godine, dok se Milorad Pupovac sa srbijanskim premijerom Vučićem sastaje više puta godišnje. Primjerice mađarska je Vlada dodijelila 160 milijuna eura pomoći mađarskim gospodarstvenicima u Vojvodini, od toga je trećina bespovratnih sredstava, dok Hrvatska s druge strane nema razvijene programe podrške svojim sunarodnjacima u Srbiji za čije potrebe godišnje iz državnog proračuna izdvaja 85 tisuća eura. Još je više zapanjujuć podatak o iznosima koji se u Srbiji, odnosno Hrvatskoj izdvajaju za pripadnike druge manjine. Na 1 euro koji Srbija izdvaja za hrvatske kulturne, obrazovne, informativne programe. Hrvatska za svoju srpsku zajednicu izdvaja 37 eura.

5. Neriješeno pitanje progona Hrvata početkom 1990-tih

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Hrvati su bili cilj etnički motiviranog nasilja: 25 ljudi je ubijeno i 40.000 protjerano. Nitko u Srbiji nije za to odgovarao, niti je i jedna ploča na tim stratištima podignuta Nijekanje zločina počinjenim nad Hrvatima u Vojvodini i Srbiji i dalje su stvar svakodnevice, pa tako Hrvati u selu Kukujevci, gdje je ubijeno sedmero ljudi, a protjerano njih tri tisuće ne mogu dobiti svoje spomen-obilježje, nešto što je u Hrvatskoj sasvim normalno. Primjerice Hrvatska država je dala da se napravi spomen obilježje za srbijanske žrtve zločina u Paulin Dvoru.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr